Slobodan Kuzmanović: O fenomenu šaha u Tesliću i tome zašto je šah dobar za djecu i odrasle

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.

Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 73. kojeg imate priliku čuti je Slobodan Kuzmanović iz Teslića.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Tražeći informacije i ljude u Tesliću, na Googleu su mi stalno iskakali tekstovi o uspjesima šahista iz Teslića. A moram priznati, i ne sjećam se kad sam prije toga vidjela neku vijest o šahu bilo gdje. I to mi je bilo zanimljivo, pa sam potražila nekog sa kim bih mogla pričati o tom fenomenu Teslića i šahu. I našla sam Slobodana Kuzmanovića, predsjednika šahovskog kluba “Mladost Teslić”. On mi je ispričao ono što me zanimalo i još neke zanimljive stvari.

Slobodan Kuzmanović:

Šah se organizovano igra u Tesliću dugi niz godina. Između dva svjetska rata je počelo a zvanično je klub koji i danas traje osnovan 1950. godine pod nazivom “Edo Blažek” po narodnom heroju Edi Blažeku. Poslije je promijenio naziv nekoliko puta. Zvao se “Teslić Destilacija” pa se sad zove Šahovski klub “Mladost Teslić”.

Imali smo uspješnih rezultata i prije rata ovog zadnjeg na nivou BiH. Igrali smo ligu, negdje 1990. godine se plasirali, na nivou regije imali smo dosta uspjeha od strane naših igrača.

U poslijeratnom periodu tu se pojavilo niz talenata od kojih je najpoznatiji Borki Predojević koji je ponikao u ovom klubu. On danas nastupa za sarajevsku “Bosnu” i za reprezentaciju BiH. Imali smo još par igrača koji su osvojili titule majstora – Gojko Simić. On nije više u našem klubu ali tu je isto ponikao.

Od ostalih rezultata ću izdvojiti 2012. je Milanka Tomić osvojila srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu koje se održalo u Banji Vrućici, za kadete i omladince.

A sad u skorije vrijeme od pojedinačnih rezultata moram izdvojiti sestre Milana i Maša Babić. One su počele prije 2 godine da igraju šah. One sad imaju 9 godina. A Milana je već u decembru prošle godine u Novom Sadu na Evropskom prvenstvu u brzome šahu osvojila srebrnu medalju, a ove godine je u junu mjesecu u Budvi takođe na Evropskom prvenstvu u brzopoteznom šahu osvojila je srebrnu medalju i to imala diobu prvog mjesta s nekom Ruskinjom ali po dodatnim kriterijima je bila druga, tako da su to neki od najznačajnijih rezultata.

A moja malenkost – ja sam bio prvak Republike Srpske u seniorskom šahu.

Šah u Tesliću opstaje dugi niz godina najviše zahvaljujući radu tih entuzijasta i naravno od ljudi. Skupština Opštine Teslić – oni najviše finansiraju klubove u Tesliću i ima nešto donatorskih sredstava u manjem broju.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka klub je bio zamro i onda se grupa šahista organizovala da obnovi rad kluba, od kojih ja po čuvenju znam recimo Miodrag Stjepanović koji je kasnije dugo godina vodio klub, bio čak i predsjednik šahovskog saveza BiH. On je i izdao dosta knjiga o šahu, čak i monografiju o šahovskom klubu “Mladost Teslić” koja se zove “Teslićka 64 polja”. Takođe u ranijem periodu tih sedamdesetih godina je Jovo Kujundžić bio tu i jedan je od inicijatora da se klub ponovo obnovi, koji je kasnije bio i predsjednik kluba u jednom mandatu ovde.

Trenutno se naš klub u seniorskoj konkurenciji takmiči u ligi Republike Srpske. U kadetskoj konkurenciji imamo pored ovih rezultata što sam maloprije spomenuo, naši kadeti su među najuspješnijim u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, među dva najbolja kluba vjerovatno po broju medalja, po učešćima itd.

Kako vi privučete djecu i mlade da dođu i da počnu trenirati?

Konkretno ovde u Tesliću mi organizujemo godinama prvenstva osnovnih škola na nivou opštine Teslić i onda djeca krenu. Dođu ova djeca koja su aktivni članovi kluba i koji pohađaju te škole i onda i drugi se malo tu zainteresuju i vide da je to fino druženje, da je to lijepo organizovano, dobiju neke nagradice, medaljice.

Šta biste mladima, odnosno svima preporučili – zašto da se okrenu šahu?

Šah je inače u oko 40 zemalja u svijetu uveden u školski program. U Srbiji je prije već 7-8, a možda i više godina uveden u škole i fakultete kao izborni predmet.

Šah razvija kod djece mnoge osobine – memoriju, koncentraciju, smisao za planiranje, odnos prema drugima. I uči ga da samostalno donosi odluke. To je jedini sport gdje ne može sudija da utiče na rezultat, čak i da hoće, ako mu ne date priliku naravno. Razvija mnoge stvari kod djece.

I ljudi u poznim godinama ljudi koji se bave šahom ne obolijevaju od bolesti kao što je Parkinsonova bolest, demencije. Od bivših šahista vrlo je rijetko da se neko u životu okrene ka kriminalu. Nekako šah formira ličnost, djeca brže sazrijevaju.