Autor: Hana Kazazović
U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 92. kojeg imate priliku čuti je Šefko Kaloper iz Književnog kluba Brčko distrikt BiH.
Podcast – audio snimak:
Transcript podcasta:
Hana:
U Brčkom sam razgovarala sa predsjednikom Književnog kluba Brčko distrikt BiH. Zove se Šefko Kaloper i inače radi kao bibliotekar u Gimnaziji “Vaso Pelagić”, a takođe je i autor nekoliko knjiga.
Književni klub mi je bio zanimljiv jer nisam baš čula da u BiH postoji puno njih, pa me zanimalo šta to sve oni rade. Saznala sam da imaju prilično aktivnosti. Rade na promociji književnosti Brčaka koji se bave pisanjem, ali i drugih. Njihov godišnji kalendar je prilično ispunjen. Često organizuju promocije knjiga, pjesničke večeri, bave se i izdavanjem knjiga i važan su dio kulturne scene u ovom gradu. Ono što je još važno reći jeste da je ovaj književni klub nasljednik prijeratnog književnog kluba u Brčkom koji je nosio naziv Pablo Neruda.
Šefko Kaloper:
Ovaj novi, koji je nastavio tu tradiciju, je osnovan 17.7.2005. godine. Brčko je uvijek imalo bar desetak ljudi koji su voljeli da pišu, da se tako izrazim. Od kojih su poneki znali i da postignu neke bolje rezultate. Od tih naših sadašnjih, postojećih članova Mira Đapo je član Društva pisaca Srbije, Žarko Milenić je član Društva pisaca BiH i član Društva pisaca Hrvatske, pošto je živio i radio i u Rijeci.
Ovo moram naglasiti – mi smo jedina nevladina organizacija koja njeguje to da nas ima i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka… Ove godine sam ja uspio i Jevreja da uvučem u klub i u upravu kluba. I nijedan naš član nema ograničenja da bude član bilo kojeg nacionalnog kluba, da li je to u zemlji ili van zemlje. Znači može biti istovremeno član društva pisaca Srbije i Hrvatske i naš član, ako je odavde. Zašto vodimo tu politiku? Zato što smatramo da mačku o rep možemo okačiti i ovo naše podneblje i ovaj naš život, pogotovo postratni, traumatični, ako mi ne budemo imali i organizacije gdje ćemo se sretati neopterećeni time što volimo i svoju naciju, što volimo i svoju vjeru itd. To je Književni klub Brčko Distrikt BiH.
Radite na promociji stvaralaštva Brčaka?
I “neBrčaka”, čak i stranaca. Mi imamo, evo u ovoj prošloj godini Damira Pervanovića smo imali, on boravi vani. Pa smo imali “Sjećanja” Neda Čajević, za susrete pozorišta takođe participiramo i imamo regionalne susrete pjesnika, ove godine bi trebali biti 6. koje smo mi započeli, gdje nam dođu ponekad pjesnik iz Danske, Rusije, regiona…
Vi objavljujete knjige?
Mi objavljujemo i mi se pojavljujemo kao izdavači. Dakle osim što smo okupljalište ljubitelja, jer mi imamo statutarnu odrednicu da naš član može biti i ljubitelj pisane riječi, ne mora biti stvaralac. Ako je stvaralac još bolje. Pod ravnopravnim okolnostima svi imaju pravo na participaciju kluba u finansiranju. Ali svi imaju i mogućnost da se personalno kandidiraju kod vlade za knjige. Oni imaju fondove i za lično i za nevladine organizacije. Tako da ako se dobiju novci personalno ove godine nemaš u klubu ništa, možeš kafu popiti :D Ali se bavimo izdavaštvom, bavimo se prevođenjem, najčešće pošto je Žarko poznavalac makedonskog, bugarskog, ruskog i ponekad engleskog. Najčešće s tih jezika. Imali smo i neki prevod i sa italijanskog u dva navrata. Organizacijom tih pjesničkih susreta, participacijom u okviru pozorišnih susreta koji su isto tradicija grada Brčkog. Učestvujemo i u svim drugim manifestacijama zavisno od sredstava koliko ih imamo. Mi imamo mogućnosti da neko samostalno finansira svoj projekat a da hoće da mu se Književni klub pojavi kao izdavač i da koristi usluge naših urednika.
Koliko su posjećene manifestacije koje organizujete?
Ovisi. Evo ljetos je bila promocija knjiga Uzeira Bukvića, našeg člana koji živi u Norveškoj, bivšeg novinara, dopisnika radio Sarajeva itd, u povodu njegovog 70. rođendana. Na njegovoj promociji je bilo jedno 150 osoba, možda čak i više, možda čak i 200. Ali mi smo zadovoljni kad nam 20-ak ljudi dođe na promociju.
Inače je to tako sa književnošću. Danas ne možete čovjeka natjerati da čita. Vrlo malo se čita. Ja to znam ovdje radeći ove poslove bibliotekara u gimnaziji. Imate uvijek određeni broj ljudi koji su zaljubljenici knjige i pisane riječi i oni će vam ostati vjerni do groba. A puno se produkuje. Mi se često Miljkovića sjetimo – “Poeziju će svi pisati”. A prije njega je Gete rekao da pjesnik može biti i plemić i seljak.
A poezija je za mene… mi nekad, Italijani kažu “s disprecom” nastupamo prema tom književnom načinu izražavanja. Međutim, vi ako ste sposobni da u jednom stihu zapakujete misao koju neko ne može u romanu da sroči, onda ste vi stvarno genije. Mislim imate dar. Samo nemojte umisliti, ja preporučujem mladim ljudima da ne umisle da su to oni. Ima Gazda koji vam je dao taj dar.
