Petak i subotu sam provela u pozorištu – pogledala tri predstave i prisustvovala promociji knjige. Početkom godine, u februaru, pisala sam o predstavi Žive i o festivalu “Sexual Theater – feminističko čitanje klasika”, koji je tada tom predstavom i započeo u Zenici. Ovih dana festival je održan u cijelosti – četiri predstave, četiri zemlje: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Portugal i Francuska.
Posebno mi se svidjela ideja da su režiseri i autori radili na tekstovima koji nisu iz njihovih zemalja. Taj spoj kultura i jezika donio je svježinu i zanimljiv spoj pogleda. A teme – važne, savremene, ženske, prikazane kroz različite emocije i pristupe.
U februaru mi je bilo zanimljivo, ali ovaj put još više – jer smo na sceni gledali različite trupe i glumice iz Francuske, Crne Gore i Portugala. Čak je, osim u jednog u našoj predstavi, bio i jedan glumac iz Portugala. Kasnije sam saznala da su u Crnoj Gori raspisali audiciju za ovaj projekat i da se prijavilo 20 žena i samo jedan muškarac (koji nije dobio ulogu). To, nažalost, dovoljno govori o tome koliko muškarci i dalje izbjegavaju teme koje se tiču feminizma.
Ovaj projekat finansirala je Kreativna Evropa, i baš mi se dopao način na koji su domaći klasici obrađeni na moderan, ponekad i neočekivan način. Kada neko “izvana” tumači naše tekstove, dobijemo potpuno novi ugao gledanja – i predstave koje nas natjeraju da mislimo o stvarima o kojima možda i ne razmišljamo često.
Najvrjedniji dio svega, po meni, jeste što je naše Bosansko narodno pozorište Zenica uspjelo da kroz ovaj projekat izađe iz svojih ustaljenih okvira i napravi nešto drugačije, svježe i jako kvalitetno. Ponosna sam što su se prijavili i što su dobili priliku da budu dio projekta koji je iznjedrio četiri dobre predstave.
Meni se lično najviše dopala izvedba francuske trupe – glumački najjača, ali mislim da je u tome pomogla i činjenica da je autorica teksta Nedžma Čizmo. Već sam gledala neke njene komade i svaki put pomislim isto: imamo autoricu koja zna napraviti odličan tekst. Kad se to spoji s dobrom rediteljicom i super glumicama, rezultat ne može biti drugačiji. Tu predstavu je režirala Crnogorka Minja Novaković i sve je nekako “kliknulo”.
Posebno mi je bilo lijepo gledati strane glumce na sceni. Ako niste imali priliku, preporučujem – predstava s titlom uživo je zaista posebno iskustvo.
Na kraju sam kući ponijela i knjigu koja je nastala u sklopu ovog projekta – s tekstovima svih predstava i osvrtima autorica, glumica i rediteljica. Jedva čekam da je pročitam, da se podsjetim i doživim sve ponovo, ovaj put kroz njihove riječi.
Tri dana festivala pozorište je bilo puno – od mladih djevojaka i momaka do starijih gospođa koje su došle da uživaju u teatru. I baš mi je bilo drago to vidjeti. Takvi događaji zaista obogate jedan grad i daju mu neku lijepu, živu energiju. Ja sam, stvarno, uživala.
I zato se iskreno nadam da će i iduće godine biti prilike za ovakav projekat, jer Zenica to zaslužuje.
