Autorica: Hana Kazazović
Razgovor sa Merjem možete poslušati u audio formi, a možete ga i pročitati u nastavku :)
Merjem Muhadžić je odrasla u Sanskom Mostu, a trenutno u Banjaluci studira na pravnom fakultetu. Polaznica je Akademije za mlade lidere u civilnom društvu, a to je jedan od programa fondacije Schuler Helfen Leben. Već duže od 6 godina traje njen omladinski angažman kroz različite organizacije, ali joj je SHL fondacija omogućila da prođe i neformalnu edukaciju, da se društveno angažuje i da radi na polju omladinskog aktivizma. Merjem voli i muziku. Sve je počelo iz osnovne muzičke škole u Sanskom Mostu gdje je učila svirati klavir, a od svoje četrnaeste godine je bila aktivna kroz razne lokalne bendove, dok je u Banjaluci dio benda Mer Jam kao vokal.
Merjem Muhadžić:
Radila sam u nekoliko projekata, posebno u Sanskom Mostu. Ono na šta sam posebno ponosna jeste obnova gradske biblioteke 2014. godine kad je Sanski Most bio pogođen poplavama. Tad smo mi kao srednjoškolci napravili akciju da skupimo nove knjige i da opremimo našu biblioteku. Poslije toga sam se najčešće i bavila humanitarnim radom kao pojedinac gdje sam na neki način pomagala Centru za nezbrinutu djecu u Sanskom Mostu u vidu osnovnih namirnica koje su potrebne za njihovu egzistenciju. Organizovala sam i Sana Music Fest koji je bio prvi festival ove godine, 2018. To je festival autorskih bendova u Sanskom Mostu gdje je bio cilj da se promovišu ti mladi autorski bendovi širom BiH, kao i da se Sanski Most ubilježi u mapu nekih kulturnih mjesta koje bi ljudi nekad u budućnosti mogli posjetiti u BiH.
Ono što trenutno radim je inicijativa koja se zove “Krov za mlade” gdje mi, mladi ljudi u Sanskom Mostu želimo da zgradu nekadašnjeg Doma mladih vratimo u ruke mladih ljudi.
U čijim je trenutno rukama?
Ključ zgrade je u rukama općinske uprave i oni te prostorije izdaju udruženjima, što se potpuno kosi sa svrhom zgrade Doma mladih. Generalno cilj same inicijative jeste implementacija Zakona o mladima FBiH u kojem stoji da općinske, tj. lokalne gradske i kantonalne vlasti trebaju obezbijediti prostor i minimum mjera za funkcionisanje omladinskih udruženja i svih ljudi i rada koji se odnosi na mlade.
Pitala sam Merjem kako je počela njena aktivistička priča.
To je jedna riječ – potreba. Sve ono što sam do sad radila i što radim nastalo je iz tog nekog ličnog poriva da obezbijedim na neki način sebi i svojim vršnjacima, tj. širem krugu ljudi neke stvari za kojima mi žudimo. Taj aktivizam je samo put kojim mi te svoje potrebe pretvaramo u djela.
Šta je najveća prepreka mladima da budu aktivniji?
Široka je to tema za pričati zato što pojam tog nekog društvenog angažmana i građanska odgovornost uopšte nije izražena kao termin u našem društvu. Mnogo se priča o politici, mnogo se priča o problemima a malo upravo o tim pozitivnim primjerima koje imamo u našoj državi a i šire. Kad se spustimo na taj neki lokalni nivo, ono što mogu govoriti iz perspektive Sanskog Mosta jeste da je taj angažman mladih na oskudnom nivou zbog toga što je Sanski Most jedna od općina koja je na vrhu liste po odlasku mladih ljudi. To su neke aktuelne teme i aktuelni problemi s kojima se niko zapravo ne bavi. Niko ne radi čak ni na onim problemima koji bi nam mogli pomoći i olakšati život u toj lokalnoj zajednici. Prepreka i jeste ta pasivnost i upravo to što se određeni ljudi ne interesuju.
Mislim da se nalazimo u kritičnom periodu u kojem tek sad treba postaviti temelje i ustanoviti vrijednosti po kojima ćemo živjeti u budućnosti. Kad govorimo o mladima, širok je spektar problema i mislim da je stvarno potreban veliki kapacitet mladih koji će početi da rješavaju sve te probleme s kojima se susreću.
Šta ti misliš šta je najveći razlog zbog kojeg mladi odlaze?
Sigurnost. Želja za sigurnošću i potreba za tom komfornom zonom i jednostavno da ljudi budu, kad pogledaju svoju budućnost, da se vide negdje. To vjerovatno nije jedini razlog zbog kojeg odlaze. Mnogi mladi odlaze i na studije, mnogi mladi odlaze i zbog toga što su avanturisti. U svakom slučaju je to njihov lični izbor. A ne mogu ništa reći o tome kako će to izgledati u budućnosti. Ja bih voljela da se mi nekako ustabilimo pa da se ti mladi ljudi možda tad kad budu stari vrate ovamo, mada je i to neka moja utopijska vizija.
Šta tebe drži ovdje? Za sad ne razmišljaš o odlasku?
Sad za sad ne razmišljam, mada moram priznati da su mi se javljale te misli. Stalno se priča o odlasku, javljaju mi se prijatelji iz inostranstva koji mi govore kako im je super, kako im je dobro. Međutim, ja svoju budućnost vidim upravo ovdje i sav ovaj angažman na kojem radim jeste razlog moje budućnosti. Do sad sam shvatila i imala priliku da vidim da zapravo postoje uspjesi u BiH. I mislim da trebamo više pričati o tome i stvarati prostor u kojem mladi ljudi mogu napredovati.
Šta je za tebe uspjeh?
Uspjeh je ostaviti nešto za sobom. Koliko god da se mi fokusiramo na obrazovanje, na pronalaženje posla, na to da se nekako skrasimo u životu, da danas, sutra možda imamo djecu, mislim da su to zapravo sve koraci onog čemu mi težimo, a to je stvarno da ostavimo nešto iza sebe. Sad da li će to biti u vidu neke doktorske disertacije, da li će to biti neki omladinski centar, da li će to biti pjesma ili bilo kakvo umjetničko djelo… Uglavnom da ljudi rade ono što zapravo vole i u čemu se pronalaze.
— 
— 
