Kratki reset u toku dana će vam pomoći da se organizujete i bolje iskoristite vrijeme

Autor: Hana Kazazović

Dešava li se vama da pred kraj dana imate osjećaj kao da ste još maloprije ležali u krevetu razmišljajući o tome šta sve trebate uraditi danas? I shvatite da vam je vrijeme proletjelo kao u trenu, a da niste skoro svjesni ni kako ni kad.

Dešava li vam se da nešto radite i onda se u momentu zapitate “A otkud ja ovdje i šta u stvari radim?” I da konstantno imate osjećaj da se ne uspijevate sresti sa sobom, kao da vam vaše vlastito Ja stalno izmiče.

Ako se prepoznajete u nekoj od ovih situacija, vjerovatno ste preopterećeni. U stalnoj ste trci da završite svoje obaveze, da uradite sve što se od vas očekuje ili što ste zamislili da ćete uraditi taj dan.

Mislim da ne moram napominjati koliku količinu stresa propuštate kroz sebe ako često imate ovakve dane i koliko sve to utiče na kvalitet života, a posebno na osjećaj koji imamo na kraju svakog takvog dana.

Meni najviše gorčine ostavlja utisak da nisam uradila sve što sam planirala da uradim. Posebno kad se okrenem iza sebe i shvatim da je sve moglo biti drugačije samo da sam imala bolju organizaciju i da sam više vremena provela razmišljajući i planirajući.

Upravo u tom razmišljanju i planiranju se krije rješenje na ovakve probleme i ovakve dane.

Ali kako, već čujem da se pitate? Kako da odvojite vrijeme za razmišljanje i planiranje kad ga već nemate dovoljno?

I ja sam se isto pitala kad sam čitala o ovakvim stvarima. Djelovalo mi je kao da sam na onoj traci u fabrici i ako zastanem samo na minut – sve ću izgubiti i neću znati ni dokle sam stigla, a neću moći ni nastaviti posao. Glavna karakteristika ovog vremena u kojem živimo je upravo ta da stalno imamo osjećaj kako ćemo nešto propustiti i kako ćemo negdje zakasniti. I onda kad vam neko kaže ‘Stani, razmisli!’, imate osjećaj da vas zeza ili vam to namjerno govori upravo zato što hoće da napravite grešku i izgubite tu trku.

Kad sam prvi put pročitala tezu kako će mi pomoći vrijeme u kojem neću ništa raditi osim razmišljati – bilo da to radim sjedeći uz obalu rijeke i posmatrajući vodu kako protiče ili da to radim meditirajući, mislila sam da me neko zeza. Sjećam se dijela knjige “Kaluđer koji je prodao svoj Ferari” u kojem Robin Sharma piše o tome da svaki dan neko vrijeme provedemo posmatrajući ružu. Knjigu sam čitala u neko zimsko vrijeme i smijem se kladiti da se Robinu uopšte ne bi svidjelo sve što sam mu izgovorila u sebi. Najblaže rečeno je bilo “Otkud mi ruža, *ebla te ruža?!!” Ostalo zamislite sami :)

Priznajem, uopšte nisam shvatala poentu gledanja u ružu.

Nekoliko godina kasnije sam negdje pročitala da obratim pažnju na sve što radim u toku dana i da probam naći vrijeme u kojem ne radim ništa, odnosno u kojem odmaram mozak od primanja informacija. I znate šta se desilo? Nisam u čitavom danu mogla da nađem to vrijeme, osim spavanja. Čitav dan sam primala informacije – sa TV-a, sa interneta, iz novina, u prolazu od ljudi… Najmanje 17 sati dnevno.

Tad sam se sjetila one ruže i pomislila kako vjerovatno nije bila poenta u cvijetu nego u tome da u glavi stisneš dugme “Pause” i odmoriš. I tad sam počela da tražim načine koji će mi pomoći u tome, a da nisu gledanje u ružu jer u stanu sa mačkom baš i nemam uslove za gajenje biljki.

Meditacija je jedan od načina koji sam našla. Za sada moram priznati da nisam sigurna da ja to uopšte radim kako treba, ali nije ni bitno. Ta moja meditacija je vrijeme u kojem sjednem na nekih 20 minuta, opustim se, zatvorim oči i puštam misli da mi prolaze kroz glavu. Nekad se desi da me 20 minuta maltretira jedna ista misao, a nekad to bude parada raznih. I moram priznati da se često iznenadim šta se sve pojavi u mojoj glavi tako rano ujutro, jer meditiram čim ustanem. Da, od nedavno sam počela praktikovati da tokom te meditacije “provučem” kroz glavu sve meni bitne i drage ljude i da svjesno osjetim neku vrstu zahvalnosti na tome što ih imam uz sebe. I da, često svjesno zamišljam da sjedim i posmatram neki drag prizor, poput ovog broda na fotografiji gore. To je inače trajekt Trpanj – Ploče kojeg redovno posmatram sa plaže u Trpnju :))

U početku mi je djelovalo malo neobično da ovako počinjem dan, a sad sam navikla toliko da ne znam drugačije. U suštini, ako zamislim sebe kao neku vrstu mašine, na primjer broda, ovaj bi proces bio zauzimanje pravog kursa za taj dan. Znate ono – smjer taj i taj, te i te koordinate? Ako ih ne podesite eto somalijskih gusara i ko zna kako ćete završiti. Meni pomaže, a “oduzima” mi čitavih 20 minuta na dan. Kako ih stvoriti, pitate se? Ustanite 20 minuta ranije. Ili smanjite za 20 minuta boravak uz računar ili TV.

Ako vam se meditacija čini previše komplikovanom, imam još dvije metode koje koristim i koje su mi korisne.

Prvu bih mogla nazvati “Moj dnevni užitak”. Znam sigurno da svako od vas ima nešto u čemu posebno uživa. Neko uživa u prvoj jutarnoj kafi, da je pije na miru, bez priče. Neko opet voli da posmatra svoje dijete kako spava ili svog ljubimca kako se igra. Ja volim da pijem čaj. Nakon prestanka pušenja i izbacivanja kafe iz mog života, čaj je postao nešto u čemu uživam. Volim da istražujem nove okuse i najsretnija sam kad pronađem neki koji me oduševi. Na slici ispod je kolekcija meni trenutno najdražih čajeva i svaki dan mi je sad samo dilema koji odabrati jer mi se svi podjednako sviđaju :D

Šta znači “Moj dnevni užitak”? Znači da odvojite bar 20 minuta u toku svakog dana u kojima nećete raditi ništa osim uživati u tome što ste odabrali. Ako je to kafa, popiti je u miru, bez telefona, Facebooka, TV-a. Ako je to ljubimac – posmatrati ga samo tih 20 minuta. Ako je to čaj – popiti ga u miru, isto kao kafu.

Poenta je – ne misliti ni na šta, odnosno pustiti misli da prolaze same. Ili se svjesno sjetiti nekih dragih ljudi, zahvaliti se Bogu ili Svemiru, ko već sa kim komunicira, na svim stvarima koje imamo, zbog kojih smo sretni ili zahvalni.

Slično je meditaciji ovo ispijanje kafe ili čaja, zar ne? A ovo posmatranje ljubimca meni liči na ono posmatranje ruže. I da, ako imate ružu ili neki drugi cvijet, možda može i to biti od koristi, probajte.

Druga metoda je nešto što praktikujem jednom sedmično već nekoliko mjeseci. Radi se o običnoj kupki koju sebi priuštim najčešće nedjeljom jer tad imam vremena i ne žurim nigdje. Naspem dosta vode u kadu, naspem nešto da se dobro zapjeni i onda uronim u sve to na neko vrijeme. Nemam sat u kupatilu pa nemam pojma koliko to traje, ali recimo da je to u mom slučaju “dok se voda ne ohladi”.

Moram vam napisati mali trik koji sam nedavno otkrila. Naime, uvijek sam se pitala koliki bojler imaju oni što u filmovima naspu vodu u kadu do vrha. Kod mene je mislim kapacitet kade veći od bojlera i ne bih se imala čime saprati kad bih to tako radila. Prije par dana ugledam u prodavnici ovu kupku sa slike i kupim da testiram. Nemam pojma što sam odabrala eukaliptus, valjda zato što je druga bila lavanda a uz nju bih sigurno u kadi i zaspala. Poenta je što su samo 3 čepa ove kupke dovoljna da dobijete količinu pjene kojom možete ispuniti pola kupatila. Dakle – ne treba vam čitava kada vode – naspete na primjer pola, a ostalo dopunite pjenom i uživate.

To je moj sedmični reset, ritual u kojem pročistim mozak. Uz smanjeno korištenje računara i tehnike taj dan, zaista pomaže da se povežem sa sobom i mislima u glavi.

Mislim da vam neće biti problem da razmislite i pronađete nešto za sebe što će vam pomoći da se zaustavite u toku svakog dana i zauzmete pravi smjer. Bilo šta u čemu uživate i što vam može pomoći da stisnete tipku “pauza” u glavi. Ako možete to napraviti 2 puta dnevno još i bolje. Vidjećete da vam to vrijeme u toku dana uopšte neće faliti. Nadoknadićete ga boljom organizacijom i fokusiranjem na ono što treba da završite.

I na kraju samo da vas pitam – imate li već neki svoj ritual koji koristite za resetovanje dana?

Napomena: Proizvodi koji su na fotkama su moj lični izbor te lično kupljeni. Dakle, ovaj tekst nije sponzorisan ni na koji način.