Autor: Hana Kazazović
U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 26. koju imate priliku čuti je Nives Skoko – Žanić, dopredsjednica Humanitarne udruge “Fra Mladen Hrkać”.
Podcast – audio snimak:
Transcript podcasta:
Hana:
U Širokom Brijegu sam upoznala Nives, dopredsjednicu Humanitarne udruge «Fra Mladen Hrkać». To je organizacija koja je osnovana s ciljem pomaganja osobama sa zdravstvenim poteškoćama koje iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske dolaze u Zagreb na liječenje.
Udruga «Fra Mladen Hrkać» porodicama oboljelih i samim oboljelima u stvari nudi neku vrstu zamjene za ono što imaju kod kuće u svojim obiteljima. Nudi im dom, smještaj, prevoz, ishranu, podršku, psihološku i bilo koju drugu podršku. Zaista rade fantastične stvari za koje su nagrađeni nekim vrlo važnim nagradama u svjetskim okvirima. Sve ono što mi je Nives ispričala o tome kako rade, kako dobijaju donacije, koliko je u stvari malih donatora uključeno u cijelu tu priču i koliko su ljudi koji su prošli kroz njihove smještajne kapacitete i koristili usluge njihove udruge zahvalni i kako im se vraćaju i nastavljaju da im pomažu, bukvalno je nešto što me ostavilo bez teksta i zato neću vam ništa više ja pričati. Preporučujem vam da poslušate Nives. Možda je malo duža priča ali zaista nisam mogla izbaciti nijednu jedinu rečenicu zato što mi se sve čini jako važnim, ne samo kad je u pitanju rad udruge «Fra Mladen Hrkać», nego i kao inspiracija svima onima koji rade slične poslove i neka vrsta lekcije kako se sve može raditi i kako se u stvari mogu napraviti super rezultati.
Sigurna sam da ćete nakon slušanja ove priče ako ništa poželjeti da im pomognete i da se priključite toj mreži donatora, da bi oni nastavili pomagati i raditi ovako super stvari.
Nives Skoko-Žanić:
Bilo je to davne 2012. godine, šalim se, bilo je to još prije. Negdje u drugoj polovici 2011. okupila se jedna ekipa, to su sve bili poznanici, prijatelji koje sam poznavala kroz neke određene dijelove svog života. Na jednom tako neformalnom razgovoru smo razgovarali o tome kako postoji velika problematika s kojom se suočavaju ljudi koji dolaze s područja BiH, a to je kad je u pitanju liječenje i zdravstvene poteškoće, kad ih upute iz ovih dijelova u Zagreb i problemi s kojima se susreću, što organizacijski, što financijski, a onda i dio što se tiče psihološke potpore.
Kolega Ivan je imao dijete s poteškoćama u razvoju, danas je to jedno jako zdravo dijete koje je pomaknulo sve granice. On je dosta kroz svoje osobno iskustvo prošao i uvidio te problema i susretao puno takvih ljudi. I svi mi ostali smo na neki način kroz svoje živote upravo radili to, kroz nekakve segmente pomagali, volontirali i uključivali se. Ja sam jedno vrijeme provela i u afričkom sirotištu u Keniji volontirajući tako da svi smo taj neki segment u sebi imali.
Nakon nekoliko neformalnih razgovora, Humanitarna udruga «Fra Mladen Hrkać» je osnovana 16.6.2012. s ciljem pomaganja osobama sa zdravstvenim poteškoćama koje dolaze s područja BiH na liječenje u Zagreb. U biti smo mi nekako krenuli s idejom da idemo prvo pomagati ljudima s područja Širokog Brijega jer svi mi osnivači smo bili ili rodom i podrijetlom i tu su nam obitelji u Širokom Brijegu.
Inače osnivači su kolega Ivan Soldo koji je predsjednik udruge, kolega general Zlatan Mijo Jelić koji je predsjednik Nadzornog odbora i ja kao dopredsjednica udruge.
Mi smo krenuli sa Širokim Brijegom čisto da vidimo kako će to funkcionirati, da napravimo nekakav uzorak, da vidimo kako će se to odvijati od prvog koraka pa na dalje. Međutim to je u vrlo kratkom periodu prešlo na cijelu Hercegovinu, a ubrzo i na cijelu BiH i naravno kroz koju godinu smo krenuli pokrivati i cijelu Hrvatsku.
Početni skepticizam i nepovjerenje prevladano vrlo brzo
Kad smo krenuli bili smo stvarno jedni od i bilo je jako puno skepticizma, jer evo samo na području Republike Hrvatske imate negdje oko 50.000 civilnih udruga. Bilo je dosta tu i nepovjerenja i negativizma u smislu «evo još jednih, pranje novaca», kako to standardno ide kad su u pitanju udruge. Međutim mi smo stvarno u vrlo kratkom periodu pokazali tko smo, što smo…
Krenuli smo sa jednim smještajnim kapacitetom koji nam je dao naš prijatelj Mario Tokić i to je bilo na taj način koncipirano da smo mi i naše društvo to čistili i pripremali, donosili od doma stvari koje su nedostajale, mi pravili ručkove itd. da ti ljudi uistinu dožive tu domaću atmosferu.
Ono što je nama bio od samog starta cilj da ljudi uistinu kad uđu na vrata tog stana da dožive svoj dom. Da to ne bude neko tamo sirotište, sklonište, svratište i da to ne bude «evo vam ključ pa se vi snalazite» nego da uistinu dobiju i stan i nas i našu potporu, da stvarno dobiju jednu obitelj gore na koju mogu računati u svojim tim teškim trenucima i to je u vrlo kratkom vremenu uistinu bilo prepoznato.
4 smještajne jedinice danas i korak od gradnje vlastitog doma “Fra Mladen Hrkać”
Moram priznati evo s obzirom da smo mi sada slavili petu godišnjicu, da je se nama uistinu sve odvijalo munjevitom brzinom jer smo mi od nekog prvog smještajnog kapaciteta u lipnju 2012. došli do trenutka danas, znači mi vodimo ovaj razgovor 24.6. samo pet godina nakon, gdje mi već jednu fazu praktički privodimo kraju, fazu u projektu dom «Fra Mladen Hrkać» gdje gradimo vlastiti smještajni objekt.
Mi smo u ovih 5 godina došli na 4 smještajna objekta koja se nalaze nadomak najvažnijih medicinskih institucija u Zagrebu.
Mi osiguravamo apsolutno svaki segment, od prehrane, prijevoza, higijenskih potrepština, kućanskih uređaja, psihološke, duhovne pomoći. Svaki utorak bogoslovi mladi dolaze moliti, svako veče se moli krunica. U bilo kojem trenutku da nekom treba razgovor – osiguraćemo razgovor.
Posebna pomoć korisnicima koji sami bez pratnje borave u udruzi, posebno ako su u pitanju djeca
Mi smo imali jako puno korisnika s kojima nitko od članova obitelji nije mogao doći. Znači vi sjedate na autobus, uzimate kartu i dolazite gore na operaciju tumora na mozgu ili dolazite na kemoterapije, na primjer dijete od 14 godina. Imali smo jednu curicu iz Ljubuškog koja je dva mjeseca gore bila sama jer roditelji nisu bili u mogućnosti biti s njom. Mi smo bili ti koji su svaki dan s njom išli crtati, pisati, igrati se, nositi joj odjeću na pranje, kupiti joj šta joj god treba. To mislim da su neke stvari koje nema te cijene na ovom svijetu koja može to nadoknaditi i da vi svaki dan tom djetetu izvučete osmjeh na lice i da ono zna da će njega svaki dan doći netko pitati «kako si».
Sada u ovim smještajnim kapacitetima mi možemo primiti do 40 osoba istovremeno i ti smještajni kapaciteti su u potpunosti opremljeni. Međutim, kao što sam rekla, oni se nalaze nadomak najvažnijih medicinskih institucija ali one jesu dislocirane. Znači imate stambene prostore koji su blizu – jedan je blizu Rebra, drugi je blizu Klaićeve, treći je blizu Svetog Duha. Nama se to već sad pojavljuje kao problem u smislu kvalitete pružanja pomoći. Jer dok vi obiđete sve te stanove, pogotovo u nekim dijelovima dana kad je u Zagrebu užasna gužva, na neki način ta kvaliteta pomoći pati, tako da se nama kao jedino logično rješenje nametalo upravo gradnja vlastitog smještajnog objekta.
I mi smo krajem prošle godine dobili pravo građenja od gradonačelnika Bandića na gradskom zemljištu u Dubravi, tik uz Franjevački samostan. Nama je ta lokacija jedina koja nam je bila interesantna i jedina koju smo u biti željeli. Prvo iz razloga što je blizu Franjevačkog samostana u Dubravi s kojim smo inače, mi smo sa Hercegovačkom franjevačkom provincijom i njima jako vezani od samog početka. Oni se nalaze u svim našim predstavničkim tijelima udruge. I druga stvar – u statutu smo od prvog trenutka osnivanja naveli da će sva imovina koju udruga stekne ostati Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji.
Drugo – blizu je svih tih glavnih centara, znači Merkura i Rebra i Dubrave i odlična je prometna povezanost, znači tramvajem, autom ste za 2 minute gdje god trebate biti. U tom smještajnom objektu ćemo mi moći primiti do 220 osoba istovremeno.
Sveobuhvatna, besplatna skrb bez obzira na pol, vjeru, naciju
Po onome što radimo smo jedinstveni iz više razloga a dva su glavna razloga. Jedan je taj što pružamo sveobuhvatnu skrb, apsolutno svaki segment pokrivamo i druga stvar je što je ta pomoć u potpunosti besplatna. I po meni ona puno bitnija stvar je ta što mi pomažemo apsolutno svakom čovjeku bez obzira na spol, na dob, na nacionalnost, na vjeroispovijest i na vrstu oboljenja.
Imali smo jako puno korisnika muslimanske vjeroispovijesti, pravoslavne vjeroispovijesti, nikad nijedna neugodna situacija nije bila. I ono što ja uvijek volim istaknuti, manje više svaki od njih koji je bio je nazočio svaku večer na krunici i na molitvi iz poštovanja i prema udruzi i pomoći koja im se pruža. A mislim iskreno i barem su i oni tako prenosili da je i njima to druženje i ta, na neki način i meditacija u njihovom slučaju i taj dio da se skruše sami sa sobom, naravno u svojim molitvama i obraćajući se u koga oni vjeruju i šta oni žele jako puno pomagala tako da je to po meni prekrasna bila stvar za vidjeti, da vidite tu različite nacionalnosti i vjeroispovijesti kako mole.
Mole ili ne mole, nebitno, možda oni i neće moliti u tom trenutku ali su zajedno na okupu, i da znate da će Alija sutra pomoći Ljilji i Marici i da će Alen Kurić pomoći i jednome i drugome i trećemu i znači da nema nikakvih razlika.
Mali donatori i njihova povezanost su glavna prednost udruge
Nama je najveća snaga upravo taj model pomoći putem trajnog naloga. Mi imamo negdje 4.000 osoba koje pomažu odvajajući neke simbolične iznose od svojih mjesečnih primanja. Ali to je jedan od načina. Tu imate ljude koji su boravili u udruzi i koji će slati svako mjesec, dva, tri vreću krompira, vreću kupusa, kištru trešanja i to je ono što je neprocjenjive vrijednosti, da vi znate da gore u nekom dalekom Zagrebu svi ti ljudi jedu najbolje moguće proizvode, vrhunske proizvode, da imaju bolje nego što imaju doma, i da jedni drugima, jer ova cijela priča i jest satkana od niza i tisuća sitnih djela.
Mi jesmo tu na neki način mi koji to vodimo i guramo i držimo, ali bez… naša mreža je već preko 150.000 donatora iz cijelog svijeta.
Znači neko će napisati riječ o nama, neko će preporučiti, ovaj će dati kunu, ovaj će staviti kasicu u svoj dućan… to su stvari koje realno nikome nisu teret. Nama će frizer u Zagrebu jednoj mami koja se od svog djeteta nije makla 6 mjeseci reći «Dovedi mi je, ja ću je obojiti i ošišati». Mi smo doveli jednog poznatog frizera koji radi Ninu, Severinu da jednu curicu koja je imala jako dugu kosu, imala je operaciju tumora na mozgu, znači njoj je bilo kad je on nju došao ošišati u bolnicu u rangu kao da joj je došao ne znam ni ja tko.
Imali smo jednu curicu Ninu, ona je imala leukemiju, 6 godina joj i obožava Jolu. I mi smo zvali Jolu bi li on došao nju iznenaditi u naš stambeni prostor. Naravno Jole došao, dijete u transu.
Velike i značajne nagrade koje je udruga već dobila
Mi smo puno toga napravili. Mi smo u ovih 5 godina dobili možda i najvrjednija priznanja koja smo mogli dobiti. Dobili smo nagradu od Europskog parlamenta «Europski građanin» za 2016. godinu kao najbolja udruga u Hrvatskoj, dobili smo priznanje «Didak» od Hercegovačko franjevačke provincije za izniman doprinos na području humanitarnog djelovanja, «Večernjakov pečat» u kategoriji humanost, znači stvarno neka priznanja koja…
I to su sigurno neke stvari koje su nas i pogurale u ovom nekom ostvarenju sna, pogotovo u ovom segmentu projekta Doma «Fra Mladen Hrkać».
Velika podrška dijaspore
Jako veliku podršku imamo od dijaspore, osnivamo zakladu u Njemačkoj, to je već pri kraju. Imamo potpisan ugovor s jednom američkom udrugom. U svim drugim manje više gradovima u Evropi, Australiji, od Amerike, već smo imali i različita događanja i donatorske večeri.
Inače jedina smo udruga na ovom području koja pruža sveobuhvatnu skrb za osobe sa invaliditetom i slabo pokretne osobe jer imamo u potpunosti prilagođen stambeni prostor i imamo potpuno prilagođeno kombi vozilo za njihov prijevoz, tako da je u biti njihov cijeli taj boravak na području Zagreba maksimalno olakšan i prilagođen njihovim potrebama. I zahvaljujući Hrvatske bratske zajednice iz Pittsburgha mi smo jedan dodatni stambeni prostor opremili za osobe koje u određenoj fazi liječenja trebaju izolaciju ili sterilne uvjete boravka. Tako da smo pokrili i taj segment.
Preko 64.000 kuhanih obroka i 22.000 noćenja
Preko 2.200 besplatnih autobusnih karata, 183.000 km cestarine, preko 64.000 kuhanih obroka, preko 22.000 noćenja – to su brojke koje se ovako čine možda nekome neznatne ali evo samo kažem stavite na papir da vi godinu i po dana spavate negdje besplatno, jedete besplatno, jedete apsolutno sve što poželite, prijevoz je besplatan, fali vam djetetu pidžama – dobićete pidžamu. Dijete vam ima rođendan – mi kupujemo i pravimo tortu, kupujemo poklon, kupujemo balone, pravimo tulum, uistinu radimo stvari kao što bi uradila svom mužu, djetetu, prijatelju, bilo kome.
Tako da uistinu ta druženja i to liječenje koliko god je bilo teško i turobno, ljudi uistinu ponesu neke od najljepših uspomena. Dođete gore gdje imate i upoznajete ljude koji su to proživljavali i gdje imate sve što poželite. Gdje osjećate tu toplinu, ljubav i podršku o kakvoj na kraju krajeva možda svi sanjamo a neko je nije imao prilike doživjeti.
Nama je kažem stvarno bilo stalo da uistinu taj svaki segment pokrijemo i da stvarno ti ljudi imaju apsolutno sve što im može zatrebati u tim trenucima.
Udrugu možete pratiti na https://www.facebook.com/FraMladenHrkac/
