Autor: Hana Kazazović
Jedna od stvari koje mene najviše žuljaju u ovoj ovakvoj državi je to što imamo milion i jedan problem i mislim da ne postoji oblast za koju možemo reći «E, ovo sve funkcioniše kako treba i nema puno mjesta za popravljanje», a u isto vrijeme svako malo vidim primjere koji govore o tome koliko nam malo normalnosti treba da sve bude puno bolje.
U subotu sam bila na dešavanju koje mi je još jednom pokazalo koliko se dobrog može napraviti uz malo volje, truda i transparentnog i odgovornog rada. Humanitarna udruga / udruženje «Viteško srce» je pravila donatorski bal povodom obilježavanja svoje godišnjice rada. I sve na tom dešavanju i u vezi njega je dokaz koliko nam malo treba i koliko se može.
Evo o čemu se radi.
Poznajem ljude iz udruge godinama i pratim njihove aktivnosti na Facebooku i znam za bar 50% stvari koje su uradili u ovih godinu dana. Međutim, na balu smo imali priliku čuti nešto više o tome na kojem principu rade i to je ono što mi se posebno dopalo.
Naime, aktivnosti udruge se finansiraju iz mjesečnih članarina. Imaju nešto preko 200 članova za sada koji svaki mjesec plaćaju 5 KM i to je ono što je recimo sigurno. Od toga se renoviraju kuće ljudima u potrebi, kupuju stvari koje su neophodne, lijekovi i sl.
Druga stvar koja mi se posebno svidjela je da pokušavaju ljudima pomoći da sami sebi zarade. Tako su nekim porodicama pomogli da dobiju farmu koka nosilja, nekima su nabavljali krave i na taj način su ljudima dali mogućnost da sami sebi zarade i da ne budu socijalni slučajevi.
Treća stvar, odnosno akcija koja je baš onako velika i bitna je «Sendvič za svako dijete». Udruga obezbjeđuje sendviče za djecu u SBK kantonu (ispod je slajd sa detaljnijim podacima). To je preko 400 djece i ja ne uspijem pomisliti na taj broj i na ono što dobiju a da ne zadrhtim.
Udruga takođe ima prostorije u Vitezu u kojima se svaki radni dan ljudi obraćaju kad im treba pomoć, a tu uvijek traje i akcija «Kome ne treba neka donese, kome treba neka odnese». Odjeća, obuća i ostale stvari tu stalno «cirkulišu», a posebno je bilo živo za vrijeme maturskih proslava kad su radili na tome da djevojkama i momcima koji ne mogu sebi obezbijediti haljinu ili odijelo pomognu u tome.
Naravno, bude tu još puno aktivnosti, paketića za djecu i starije, pomoć u namještaju i ostalim stvarima i realno je nemoguće sve i nabrojati. Nešto od svega se može ispratiti na Facebook stranici i tu možete vidjeti koliko u stvari oni rade transparentno. Uvijek su tu uplatnice, dokazi o akcijama i utrošenim sredstvima i to je ono što svakom donatoru daje dodatni motiv da bude uz njih, jer zna kako se troše njegovi novci.
Donatorski bal
On je priča za sebe. Zamišljen je i napravljen u stvari kao zahvalnica članovima i onima koji su uz njih bili u protekloj godini. Naime, oni su dobili pozivnice i uručene su im zahvalnice. Ostali koji su željeli doći na bal su mogli kupiti ulaznicu koja je koštala 10 KM, a u tu cijenu je bilo uračunato i piće i hrana. Prihod od bala će biti iskorišten za adaptaciju kupatila porodicama u potrebi.
Program koji smo mogli vidjeti je bio šarolik – ansambl «Viteški akordi» koji je otpjevao nekoliko pjesama, plesni studio «Prijatelji djece Maya», «Lašvanske tamburice» kojima se u nastupu priključio i Pero Gudelj (FIS je inače bio sponzor bala i sve se i održavalo u njihovom svadbenom salonu), te «Nemoguće vruće».
Ja sam uživala posmatrajući prisutne jer su bili baš šaroliko i veselo društvo. Plesalo se i na rock, ali se igralo i kolo. I to je meni ta ljepota BiH, kad se umiksa sve i kad ljudi prigrle svu šarolikost koju nosimo u sebi. A vrhunac večeri mi je bio kad su se ekipi sa tamburicama priključila rokeri pa smo dobili nešto što sam nazvala «Nemoguće tamburice» :D
Nedavno sam gledala rezultate jednog svjetskog istraživanja koje u brojkama pokazuje koliko ljudi gube povjerenje i to je problem koji je prisutan svuda u svijetu, a biće sve prisutniji u budućnosti. Kao odgovor na njega je data preporuka da se radi sa ljudima i da se oni ne potcjenjuju. I to je upravo ono što «Viteško srce» radi. Svoje donatore cijeni i stavlja na prvo mjesto, transparentno komunicira sa njima i poštuje ih. Eto, čak i napravi zabavu da im se zahvali i oda priznanje. Zato meni ovo nije bila samo zabava, nego i prilika da gledam i učim, te hranim dušu gledajući u rezultate.
Nakon ovog bala su u mojoj porodici dobili dva nova stalna člana. I želim im još uspješniju sljedeću godinu rada, i želim im da što prije prestane potreba za njihovim aktivnostima i postojanjem. Znam da je to i njihova najveća želja – da svi ljudi budu zbrinuti i da ne bude socijalno ugroženih.
Aktivnosti udruženja možete pratiti na Facebooku na https://www.facebook.com/srcevitesko/ . Tu možete naći i podatke o tome kako pomoći njihovim aktivnostima. A djelić atmosfere možete pogledati u prilogu Kanala 6, te u videima sa stranice.
