Nisam neki veliki fan poezije, ali povremeno uzmem nešto da pročitam. Često ostanem zbunjena i zaključim da baš zato što ništa ne razumijem i nisam fan. Ali ponekad se desi da pročitano nađe neki put do mene i da mi se dopadne. Pa da onda odlučim te knjige zadržati kod sebe i povremeno im se vraćati.
Takve su upravo ove dvije zbirke pjesama koje odlučih preporučiti i ovdje jer možda nekom budu zanimljive.
Prva je “Smrt i slatko od dunja” Medihe Šehidić. Ovo je njena prva zbirka poezije, nakon 2 romana. I kad sam vidjela da je objavila novu knjigu obradovala sam se, a onda mi je, priznajem, bilo malo krivo kad sam shvatila da je poezija. Ipak, kupila sam knjigu jer je ona u pitanju. I nisam se pokajala.
E sad, ne znam vam ja preporučivati poeziju. Nema tu radnje koju mogu prepričati, nema likova ili ima puno likova, kako se uzme :) Ali ću reći da je ovo nešto što je meni leglo. Mislim da je ona u pjesmama ispisala dušu i sve ono što je muči(lo) i grijalo dušu. I uspjela je u tome jer prosto, u dosta toga se pronađete, a dosta pjesama vam baš nekako pronađe put do srca.
I zato što ne znam preporučivati poeziju, ja sam snimila video u kojem sam pročitala dvije pjesme iz ove zbirke, pa sami možete otprilike procijeniti kako vam se dopada.
Druga zbirka pjesama je “Stvari koje mi možda nađete skrivene u uhu” palestinskog pjesnika Mosaba Abu Tohe. Pratim ga mjesecima na Instagramu i kad je ova knjiga izašla kod nas odmah sam je naručila.
Mosabove pjesme govore o Gazi, o patnji, o snovima, o svemu onom što Palestince muči i boli. I on baš ima talenat da kroz pjesmu ispiše svu surovost svega što se njima dešava decenijama.
Takođe sam snimila video u kojem sam pročitala 3 njegove pjesme, pa sami zaključite da li je ova poezija za vas.
I da, obje knjige su u izdanju Buybooka, pa ih potražite u knjižarama ili gdje već nabavljate knjige :)
