Grad ne čine zgrade, nego ljudi. To uvjerenje je u mene utkala mama još davno i duboko u njega vjerujem. Prije devet godina sam bila u Žepču radeći svoje priče iz cijele Bosne i Hercegovine sa ljudima iz različitih gradova i jedna stanica na tom putu je bilo i Žepče. Tad sam upoznala zanimljive ljude, napravila intervjue sa njima i cijelih devet godina nisam dolazila ponovo jer me nije put vodio u tom pravcu.

Međutim, kada je prije nekoliko dana na Facebooku iskočila vijest o održavanju promocije knjige Medihe Šehidić u Gradskoj kavani u organizaciji Gradske biblioteke Žepče, poželjela sam da budem prisutna. Jedan od razloga je, naravno, Mediha, pošto tu ženu cijenim i volim već godinama i uvijek je mogu slušati ili čitati bilo šta što napiše. A drugi razlog je bio što promociju organizuje žena s kojom sam onda davno radila razgovor, ravnateljica Gradske biblioteke Sabina Maličbegović. Pošto je tad ostavila na mene veoma pozitivan utisak, poželjela sam eto da budem konačno dio nečega u njenoj organizaciji.

I onda sam, naravno, pozvala prijateljicu koja je vozač za razliku od mene, te smo sinoć otišle i provele predivno veče koje zaista odskače od svega što sam do sada posjećivala pod nazivom promocija knjige. U Žepču to rade malo drugačije. 

Cijeli događaj je pažljivo isplaniran od početka do kraja. Osim Medihe, tu su bili Amela Hodžić kao moderatorica, Nedžad Hodžić kao promotor te Anesa Džinić Odobašić kao voditeljica.

Razgovor inspirisan Medihinim pjesmama je bio više od razgovora o pjesmama. Pričalo se tu i o femicidu i o stanju u kojem živimo danas i ja sam bukvalno imala osjećaj kao kad u moru mulja kojim ste okruženi stalno dobijete priliku da udahnete čist planinski vazduh. Tako je taj razgovor djelovao na moj mozak.

I moram posebno naglasiti i ovo. Znate kako se često na promocijama knjige pravi pauza radi muzičkog dijela? Ovdje su to bile tri djevojke, učenice Glazbene škole – Lamija Tutnjić, Lejla Mečkić i Selma Avdić, i naravno Ivan Spajić.

Nakon par riječi koje je prva od njih otpjevala, pomislila sam da vjerovatno tako zvuče anđeli. Druga misao mi je bila, naravno, da nemam pojma kako zvuče anđeli, jer ih JOŠ nisam imala priliku čuti (možda nekad hoću). Ali – njih tri su bile toliko divne i toliko je nadrealan njihov nastup da sam kasnije Sabini rekla da bih došla u Žepče bez razmišljanja ako bi se organizovao koncert na kojem će nastupati.

I da, molila bih one koji su bili prisutni, a znaju nazive druge dvije pjesme koje su pjevale, da mi napišu u komentarima, mada sumnjam da originali zvuče ovako lijepo.

Grad ne čine zgrade nego ljudi. I ponovo sam se uvjerila i mogu reći da Žepče ima divne ljude. Saznala sam i da imaju čitateljski klub. Njegovi članovi i članice su bili prisutni na promociji i oduševilo me je kada sam vidjela da ih ima puno i da su različitih godina.

Zaista sam zahvalna što sam otišla i što sam mogla prisustvovati divnoj večeri koju ću definitivno pamtiti. 

I napomena svima – ne mora se sve dešavati u većim mjestima da bi bilo vrijedno vašeg vremena. Manja mjesta su u suštini samo brojčano manja mjesta i često pokažu da kvalitet onoga što nude vrijedi i pripada bilo kojoj sceni.