Kad god stavim online fotografiju nekog od mojih mačora, reakcije ljudi me potaknu na razmišljanje o tome kako naša iskustva u stvari oblikuju naša uvjerenja i utiču na odnos prema onom što vidimo.

Naime, desilo se sasvim slučajno i ne mojim izborom da su meni svi mačori s kojima sam dijelila život muški. Trenutno su sa mnom dvojica, 12-godišnji Laki i 7-godišnji Prco. I pošto je to već prilično godina, podsvjesno je meni u glavi postalo mačka = mužjak. Kad se obraćam mačkama na ulici uglavnom to radim u muškom rodu, nesvjesno.

I onda se desi da stavim ovu fotografiju uz opis da “Sa mnom gleda Emily in Paris” i dobijem komentare “Vidi što se udubila u priču” ili “Vidi se da joj je dosadno” :D I tad osvijestim koliko je ljudima, suprotno od mene – mačka = žensko. Jer smo tako kao djeca učili i jer je sama imenica mačka ženskog roda.

Da, naravno da sam dalje krenula razmišljati o tome da je ovaj banalni primjer još jedan dokaz zašto je, između ostalog, važan rodno osjetljivi jezik – jer ono što nas većinom okružuje utiče na formiranje onog što podrazumijevamo. Nekad je to mačka ili mačor, a nekad se radi o ljudima.

P.S. Laki nije oduševljen zadnjom sezonom “Emily in Paris”. Rekao je da će nastavak gledati samo ako maknu Gabrijela, ide mu na živce :D