Pretpostavljam da je ljudska priroda takva da funkcioniše na principu rulje. Nekad je rulja kamenovala ljude jer je mogla i jer je to bio način funkcionisanja. A danas imamo digitalno kamenovanje u vidu ismijavanja, dijeljenja videa, komentarisanja, a sve sa ciljem većeg broja lajkova i klikova.
Oni koji poznaju algoritme i načine funkcionisanja interneta, a sve u kombinaciji sa psihologijom i ljudskom prirodom nisu iznenađeni. Jer je cijeli internet napravljen da radi tako. Zna se da ljudi više klikaju kad su nervozni ili u strahu, zna se da tad više i kupuju. I to se itekako koristi za ostvarenje koristi – finansijske uglavnom, jer iza svega uvijek stoji novac.
Želja za popularnošću je nešto što mnogima pomuti razum. Trka za lajkovima kao jedinim mjerilom vrijednosti bilo čega nam je već došla na naplatu. Ljudi ginu da bi napravili što nevjerovatniju fotografiju, padaju niz strmine i padine da bi uhvatili bolji ugao, prave razne prekršaje da bi snimili video koji će privući što više pažnje… i snimaju i ismijavaju druge, bez njihovog znanja, pa onda to kasnije dijele na internetu da bi oni kao ispali neke face.
Tako je bilo oduvijek, jer su ljudi takvi. Samo je razlika u tome što sada imamo mogućnost da u par poteza nekom uništimo život. Telefoni i internet nikad jeftiniji, dostupni svima, bez ikakvih ograničenja. Jedini regulator svega je ljudska savjest i to na šta je sve neko spreman. A mnogi nemaju bilo kakvih ograda i skrupula. I dok su nekad mogli eventualno na ulici nekog prozvati i ismijati, što je takođe znalo izazvati velike posljedice i traume, danas za to imaju na raspolaganju cijeli svijet.
I ne, nije jedini kriv lik koji je snimao momka na benzinskoj. On je najveći krivac, ali nije jedini. Krivi su svi oni koji su taj video dijelili i komentarisali čineći ga vidljivijim.
I krivi su svi oni koji nakon svega govore “Pa gdje će se radi toga ubiti…” ili “Nije trebao, morao je drugačije, mogao je…”.
Nikad ne znate šta je u čijoj glavi i koje muke su ga pritisle. Nikad ne znate koliko je nekom čaša puna žuči i šta je kap koja će je preliti. Nikad ne znate koliko je neko krhak i koliko ne može podnijeti.
I ne vidim način da se situacija popravi jer ne vidim način da se mnogima objasne neke stvari. Bukvalno je izgleda jedini način trajno ukinuti internet svima, pa da se vratimo na domet do ispred zgrade i ulice u komšiluku. Kad već za bolje ne znamo.
