Autorica: Hana Kazazović, naslovna fotografija: autor Darko Udovičić

Već neko vrijeme pratim tekstove i sadržaje koje objavljuje portal Udar. Kako u rubrici “O nama” piše – pokrenut je zbog nezadovoljstva izvještavanjem o Romima i njihovim problemima. Iskreno, dovoljan je brzi pogled na teme kojima se oni bave, pa da vam postane jasno koliko je zaista trebao jedan ovakav internet kutak.

Upravo zato sam odlučila da vam kroz razgovor sa urednikom portala Daliborom Tanićem predstavim zašto je važan, kakvim temama se bavi i zbog čega bi ga svako od nas trebao uvrstiti na listu internet lokacija koje redovno čita. A osim priče o portalu, pričali smo i o predrasudama o Romima i o tome kako se možemo boriti protiv njih.

Kad je, kako i zašto nastao portal Udar? Pročitala sam da je glavni uzrok bio nedovoljna prisutnost profesionalnog izvještavanja o Romima u medijima uopšte.

Genaralno, ideja o osnivanju portalu postojala je godinama pre nego što je u aprilu 2017. godine objavljen prvi tekst na Udaru. Radeći u mnogim sarajevskim medijima, uvideo sam da postiji matrica po kojoj se mediji uglavnom ponašaju kada je u pitanju izveštavanje o romskoj zajednici. Postoji neukusno, ponekad i previše stereotipno izveštavanje o Romima i postoji to prigodničarsko, u danima kada se obeležavaju značajni praznici, gde ponovo postoji potreba da se prikaže orijentalizam tamo gde ga nema, posebno kada govorimo o Đurđevdanu.

Treći momenat je kada se neki mediji usude da urade serijal angažovanih tekstova, ali to je isključivo kada postoje unapred projektom definisane teme i dinimika, gde se u nekoliko meseci vidi da neki mediji imaju kontinuitet proizvodnje sadržaja. Sve prestaje i vraća se u okvire one matrice, ili u najgorem slučaju bude potpuno odsustvo interesa izveštavanja o romskoj zajednici kada prestane projekat.

Ovo su bili glavni razlozi da se krene u razmišljanje, a zatim i u konkretne korake da se pokrene portal Udar. Naravno, kao portal, naš primarni fokus je izveštavanje o romskoj zajednici i sve ono što se tiče romske zajednice, ali takođe pišemo i o drugim temama koje su važne za celokupno društvo.

Zanimljiv je i sam naziv portala – možeš li ukratko objasniti zašto Udar?

Hteli smo pre svega da budemo originalni. Bili smo oprezni da ne upadnemo u neku zamku pa da i sami budemo promoteri stereotipa. Nismo hteli neke prepoznatljive karakteristike i simbole koji se isključivo tiču Roma.

Naziv „Udar“ je zapravo igra reči. Na bhs-u, Udar je udar, jel? Međutim, na romskom jeziku, uz malo drugačije akcenotvanje, dobijamo reč Vrata. I to je zapravo čitava simbolika misije ovog portala – Vrata.

Imali smo ideju da ta vrata budu otvorena, da većinski narod(i) kroz Udar zavire u romsku zajednicu i pogledaju je kroz prizmu našeg izveštavanja, naših tekstova, intervjua sa mladima i slično… S druge strane, kroz ta vrata smo takođe hteli i da sama romska zajednica izađe i pokaže sve ono što se dešava unutar nje, jer nije nikada imala priliku ranije.

Izveštavanje o romskoj zajednici nije samo Đurđevdan, Svetski dan Roma ili neki angažovani tekst iniciran projektom. Treba zaviriti u romske zajednice malo dublje, videti kako žive, a istovremeno, potencirati na ispunjavanju obaveza, koje između ostalih ima i BiH, a na kojima insistira Evropska komisija.

Da li je pokretanje portala potaklo druge medije da malo više obrate pažnju na izvještavanje o romskoj populaciji i da posvete malo više prostora temama koje se tiču direktno njih?

Ono što smo primetili je da mediji prenose naše tekstove, što je dobar znak. Ovo što ste pitali je upravo jedan od važnih uloga Udara – da inicira mainstream medije da neku temu možda iz nekog drugog ugla obrade o kojoj smo mi pisali na Udaru. Sve to je jedan dugoročni proces. Biće potrebno vreme da mainstream mediji promene svoj odnos i matricu koju sam već nekoliko puta spomenuo…

Koliko neprisutnost Roma u medijima utiče na njihovu vidljivost, a samim tim i na svijest ljudi o problemima s kojima se suočavaju?

Romi su svakako nevidljivi. Ako ih nema u medijima, pogotovo sada u vremenu kada se protok informacija odvija velikom brzinom, onda je mnogo teže ljudima, da se tako izrazim, nametne neka tema koja je važna. Ljudi u toku dana prime na stotine informacija iz medija, od toga se najveći deo zaboravi, jer ljudi filtriraju informacije i uzimaju ono što je po nekim njihovim merilima bitno u tom trenutku.

Ako pitate ljude koje su to „top teme“ koje su im se nametnule u prethodnih nekoliko meseci (ne računamo koronu), Roma sigurno neće biti, ali će biti afere i politika. Mediji proizvode javni diskurs i to je jasno, ali je jasno i da su mediji proizveli takav diskurs o romskoj zajednici da mi ne možemo drugačije zamisliti „temu o Romima“, nego da zamislimo blatnjavu mahalu, deponiju, polugole maloletnike, žene koje prose dok se u pozadini čuju taktovi „Đelem, đelem“. Ovde je više reč o samom stavu medija, uredništva i samih novinara i novinarki.

Ako se „romskim temama“ bude pristupalo kao svim drugim, gde će mediji biti podjednako angažovani kao i za bilo koju drugu temu, onda smo na dobrom putu. Sve prestaje kada se postavi pitanje: Kako izveštavati o Romima, postoji li neki posebna uputa?

Ja kažem da ne postoji, jer novinar i novinarka koji rade profesionalno svoj posao, već su senzibilirani da rade različite teme. Ako se profesionalno pristupi poslu, gde se držimo principa, etičkog kodeksa i gde zaista želimo da uradimo nešto kvalitetno, ne vidim razlog da neki urednik/ca to ne prihvati. Ovo kažem, jer se urednička politilka neke kuće često nameće kao razlog neprisutnosti Roma u medijima. Ja ipak mislim da je sve do nas, mislim na kolege i koleginice.

Koliko je teško doći do priča i tema za Portal UDAR? Imate li stalne saradnike i kako ih pronalazite / angažujete?

Do sada smo imali tri obuke za naše saradnike i saradnice. To su mladi, obrazovani Romi i Romkinje koje dobro poznaju ono što se dešava u njihovim zajednicama. Naravno, nisu to profesionalni novinari, ali itekako su napredovali kroz ove tri godine. Takođe, Udar je medij koji je prepoznatljiv, pa nam se ljudi javljaju sa nekim problemima od kojih mi definišemo temu koju obradimo.

U ovom momentu radimo temu iz mesta Malo Čajno kod Visokog, gde postoji određen problem u mesnoj školi u kojoj oko 50 učenika i učenica iz romske zajednice pohađa nastavu. Također, imamo mrežu profesionalnih novinara koji s vremena na vreme napišu tekst, ili više njih i to ne samo iz BiH, već i iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Albanije… Tako da, Udar se ne fokusira isključivo na teme koje se tiču BiH, već i celog regiona.

Imate li podatke o čitanosti među romskom populacijom – da li im portal pruža informacije koje su im korisne? I da li se javljaju s eventualnim idejama za teme i tekstove?

Kao što sam i prethodno napisao. Udar je u međuvremenu postao prepoznatljiv. Ljudi nam se javljaju sa raznim pitanjima, problemima, koje mi nastojimo da novinarski obradimo. Udar je čitan i to vidimo po interakciji na Facebooku, ali i kroz podatke koji nam pružaju drugi alati. Nakon BiH, Udar se najviše čita u Srbiji, Hrvatskoj, S. Makedoniji, ali i u Nemačkoj, Austriji, Švedskoj i SAD-u, što ukazuje da smo „dotakli“ i romsku dijasporu.

Kako povećati prisutnost kvalitetnih tema o romskoj populaciji u medijima, te samim tim raditi na razbijanju predrasuda? Do koga je – do urednika, čitalaca ili je nešto treće u pitanju? Ono što mene žulja jeste zatvaranje u odvojene krugove – jer ako npr. Klix piše o Romima kvalitetan tekst to će pročitati više ljudi nego što će ih namjenski doći na neki specijalizirani portal ili blog? Voljela bih vidjeti više takvih tekstova u svim medijima, pa je ovo više pitanje u smislu – kako doći do toga? Da li šaljete vaše priče drugim medijima i da li ih objavljuju?

Pre svega, svi naši sadržaji su dostupni i mogu ih prenositi i drugi mediji uz navođenje autora i linkovanje. Kako sam i napisao gore, do nas je, do novinara i novinarki… Svako ko je novinar, sposoban je i kroz svoj rad senzibiliran da se bavi različitim temama. Nije valjda da neko ko isključivo prati jednu temu, ne ume da napiše vest od desetak redova o nekoj drugoj temi. Drugo je ako neka redakcija ima baš toliki luksuz, posebno govorim za portale, pa da za svaku oblast ima po nekoliko novinara. Nisam baš siguran, jer sam radio u nekoliko takvih redakcija… Sve počinje od nas – šta ja želim da pokažem mojim tekstom?

Kada već pominješ Klix koi je najčitaniji, tamo postoji taj čudni običaj da svakog 6. maja na Đurđevdan odu na Goricu, naprave galeriju fotografija  i napišu kako se Romi vesele, uživaju, pevaju i onda nestanu na godinu dana i onda se ponovo pojave i naprave samo copy-paste.

Teme postoje, samo je pitanje koliko je neko spreman da se bori za takvu temu. Na Udaru je od onog aprila 2017. pa do danas objavljeno preko 2000 sadržaja od kojih se 80% tiču Roma. Dakle, teme postoje, a ovih 2000 teksotva nisu Đurđevdan, 8. april, ili „Sejdić – Finci“. Čak i ako mainstream ne znaju gde da nađu temu, neka pogledaju Udar i kako sam već rekao, neka obrade neku temu iz drugog ugla. Umesto pisanog izveštaja, neka naprave tv prilog.

S vremena na vreme, napišem i ja nešto… Nedavno sam napisao tekst koji problematizira pitanje zašto zapravo nije bilo korone u romskim naseljima? Taj tekst je prenelo na desetine medija, između ostalih i Klix, ali iskreno, bilo je daleko kvalitenijih tekstova koji su takođe mogli da se preuzmu.

Koliko Portal UDAR može uraditi na očuvanju i promociji romskog jezika? Vidjela sam da imate prevod i na romski, ali ne svih tekstova. Da li planirate povećati njihov broj i koliko uopšte Romi u BiH imaju priliku da koriste svoj jezik?

U početku sam i sam prevodio neke tekstove. Međutim, to što je romski jezik moj maternji jezik, apsolutno mi ne daje pravo da se bavim jezikom. Zbog toga smo to maksimalno profesionalizovali, pa nam prevode radi Dr Hedina Tahirović-Sijerči.

Da, u planu nam je da povećamo broj tekstova koji su prevedeni na romski, a generalno govoreći, romska zajednica nema mesto gde bi slušala svoj maternji jezik, sem da ga čita na Udaru. Mi ne znamo koliko se romski jezik koristi u BiH. Niko nije uradio, koliko ja znam, ozbiljno, relevantno, istraživanje da nam da precizne podatke. Jako je važno, ne samo na Udaru, da se čuje romski jezik. Upravo smo zbog toga pre 6 ili 7 godina Hedina i ja pokušali i dali ideju da se pokrene emisja na romskom jeziku na BHT-u. Nismo naišli na razumevanje, a osnovni problem je bio novac.

Čitala sam tekst o live emisiji koju ste organizovali o krizi izazvanoj Covid-19. Zanimljivi su mi bili podaci o političkoj participaciji Roma u svijetu i broju Roma gradonačelnika u Slovačkoj, Mađarskoj i Rumuniji. Koliko je BiH daleko od svega? Znam za vijećnike kod nas i to mislim da su samo zahvaljujući obaveznoj kvoti manjina u gradskim vijećima. Šta i kako raditi da se ta situacija popravi?

Kao što sam napisao, ono o čemu Udar piše, ne tiče se samo tema iz BiH, već celog regiona i Evrope. BiH je jako daleko od toga da u jednom trenutku dobije gradonačelnika, ili načelnika Roma, a Romkinju još manje. Romi su samo statistika i nužno zlo na listama. Političke partije na listama, posebno sada na Lokalnim izborima, usudiću se reći iskorištavaju Rome i njihove glasove. Samo pogledate na kojoj su poziciji na listama i sve postane jasno.

Napravite test i dođite do podatka koliko je Roma ili Romkinja uključeno u nekim telima stranaka poput SDA, SDP, SNSD, SBB, Naše stranke i slično… Dakle, ne govorim o članstvu, ne govirim o listama, govorim o Odborima i drugim telima gde se upravo odlučuje budući politički diskurs, jer ne zaboravimo jednu stvar – BiH, kao i zemlje regiona, nisu demokratske, već partokratske države u kojima političke partije vode glavnu reč.

Šta svako od nas može (u)raditi da bi popravio u svom okruženju odnos prema Romima? Kako se boriti protiv stereotipa i predrasuda? Meni se čini da često ljudi nisu ni svjesni koliko su te predrasude duboke i koliko ih je teško mijenjati.

Predrasude su duboko ukorenjene i tu se slažemo. I da se ne lažemo, svako od nas ih ima… Dakle, ovde govorimo o uverenjima koja su nastala ne juče, ne pre godinu dana, već od najranijeg detinjstva. Kada te roditelj plaši „ciganima“ ili te ruže kada se „ciganišeš“, onda ne možeš očekivati da se drugačije ponašaš kao odrasla osoba, jer svako ponašanje je rezultat nekog našeg uverenja, iliti predrasude.

Predrasude ne možemo iskoreniti, ali zato svako od nas može da ih propituje. Postoji više načina, ali direktan razgovor i susret sa „predrasudom“ je najbolji način da se rešiš nečega u šta si godinama bio uveren.

Dajte priliku sebi i dozvolite sebi da se družite sa nekim ljudima iz romske zajednice. Shvatićemo da smo bili u zabludi…

A pošto govorimo o medijima, mediji uglavnom samo potvrđuju naše predrasude o Romima. Bez obzira koliko namera bila dobra da se napravi neki dobar prilog, onog momenta kada stavite inserte sa deponije, ili blatnjave mahale, a ilustracija teksta bude ispružena ruka na raskrsnici, sve pada u vodu. Automatski se aktivira „folder“ predrasude u mozgu i mi više ne obraćamo pažnju na sadržaj.

I u ovom slučaju je sve do nas. Supruga, deca i ja godinama letujemo u Hrvatskoj. Ove godine smo trebali ponovo, ali znate i sami šta se dešavalo… Odustali smo od letovanja, a ja nisam hteo ni da čujem za Albaniju, jer iako nikada nisam bio tamo, ja sam znao da je tamo „loše“. Sve se promenilo kada smo došli u Drač. Poželeo sam da što duže ostanemo, jer je grad prelep, sa toliko sadržaja, bogatim istorijskim nasleđem…

Imate li možda neke priče / teme koje ste obradili, a koje su vam posebno važne i voljeli biste i mojim čitaocima skrenuti pažnju na njih, pa da ih u nastavku linkujem i preporučim?

Naravno, dosta je njih. Preporučiću nekoliko:

ŽIVOT ROMA NA SELU: Neizvjesnost, očekivanja, težak rad i puno nade –  http://www.portal-udar.net/zivot-roma-na-selu-neizvjesnost-ocekivanja-tezak-rad-i-puno-nade/

KONTRA POVIJESTI LICEMJERJA: Prije nego što počnete raspravljati o rasizmu u Americi, sjetite se Roma – http://www.portal-udar.net/kontra-povijesti-licemjerja-prije-nego-sto-pocnete-raspravljati-o-rasizmu-u-americi-sjetite-se-roma/

PREVELIKI DA BI SE IGNORISALI: Romi bi mogli biti ključni za oporavak EU – http://www.portal-udar.net/english-to-big-to-be-ignored-roma-people-could-be-key-to-eu-recovery/

ZAPADNI BALKAN: Mediji su zaboravili najugroženije građane u trenutku kada su im bili najpotrebniji – http://www.portal-udar.net/zapadni-balkan-mediji-su-zaboravili-najugrozenije-gradjane-u-trenutku-kada-su-im-bili-najpotrebniji/