Loading

Sabina Uzeirbegović – Doboj: U “Medenjaku” su torte i kolači kakve su pravile naše bake i mame

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 22. koju imate priliku čuti je Sabina Uzeirbegović iz Doboja.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Kada sam dobila preporuku da u Doboju posjetim zanatsku radionicu Medenjak, nisam ni slutila da će mi upravo ta posjeta vjerovatno promijeniti stav prema kolačima koje ću ubuduće htjeti pojesti u životu. Naime, u Medenjaku sam na preporuku vlasnice Sabine Uzeirbegović, sa kojom sam razgovarala, probala “Rajsku tortu”. To je torta koja na prvi pogled ne izgleda posebno, ali svaki zalogaj je takav da dok je jedete mislite kako ne želite više jesti ništa lošije od toga. Nije ni čudo da je upravo ova torta nešto kao brend Medenjaka, jer mnogi kupci dolaze tu baš zbog nje.

A Medenjak je mala radnja koja postoji od decembra 2014. godine. Osvojiće vas mirisom i izgledom čim kročite u nju. Oni prave i prodaju kolače kakve imamo u svojim rokovnicima sa receptima, odnosno kakve naše mame imaju u svojim sveskama sa receptima. Dok sam gledala vitrinu nabrajala sam šta sve od toga pravi i moja mama za praznike. Koriste neprocesirane sastojke, puter, i sve je nekako baš kao kod kuće.

Maloprodaje imaju u Doboju i Jelahu i tu možete naći sve ono što im je u ponudi, cijeli asortiman torti i kolača među kojima mi je posebno zanimljiva ponuda sirovih torti. U veleprodaji imaju nešto skromniji asortiman, pretežno suvih kolača, pa se oni mogu naći i u drugim radnjama.

Priču o Medenjaku, njegovom nastanku i specifičnostima mi je pričala Sabina, divna mlada žena koju, nakon što je upoznate, želite imati češće u svom društvu zbog energije koju širi oko sebe. Rekla sam kako nakon ove posjete neću jesti kolače slabijeg kvaliteta od Medenjakovih, pa se nemojte čuditi kad me budete viđali u Doboju ili Jelahu, kad mi padne šećer :D

Sabina Uzeirbegović:

Hajde da kažem da se ništa, ali apsolutno ništa u životu ne dešava slučajno i da je ovo priča koja je morala da se desi. Kao prvo postoji jedna porodična nota – mi živimo porodično sa hranom. Nismo mi neko ko je specifičan po tome, ali možda smo malo više u tome od drugih.

Moram ovdje svoju mamu da spomenem koja je idejni tvorac svega ovog. Skontala sam da svaki moj i njen osvrt na prošlost i na neke događaje koji su se desili u djetinjstvu, je uvijek vezan za okuse i mirise i vezan za hranu. Kad spominjemo neke drage osobe to je «Jao, ona je kuhala to i to, od nje sam dobila taj i taj recept», kad spominjemo putovanja «Da, tamo smo u tom restoranu jeli to i to, u tom hotelu to i to», «Da, taj film je bio s tom i tom večerom».

To je jedan dobar afinitet koji ima porodičnu istoriju, ali istovremeno i podlogu u industrijskom poslu jer ja sam radila u proizvodnji kolača, vodila jedan takav malo veći pogon nekih 12 godina, pa se svakako i tu steklo značajno znanje.

Ono što bi možda izdvojilo nas od ostalih najviše je to što je ovo prava zanatska radionica gdje se rade domaći kolači. Danas toliko proizvoda nosi epitet domaći tako da to možda zvuči otrcano, ali mi bukvalno poštujemo one starinske recepture iz žutih teka gdje idu jaja, šećer, puter, orasi, lješnici, one kvalitetne neprocesirane sirovine, gdje domaćice dođu ovdje pa kažu «Jao ,jesu ovo london ploške što smo mi pravili, žarbo ploške, doboš torta, švarcvald?!»

Radimo one starinske prave fine torte koje stvarno nisu osiromašene  ni u jednom dijelu, ni sa sirovinom, ni sa izgledom, a na neki način su obogaćene znanjem – našim, naših radnica koje to znaju lijepo da ukrase i srede.

Foto – Facebook stranica Medenjak

Nema potrebe da ovo bude neka velika priča, manufaktura i ne treba da bude velika priča. Ovo treba da ostane mala priča, ali da se zadrži ovaj kvalitet. Može asortiman da se proširi, blago i broj radnika, ali ne treba da bude velika priča da bi zadržalo ovu draž koju sad ima.

Kupci koji dođu kod nas u radnju vole da ih usluži žena koja izlazi brašnjava i umazana šećerom i čokoladom, koja će se malo otresti. Lijep je osjećaj da uđeš u prodavnicu gdje sve miriše na kore, na čokoladu, gdje nešto tamo mućka povazdan i stvarno – ko god ovdje da uđe kaže «Jao što kod vas fino miriše!» Ja kažem «Slobodno mirišite, besplatno je :)»

To je lijepo, jer nije samo prodavnica gdje se prodaje nego se iza aktivno nešto dešava. Ljudi vole taj osjećaj domaćinski, da miriše, da se tamo filuje, radi, da se osjeti cimet, vanilija, šećer… Pa ima li ljepšeg mirisa od toga?

Tako funkcionišemo ovdje, tako isto funkcionišemo u Jelahu. Naša radnja ima neku svoju toplinu, ima neku svoju draž. Ljude podsjeti pa kažu «Tako je to pravila moja mama, moja baka!»

Ona strana koja kako bih rekla, nije manje lijepa ali je tu je – naravno da to mora da ima i svoju ekonomsku opravdanost. Mi ne radimo jeftin proizvod jer ima puno rada, ručnog rada, skupe su sirovine. Ali već se neka klijentela tu isprofilirala koja želi da kupi kvalitetan proizvod i izdvojiće novac za kvalitetan proizvod.

Nemamo mi tu  neke prevelike zahtjeve ni očekivanja, hajde da kažem da smo zadovoljni, blago širimo svoj posao i bićemo i dalje zadovoljni.

Planovi za budućnost, proširenje asortimana?

Da, svakako, proširenje asortimana u smislu slanog programa, u smislu keteringa koji se naravno ne bi udaljio od ove priče. To je svakako jedan put koji tek treba da se izgradi. I asortiman torti i kolača se gradio dugo i tu treba dosta vremena, ja sam tog svjesna. Ali idemo tim pravcem.

Kad smo kretali da radimo ovaj posao pa nekako čovjek je i u strahu, privatni posao i šta i kako i onda ti u glavi ostanu neke riječi koje su bile upečatljive. Ta žena je rekla «Svako ko radi svoj posao čestito i vrijedno će uspjeti u biznisu». I to se meni onako uvrtilo u glavu i često sebi to kažem. Čestito, vrijedno, pošteno i samo vjerovati u to.

Ovu divnu zanatsku radionicu možete pronaći na Facebooku na Medenjak – radionica torti i kolača

Foto – Facebook stranica Medenjak

Leave a Reply

X