“Otaharin” Bijeljina – priča o ljudima koji svaki dan rade na tome da ovaj svijet bude bolji

Nije jednostavno u jednom tekstu ispričati priču o udruženju koje bi svojim radom i rezultatima moglo služiti za primjer mnogima – o istrajnosti, upornosti i predanosti kojom se posvećuju svakom svom projektu, zadacima i štićenicima. Udruženje “Otaharin” iz Bijeljine je upravo takvo – godinama rade na poboljšanju života romske populacije u ovim krajevima i sve ono što su do sada napravili je teško samo i pobrojati. Ipak, Dragan Joković i Bojana Jovanović su se potrudili da ispričaju ono najvažnije, a to je ono što bih svakom ko želi saznati kako se stvari u BiH mogu mijenjati na bolje pokazala da pročita i sazna.

A posebno bih zamolila svakog od vas da pročita odgovor na zadnje pitanje u ovom tekstu i da u skladu sa svojim mogućnostima pomogne da se ono što je u njemu napisano i ostvari.

Predstavite nam ukratko udruženje „Otaharin“ – kad je osnovano, kako i s kojim ciljem?

Otaharinova priča je počela davne 2005. godine i može se reći da je zaista to priča o trijumfu entuzijazma nad realnim preprekama. Organizacija je nastala iz potrebe da se romskoj djeci pruži podrška da se uključe u obrazovni sistem. Iskustvo koje je Dragan Joković kao jedan od osnivača Organizacije imao u nevladinom sektoru nije ga ni približno pripremilo na ono što je uslijedilo. Ispostavilo se da ne samo da je uključivanje romske djece u obrazovni sisitem otežano kako zbog nedostatnih procedura, nebrige institucija i nedostatka dokumenata, nego je i broj djece koja su vrlo rano odustajala od osnovnog obrazovanja bio izuzetno veliki, a da to nije pratila reakcija institucija.

Šta je glavni fokus djelovanja ovog udruženja? Iz sadržaja na web stranici i društvenim mrežama sam zaključila da su vaše glavne aktivnosti usmjerene na rad s djecom i poboljšanje obrazovanja, rodne teme i rad sa ženskom populacijom, te problematika zapošljavanja. Da li sam u pravu i osim ovoga šta je još u fokusu vašeg rada?

Na samom početku Otaharin je sve svoje aktivnosti usmjeravao upravo na djecu koja su u dobi da pohađaju osnovnu školu, ali je iz dana u dan sa iskustvom rada na ovoj problematici bilo sve jasnije da se tu ne možemo zadržati. Sve veća naša prisutnost u romskoj zajednici nam je govorila u kojoj mjeri ova zajednica isključena i dokle sežu problemi Roma i Romkinja svih uzrasta. Postalo je više nego jasno da školska torba, udžbenici, pribor i užina neće moći zadražati romsko dijete koje živi u ekstremnom siromaštvu, bez osnovnih uslova za života, trpi porodično nasilje  ili je eksploatisano u školskoj klupi, a da bez obrazovanja sva ta djeca, koja za nas nisu samo broj, neće imati nikakvu perspektivu da poboljšaju kvalitet svog života. Počeli smo da osjećamo i frustraciju, jer nam se činilo da sav uloženi trud ne postiže rezultate koje smo mi željeli da vidimo.

To je i bila prelomna tačka da se fokusa na djecu i obrazovanje u stvari usmjerimo na integrativni pristup uključivanju Roma i Romkinja.

Iako ovo može zvučati kao floskula zaista je stepen isključenosti Roma i Romkinja do te mjere veliki da nije dovoljno intervenisati samo na određene probleme, jer se u tom slučaju razvodni efekat bilo kojeg djelovanja. Jedino sistematsko djelovanje koje je usmjereno na sve probleme i na uzroke , a ne posljedice problema može da urodi plodom i stvarnom, a ne kozmetičkom promjenom.

Ono što radimo zadnjih 10 godina intenzivno jeste da svoje projekte i aktivnosti usmjeravamo na sve probleme romske zajednice u Bijeljini. I dalje je okosnica našeg rada rad sa djecom koja su u dobi da pohađaju osnovnu školu, ali smo u krug naših korisnika uključili i mlade i žene, a katasrofalne poplave iz 2014.godine i situacija sa pandemijom COVID-19 su praktično sve članove romske zajednice usmjerile na Otaharin koji im je prva tačka kontakta za bilo koji problem sa kojim se suočavaju.

Tako smo i naše programske ciljeve formulisali da budu usmjereni na obrazovanje, stambeno zbrinjavanje, pristup zdravstvenoj zaštiti i na zapošljavanje sa posebnim akcentom na zaštitu bezbjednosti djece i ekonomsko osnaživanje žena.

Uz sve aktivnosti na terenu bavimo se i zaštitom ljudskih prava, posebno žena koje su žrtve rodno zasnovanog nasilja i konstantnim podizanjem svijesti građana i institucija o predrasudama, sterotipima o Romima i ukazujemo da je korjen isključenosti marginalizacije Roma i Romkinja upravo u duboko ukorjenjenom anticiganizmu.

U okviru Otahraina djeluje i Dnevni centar za djecu koja žive i/ili rade na ulici ili su u opasnosti da to postanu, kao i socijalno /društveno odgovorno preduzeće „Agro-Plan“ d.o.o. Dnevni centar pruža široki spektar socijalnih usluga članovima romske zajednice od jednog obroka dnevno, podrške u učenju, radionica, psihosocijalne podrške i savjetovanja, besplatnih udžbenika, školskog materijala, pravne pomoći, medijacije u zajednici do održavanja lične higijene i pranja veža. Na godišnjem nivou naš Dnevni centra pruži oko 6500 razičitih socijalnih usluga.

U okviru društveno odgovornog preduzeća „Agro-plan“ zapošljavamo trenutno 3 Romkinje i 1 Roma. Preduzeće se bavi uzgojem organskog povrća i voća i jedini smo sertifikovani proizvođač organskih poljoprivrednih proizvoda na području Semberije.

U Otaharinu je zaposleno ukupno 21 uposlenika i 2 povremeno angažovana saradnika od kojih su 10 Romi i Romkinje, a čak njih 4 su bili djeca iz prvih generacija  koje je Otaharin podržavao davne 2005. godine.

Koji su to ključni problemi s kojima se suočava romska populacija, kako na vašem području, tako i u cijeloj BiH?

Romska zajednica u Bijeljini je jedna od najvećih romskih zajednica u BiH i djeli sudbinu svojih sunarodnika širom Evrope i svijeta.

Problemi romske zajednicu su ciklični ili uzročno posljedično povezani. Nizak obrazovni status uzrokuje slabu zaposlivost članova zajednice (samo 0,5% njih ima stalno zaposlenje), što prouzrokuje niska primanja i siromaštvo, što prouzrokuje loše uslove života, što prouzrokuje otežano uključivanje i zadržavanje djece u školskom sistemu i tako u krug.

Sve to je prozrokovano viševjekovnom stigmom i predrasudama koje prema Romima i Romkinjama postoji u BiH. Iako naše društvo i članovi našeg društva vrlo često sebe deklarišu sa „nismo rasisti i nismo ksenofobi“ na žalost ta teza pada u vodu kada se dođe do odnosa prema našim prvim komšijama koji već vjekovima žive pored nas.

Zato mi u Otaharinu i insitstiramo na prihvatnju činjenice da u BiH anticiganizam zaista postoji (https://www.antigypsyism.eu/ ) i to u onom vidu kako je i definisan od strane  Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije još 2011. godine.

Koji su to projekti i aktivnosti na koje ste najponosniji – bilo da se radi o nekim prošlim ili trenutno aktuelnim?

U proteklih 15 godina Otaharin je zaista proveo veliki broj projekata i za svoj rad u dva navrata dobio nagradu Evropske komisije za najbolje projekte koji su usmjeren na uključivanje Roma i Romkinja.

Posebno smo ponosni na naš sportski program koji provodimo od 2016 godine prvo kroz projekat „Sportom za obrazovanje, a od 2019. godine „Sportom za razvoj“ kroz koji smo razvili posebni intervencijski program u kome se kao alat za uključivanje koristi fudbal, a usmjeren je na romsku i neromsku djecu dječake i djevojčice. Ovaj program podrazumijeva da inkluzivne grupe djece zajedno dobijaju podršku u učenju, učestvuju na radionicama obrazovnim i onim na kojima stiču socijalne vještine, prati se njihovo školovanje, a dva puta sedmično zajedno treniraju fudbal kroz specijalni kurikulum radionica koje su integrisane u treninge u cilju unapređenja njihovih socijalnih vještina i postignuća. Trenutno je u projekat uključeno 70 djece.

Ali takođe i ekonomsko osnažiavnje žena Romkinja koje provodimo u protekle tri godine kako kroz programe zapošljavanja,  neformalno obrazovanje tako i kroz cjelokupan rad društveno odgovornog preduzeća „Agro-Plan“ d.o.o. Ženama je data prilika da po prvi put imaju svoju platu koja je redovna i na taj način je uticano ne samo na njihov život nego i na život njihovih porodica. Trudimo se da kapacitetet društveno odgovornog preduzeća proširimo kako bi još veći broj žena imao priliku da stekne dodatna znanja, a neke od njih i zaposlenje.

Kako je pandemija i ova kriza uticala na romsku populaciju? Vidjela sam da ste imali dosta akcija pomoći i donacija najugroženijima?

Pandemija je zaista značajno uticala na članove romske zajednice u Bijeljini. Većina njih nema stalne prihode i preživaljva sakupljajući sekundarne sirovine ili na nadnici što je u jednom trenutku bilo potpuno obustavljeno. Da situacija bude još teža i mi smo bili prinuđeni zbog preventivnih mjera da obustavimo rad Dnevnog centra što je za neku djecu značilo da neće biti u mogućnosti da dobiju ni taj jedan obrok dnevno koji im mi obezbjeđujemo. U Bijeljini se u toku pandemije zateklo ukupno 184 porodica sa 729 članova od kojih su 345 djeca. Od ovog broja 151 djete iz 67 porodica je svakodnevno korisnik usluga našeg Dnevnog centra.

Iskustvo smo već ranije stekli u toku katastrofalnih poplava 2014. godine, tako da smo se odmah po proglašenju vanrednog stanja preorijentisali na odgovor u kriznoj situciji. Procjenili potrebe korisnika i fokusirali se na prikupljanje i podjelu humantirane pomoći.

Animirali smo Gradsku upravu Grada Bijeljina , naše stalne donatore kao što su Save the Children, CARITS CH, CARE international, GIZ, HUMUS Fondaciju iz Njemačke, ali i neke nove kao št je HELP Germany i uspjeli da za naše korisnike obezbijedimo 539 paketa humanitarne pomoći – hrana , higijena i sredstva za zaštitu, 360 vaučera i 59 tableta za djecu kako bi mogla da prate nastavu na daljinu.

Kako je pandemija uticala na vas i vaše aktivnosti i rad udruženja?

I mi smo, kao i većina naših kolega i koleginica iz nevladinog sektora, morali da se prilagođavamo novonastaloj situaciji, s tim da za nas u stvari lock down nikada nije nastupio. Cijelo vrijeme smo veoma aktivno radili na prikupljanju i distribuciji humanitarne pomoći, ali i na prilagođavanju naših usluga kako bi što bolje odgovorili potreba naših korisnika.

Kao što smo već pomenuli prvo smo proveli procjenu potreba korisnika. Prema našim saznanjima oko 100 romskih porodica migirira na sezonskoj osnovi i bilo nam je vrlo bitno da znamo koliko ljudi je trenutno u naselju, koje dobi i sa kojim potrebama, pogotovo imajući u vidu ograničenja kretanja za starije od 65 godina; redovno smo informisali zajednicu o preventivnim mjerama i odlukama koje Vlada donosi; kontakt sa korisnicima je bio konstantan, jer smo vrlo rano uočili da se kod članova zajednice javlja osjećaj straha i nezvjesnosti, tako da su naši stručni radnici redovno komunicirali porodice za koje su bili zaduženi – nekada samo da bi malo popričali sa njima i da bi im dali do znanja da nisu prepušteni sami sebi; redovno smo komunicirai sa Kriznim štabom Grada Bijeljina kako bi ih informisali o stanju u romskoj zajednici; a poseban izazov je za nas predstavljalo organizovanje podrške nastavi na daljinu i u tom smislu smo razvili čitav novi inovativni sistem.

Nastava na daljinu za učenike romske nacionalnosti može predstavaljati zaista nepremostiv problem bez adekvatne podrške. Već u samom startu smo uočili da veliki broj djece nema odgovarajuće uređaje ni pristup internetu koji bi im omogućio da aktivno učestvuju u nastavi na daljinu. Takođe prepeku predstavlja i činjenica da su roditelji Romi na niskom obrazovnom nivou i samim tim nisu u mogućnosti ni da prate rad svoje djece ni da im pomognu u domaćim zadacima.

Pored dvije učiteljice i dva romska asistenata koji su inače angažovani u Dnevnom centru, angažovali smo još dvije učiteljice. Svaka od učiteljica je bila zadužena za određeni broj učenika koje je pratila, pomagala im da urade zadatke, komunicirala sa roditeljima i sa školom uz podršku romskog asistenta. Kako bi djeca bila u mogućnosti da nastavu prate obezbjedili smo interenet i tablete za 59 porodica.

Imamo osjećaj da naš rad ne samo da nije stao nego se i udvostručio u toku vanrdnog stanja.

Bez čije podrške „Otaharin“ ne bi opstao ovako dugo – ko su ljudi na koje se oslanjate i koji su uz vas stalno? I kakva je situacija sa institucionalnom podrškom – da li je imate i da li su strukture vlasti od pomoći?

Otaharin se prvenstveno oslanja na podršku romske zajednice u Bijeljini. Odnos povjerenja i poštovanja nam je izuzetno bitan, pogotovo imajući u vidu u kojoj mjeri su romske zajednice zatvorene za ljude izvan zajednice.

Njihovo nepovjerenje nije neutemeljeno zato što su u kontaktu sa opštom populacijom pretežno  imali negativna iskustva. Zato je i činjenica da je naš rad prepoznat i priznat u romskoj zajednici veoma bitan. Romi i Romkinje svih uzrasta doživljavaju Otaharin kao siguran prostor i mi smo na to ponosni.

Takođe tu su i članovi našeg tima koji žive u romskoj zajednici i svojim radom i zalaganjem doprinose i ugledu naše organizacije kako u zajednici tako i van nje.

Ne smijemo ni da zaboravimo brojen donatore koji prepoznaju i podržavaju naš rad neki od njih i dugi niz godina kao što su: Save the Children Norway, CARITAS Swiss, CARE International,  Češka razvojna agencija, GIZ Germany, Ambasade Krajevine Holandije i SAD i mnogi drugi.

Za naše aktivnosti , a pogotovo za program ekonomskog osnaživanja žena Romkinja posebnu zahvalnost dugujemo Gradskoj upravi Grada Bijeljina koja u velikoj mjeri prepoznaje potrebe romske zajednice i podržava naš rad.

Šta je ono što što biste voljeli uraditi u budućnosti, odnosno imate li već neke planove za naredni period i o čemu se radi?

Mi smo u konstantnom kretanju naprijed i trenutno razvijamo nove ideje i projeket. Ostajemo vjerni svojim programskim opredjeljnjima, sa posebnim fokusom na zaštitu bezbjednosti djece koja su u riziku da postanu žrtve krivičnih djela i budu eksploatisana kroz inicijativu za unapređenje referalnih mehanizama i uspostavljanje “Prihvatilišta za djecu u rirziku da postanu žrtve eksploatacije i krivičnih djela”, kao i unapređenju prepoznavanja obrazovnih potreba Roma i Romkinja kroz usvajanje Akcionog plana za obrazovne potrebe Roma na nivou Republike Srpske.

Aktivno ćemo raditi i na unapređenju rada našeg društveno odgvornog preduzeća jer na taj način želimo da ostvarimo samodrživost i same organizacije i  socijalnih usluga koje pružamo.

Da imate čarobni štapić koji će vam omogućiti da uradite jednu stvar – šta bi to bilo?

Da imamo čarobni štapić učinili bi da svako romsko dijete napokon ima prava i zaštitu koja mu pripada , da u očima drugih bude samo DIJETE što i jeste,  a ne problem i neželjen prizor.