Autor: Hana Kazazović
Znate li koja zanimanja su danas najtraženija, u smislu da je najveća vjerovatnoća da ćete, ako znate raditi taj posao, odnosno ako imate tu diplomu – zaista naći posao i imati pristojnu, a češće dobru platu?
To su poslovu u informativnim tehnologijama.
Na primjer – posao programera.
Ili na primjer – posao programerke.
Samo što kod programerki dolazimo do problema koji je i povod ovog teksta – jako je malo žena u IT sektoru.
Nije da im neko brani, da se razumijemo. Ali postoji taj stav, ukorijenjeni, da je sve oko elektronike, programiranja, informatike – za muškarce.
A nije. Jer – radi se mozgom, najčešće. I tu smo jednaki. Samo je stvar izbora – hoćete li dopustiti da vas u izboru vodi predrasuda ili želja i volja.
Meni ovo naše društvo uglavnom liči na veliki komad stijene koju trebamo svi zajedno istesati da dobijemo nešto što bi bar približno ličilo na uređeno i normalno društvo u kojem je svima ugodno živjeti. Onako kako je Michelangelo tesao Davida, od velike kamenčuge, polako mic po mic.
Tako moramo i mi. Do svakog od nas je da li će uzeti dlijeto i priključiti se tesanju, ili će stajati po strani čekajući da to drugi završe.
Naravno da ne znaju svi ni koristiti dlijeto. I naravno da imamo one sa macolama što se svako malo zalete da razbiju ono do tada urađeno, pa pored toga što moramo tesati, moramo često i braniti urađeno.
I sad, ima jedna ekipa koja je zadužila svoje dlijeto i uzela da teše priču o ženama u IT sektoru. Oni su pokrenuli projekat „IT girls“ čiji je cilj inspirisati djevojčice i djevojke da se bave programiranjem i saznaju više o informaciono- komunikacionim tehnologijama.
U prevodu to znači upoznavati djevojčice i djevojke sa tim da je svijet informacionih tehnologija i njihov svijet kojem mogu doprinijeti podjednako uspješno i kvalitetno kao i dječaci.
Upoznati djevojčice sa onim šta se „krije“ iza naziva informacione tehnologije, da znaju šta sve mogu napraviti i uraditi i čime se sve mogu baviti.
Ja recimo nemam baš neka znanja o programiranju i nisam se time bavila, ali sam sve svoje web stranice „pravila“ sama. Čak i nekad prije u html-u, čitajući po internetu kako i šta trebam uraditi da bih dobila ono što ja želim. I svoj blog sam sama pravila, od početka 2009. pa do danas. I milion puta sam sebi rekla kako ću jednom krenuti da učim programiranje samo da bih brže rješavala probleme koji su me spopadali na mojim stranicama, ali još nisam. Ali vjerovatno baš zbog toga uvijek sa divljenjem čitam o ženama koje su odabrale neko od zanimanja vezanih za IT oblast.
Za sada je samo 30% žena u IT sektoru, a znamo svi da ta cifra realno može biti drugačija. Za početak je potrebno da djevojčice i djevojke kod upisa na fakultet ne bježe od elektrotehnike ili ne trče za pravom i ekonomijom – jer je to kao neki običaj i standard.
Pogledajte na itgirls.ba super primjere djevojaka koje spadaju u onih 30%. Mene su oduševile, sigurna sam da će i vas.
Baš ovakve priče i primjeri su dlijeto koje teše bolje sutra za djevojčice, i bolje sutra za cijelo naše društvo.
Možda vam zvuči naivno, ali ono o čemu čitamo i priče koje pričamo kreiraju naše stavove i razmišljanja, a ona su u stvari suština i nosioci okruženja u kojima živimo. Na svakom od nas je da bira šta će slušati, čitati i gledati, pa su u tom kontekstu ove priče važne. A kako ja želim da svojim blogom pomognem u tesanju ove naše stijene od društva, biram i da pisanjem skrenem pažnju na ovakve priče. Pa proslijedite djevojčicama i djevojkama link na itgirls.ba, jer ko zna – možda baš neku od njih čeka uspješna karijera u ovoj oblasti.
Trebam li reći kako je ovo odlično!? Odlično! :D
Jeste, definitivno :) I malo mi i zbog ovog žao što nisam mlađa :D
Nikad nije kasno. Ja sam se prekvalivikovala na IT sektor sa 37 godina.
Iskreno se nadam da će biti više djevojaka i u inženjerstu (znamo i mi u haljinici zavrnuti šaraf :D)…ponekad mi je bilo dosadno biti jedina djevojka u grupi na fakultetu :)
A primjera o predrasudama ima bezbroj, nažalost..
Mislila sam i na tebe dok sam pisala tekst, vjeruj mi. I baš mi je drago da si se javila :) Nadam se da će se to promijeniti i ovakvi primjeri, djevojke poput tebe, mogu dati poticaj nekim djevojčicama, sigurna sam u to :)
Svakako ću proslijediti dalje, bilo bi lijepo da je više žena u ovom sektoru :)
MM je programer, promijenio je do sad par firmi, što manjih, što većih, i kaže, nikada nije imao kolegicu koja je programirala. Ni na fakultetu ih nije bilo mnogo. Izgleda nije samo problem Balkana
Huh :( A ja se sve nešto nadala da su ostali malo napredniji od nas :/
Ja radim vec 15 god. kao pogramer u Holandiji, i imam 5% kolegica i 95% kolega.
Moje iskustvo je da su ovdje djevojke/zene jos u manjem % u svim tehnickim strukama nego kod nas.
Veliki + (plus) za projekat “IT girls”.
Očito ovakvi projekti onda trebaju širom svijeta :/ Žao mi je što je to tako, nekako sam mislila da je to do našeg podneblja samo.
Znas ono kada cujes neku pesmu i pomislis ‘voleo bih da sam ja ovo napisala’. Upravo tako se osecam citajuci ovaj blog post.
Pitanje manjka zena u IT sektoru je nesto o cemu intenzivno razmisljam poslednjih nekoliko meseci. Kako sam vec godinama okruzena drugaracama koje se bave programiranjem, uspela sam da zanemarim cinjenicu malog procenta zena koje se zapravo bave ovim poslom. Istovremeno sam pocela da osluskujem sebe i da primecujem neke pogubne misli tipa ‘ok je sto je moj kolega bolji od mene, jer je on musko’. A onda u sebi vicem na sebe i podsecam se da je ok ako je on bolji jer vise uci i radi na sebi, a ne jer se takav rodio.
Verujem da je potreban veliki rad na razbijanju ovih predrasuda, kad i same zene programeri u dubini duse veruju u njih. A isto tako verujem da je takav rad neophodan kako bi se smanjio veliki problem nezaposlenosti sa jedne, i ogromnog manjka kadrova u IT industriji sa druge strane.
Zbog toga ti hvala sto si ulozila vreme kako bi informisala svoje citaoce o ovom, nazalost globalnom problemu.
Ovo je samo mrva od koraka ali eto, toliko koliko ja mogu :)
Nema na čemu :)