Autorica: Hana Kazazović
U jednom dijelu svog života sam bila privatna poduzetnica i kao svaki pravi štreber se trudila naučiti kako bolje raditi taj svoj posao. Učila sam iz knjiga, ali su mi uvijek bile draže lekcije starih, uspješnih poduzetnika, posebno onih malih, porodičnih, koji su opstajali decenijama, čak i u onom vremenu kad ih nije bilo mnogo.
Jedna od takvih lekcija je bila da uvijek kupuješ kod komšija i kod onih najbližih, jer tako podržavaš njega i njegov biznis i – po principu ravnoteže ili karme – vratiće se tako i tebi. Dopadao mi se takav način razmišljanja pa sam se trudila ispoštovati ga, doručkujući u najbližim pekarama i buregdžinicama, kupujući namirnice u najbližim prodavnicama i uopšteno pazeći gdje i kome ostavljam novac.
Taj princip sam prenijela i na sve ostalo što radim, pa sam još davno prednost kod izbora bilo čega što mi treba počela davati onom što je meni blisko i s čim se slažem na više nivoa. Kad ljudi čuju za neka moja pravila o tome u koje prodavnice ne ulazim ili koje proizvode ne kupujem, obično me okarakterišu kao blesavu u smislu “Kako ti nije mrsko to sve pamtiti?”
A nije uopšte teško. Ako znam da neka firma radnike ne tretira na dobar način ili krši bilo kakve norme i pravila u svom poslovanju, prestaću joj ostavljati svoj novac. Znam da je to često kap u moru, ali jedna od mojih životnih vodilja kaže i da je svaki naš postupak u stvari glas za društvo u kojem želimo živjeti.
Tako su moje kupovine kao u Muzičkom toboganu – Bambiji za one koji su mi dragi i koje podržavam i s kojima sam zadovoljna.
Ovo sve napisah jer sam čitala novu studiju o socio-ekonomskom utjecaju Coca-Cole u Bosni i Hercegovini. Godinama pratim njihove studije i izvještaje koje objavljuju i kao potrošač sam skroz zadovoljna njihovim radom. Dobra stvar kod velikih kompanija je što oni sve što rade dokumentuju i mjere, pa je lako praviti poređenja i izvući statistiku koja govori o onom što rade.
Ne znam da li znate, ali na tržištu BiH je Coca-Cola prisutna od 1969. sa proizvodima, a punionicu su otvorili davne 1975. godine. I upravo podaci iz studije potvrđuju ono što oni sami često znaju reći – Coca-Cola je bosanskohercegovačka više nego što mnogi misle.
Bilo mi je drago saznati da imaju 381 lokalnog dobavljača, te da u BiH proizvode 88% bezalkoholnih pića koja se potroše tokom godine. Znači ništa uvoz, nego domaća proizvodnja.
Slikovitiji prikaz bi bio kroz činjenicu da svaka marka dodane vrijednosti koju stvara Coca-Cola podržava stvaranje još 4 KM u bosanskohercegovačkoj ekonomiji. Dodatni plus ide i za zapošljavanje 296 radnika u BiH te podatak da su u odnosu na 2017. taj broj povećali za 8%.
Ima tu još bitnih stavki poput sume koju su uložili u društveno-odgovorne projekte i zajednicu, zatim iznose poreza i dobiti koje su dio BDP-a BiH, ali da vam ne nabrajam sve, pogledajte sami ako vas zanima, ostaviću link na kraju.
Meni je ovo važno zato što znam da se od kupovine bilo kojeg njihovog proizvoda dio vrati i meni. Ako vam nije jasno kako evo jednostavan primjer – od poreza koji oni uplate u državnu kasu, moji mama i tata će dobiti penziju.
Naravno, nikad neću kupiti proizvod zato što je domaći ako njegov kvalitet nije dobar. Ali eto, ako me vidite s njihovom “Olimpija” vodom ili ovim novim biljnim napitkom AdeZ, sad znate zašto biram baš njih :)
Ako spadate u one kojima je važno znati kakva je kompanija kojoj ostavljaju novac, preporučujem da sami pogledate studiju. Nije velika i podaci su jasno napisani u grafikama, tako da je skroz jednostavno vidjeti suštinu. Link je na https://bit.ly/3nwb33N
