Autor: Hana Kazazović
Portland je stvarno lijep grad i ima neobične atrakcije. Juče smo vidjeli dvije koje su mi genijalne, a imali smo i vrlo zanimljivu posjetu, te na kraju shopping ? Ali da krenem redom.
Ujutro smo posjetili Washington park i u njemu Rose Garden. Portland inače ima nadimak ‘grad ruža’ i čak im policija ima ružu na vozilima što mi je baš simpatično ? Park je otvoren čini mi se 1924. i sad je u njemu preko 10.000 ruža. U njemu se održavaju i vjenčanja i koncerti, a ujutro i yoga. Divno miriše, prava je to patnja za moja zenička pluća, skoro da sam došla u iskušenje da poslije te posjete odem do nekog auspuha i udahnem malo radi ravnoteže ? Iz njega se inače lijepo vidi grad kad nije olistalo drveće, sa jednog vidikovca. Ali bar sam uspjela vidjeti najvišu planinu u Oregonu- Mount Hood koja je vulkanskog porijekla i zadnju erupciju je imala 1907. Prate oni nju stalno i sad za svaki slučaj ?
U suvenir shopu u parku ruža ima da se kupi i čaj od ruža a u flašicama čak i himber ? – sok. Ja nisam htjela to kupovati jer kontam šta ako mi se svidi pa potrošim i onda više nemam suvenir ?
I da, ne smijete uzeti ni laticu ruže, a kazna za branje ruže je 500$. Ako želite ružu vrlo ljubazno će vas uputiti na uzgajivače.
Evo prvo malo fotki iz parka pa onda ostatak teksta.
Druga atrakcija nam je bio ručak. Naime, u Portlandu na nekoliko lokacija imate ‘food carts’ – kamione odnosno kioske sa različitom hranom. Nije to fast food, nego više restoranska hrana koju dobijete upakovanu i nosite dalje. Mi smo jeli u parku a birali izmedju thai, kineske kuhinje, italijansje, nekih kebaba, ma trista čuda ima. I prepuno je, imam osjećaj da se bar pola Portlanda tako hrani i tu jede. Ima zanimljiva stranica na kojoj se može naći dosta informacija o njima – http://www.foodcartsportland.com/ Ono što je važno jeste da sam se ja najela iako sam dobila malo previše riže za nekog ko je voli samo u čokoladi ?
Želim vjerovati da bi ovako nešto moglo postojati i kod nas, ali zapnem na onom kako bi podnosili konkurenciju i na tome koliko bi bili raznovrsni jer je poznato da kod nas kad neko otvori nešto što ima dobar prijem, odmah njih 5 krene da ga kopira.
Poslije ručka smo malo razgledali prodavnicu Nordstorm čini mi se. Cipele od 990$ sam malo čak držala u ruci a takve su da bi me teško nagovorili i da ih samo obučem za te pare. Srkija su posebno oduševile gumene čizme od preko 300$ ? Neka je marka, Prada, nešto već i pretpostavljam da ima onih koji to i kupuju jer ne bi oni to džaba pravili.
Onda smo posjetili jednu pravu redakciju, skoro kao iz serije Newsroom i meni je bilo veoma zanimljivo vidjeti kako u vremenu modernih medija funkcioniše jedan koji koristi sve njegove prednosti. Na primjer koriste često Facebook live video kod izvještavanja, čak i sa protesta. I malo im je bilo nejasno naše pitanje da li im novinari trpe pritiske ili imaju probleme ako pišu neke stvari koje se na primjer ne svidjaju vladama ili političarima. Ne, samo mogu eventualno biti u problemu ako se bave temama nor. kartela i tih zeznutih likova. Ovo sve ostalo im spada u njihovu slobodu govora i to je nešto što je normala.
Kontam, isto kao kod nas ? Kontam, ako bi meni dali čarobni štapić da izaberem jednu stvar i iskopiram iz Amerike u BiH ili na cijeli Balkan, mislim da bih taj prvi amandman iskopirala – evo ga ovdje za one koji ne znaju šta je Prvi amandman.
The Oregonian je za svoj rad do sada dobio mislim pet Pulitzer nagrada. Jednu sam kod njih i vidjela i to mi je isto bilo super :)
Poslije podne smo išli u šoping jer je Oregon država koja nema poreza. Meni laiku koji još nije pokačio američki poreski sistem to znači u praksi da je ona cijena koja piše na proizvodu cijena koju ćeš platiti na kasi. U ostalim državama imate cijenu i onda na kasi tek obračunaju i porez i to me svaki put čudilo jer bi ja to logički odmah upisala na cijeni, ali dobro.
Uglavnom, u tom šoping centru sam podigla ljestvicu lične samokontrole jer sam nabasala lutajući u – Barnes & Noble knjižaru ? Ne znam kako se osjećala Alisa u zemlji čuda ali mislim da je vrlo slučan osjećaj kod mene bio juče ? Kad sam osjetila da moja samokontrola dolazi u krizu izjurila sam napolje podsjetivši sebe da u petak idemo u Powells knjižaru za koju kažu da je najveća nezavisna knjižara na svijetu i ima i polovne knjige čak. E za nju imam spreman spisak. Možda čak nakon Powellsa naguram na 10-ak kg prtljaga ?
Da, povratak iz shoppinga mi je donio još jedno ‘prvoutno’ iskustvo – vozila sam se Uberom ? Mario iz Salvadora u Toyoti Prius je bio baš simpatičan. Rekao nam je da u Portlandu ima 3.500 vozača Ubera i da su mnogi taksi vozači prešli da voze za Uber, nakon što su se neuspješno bunili. Skroz mi se svidja taj sistem pa možda neke 2376 i kod nas u BiH dodje. A da, neće mene tad biti da se vozam ?
Evo za kraj moj pogled iz sobe na Portland, kasno se smrkava i to mi je dodatno novo iskustvo. Ova fotka je u 21:30 slikana, a jutarnja u 5:54.
