Bajkoviti način vladanja u Oregonu, posjeta Salemu i ostala dešavanja – 13. dan Amerika

Autor: Hana Kazazović

Juče smo dan proveli u Salemu, glavnom gradu države Oregon. Htjela sam sad napisati da je to mali gradić jer sam takav utisak stekla dok smo tamo bili, ali sad izguglah da grad ima 154.000 stanovnika i evo sam još u šoku ? To je problem ovih gradova u Americi koji na prvi pogled izgledaju kao da jedno vojvodjansko selo skenirate i uvećate i zalijepite u Ameriku – isti je princip – ušorene ulice pod pravim uglom i sve su kuće, samo sve puno, puno veće. I malo ljudi na ulicama pa i tu čak liče na Vojvodinu ? Ali nije, ovdje je mali grad od 150.000 stanovnika i na to nikako da se naviknem.

Inače je običaj da je u svakoj državi neki tako manji grad glavni, a veliki gradovi su ekonomski centri. I ovaj Salem u Oregonu nema ništa sa Salemom koji je ganjao vještice – taj je u Massachusettsu na istočnoj obali.

Zapad je puno liberalniji i drugačiji. Toliko da sam juče dan provela pitajući se kako prepisati njihov način razmišljanja i ponašanja? Kako uzeti pelcer za taj gradjanski aktivizam koji je u Oregonu zastupljen? Kako našim ljudima objasniti da su javni službenici njihove sluge i da imaju pravo zahtijevati od njih vrhunsku uslugu, a ne da se na svakom šalteru osjećamo kao gradjani drugog reda?

Nemam pojma. Ali znam da sam juče ušla u zgradu vlade Oregon i niko nam nije tražio nikakav dokument. Imali smo sastanak sa sekretarkom države i na informacijama su nam samo rekli koji je broj njene kancelarije. A ona je po funkciji odmah iza guvernera države. I svi mogu tako.

Inače, ovo je objava na njenoj Fb stranici o našoj posjeti https://www.facebook.com/Oregon.Secretary.of.State/posts/10154515193894835

Slušali smo njeno osoblje koje kaže da su oni tu na funkcijama koje plaćaju gradjani države i da je njima sasvim normalno da im budu stalno na raspolaganju i dostupni i od pomoći. Oni znaju primati stotine poziva telefonom i upita mailom od običnih gradjana i trude se odgovoriti na njih, a ono što nije njihova nadležnost proslijede onima čija jeste.

I imaju stranicu na kojoj možete naći svaku moguću sjednicu, svaki zakon, svaku sitnicu o kojoj se priča u senatu i kongresu države Oregon. Evo je ovdje Oregon Legislature. Njihov kongres ima 60 članova a senat 30 i oni parne godine rade manje od 50 dana a neparne 5 mjeseci. Donose zakone i onda ostalo vrijeme žive po zakonima koje su donijeli i za to dobijaju minimalne plaće od kojih nema šanse da žive. Zato imaju ili svoje poslove ili su u penziji ili im rade žene ? Ali se to zove gradjansko vladanje i funkcioniše očito.

I da, najvažnije – nema opcija ‘suzdržan’ u oba parlamenta – ili si za ili protiv. I to bih ja uvela pod obavezno u BiH.

A ja ih slušam i gledam i kontam u sebi ‘Kako?!’ Imaju oko 4.000.000 stanovnika u državi i površina im je kao bar 5 BiH i funkcionišu tako da sam bez teksta. Da, zvuči kao bajka. Toliko da evo Srki samo priča o tome kako tu nešto ne štima ili kako su to izrežirali za nas ? A ja ne mogu tako razmišljati, nisam cinik, prije sam naivac pa koliko god to blesavo bilo meni je ljepše i lakše tako ?

Ali to ima i svoje posljedice. Zbog drugačijih uslova u državi sve više ljudi se tu doseljava, posebno u Portland i to se osjeti. To osjete oni koji su tu oduvijek i oni su nam to i rekli i bilo bi šteta da se izgubi ono što Portland čini zanimljivim i lijepim.

Na kraju dana smo imali zanimljivo veče – ugostile su nas Pippa i Sanela. Pippa je iz Portlanda a Sanela iz Bihaća, ali je već 20 godina tu. Komšinice su u istoj zgradi i bilo je zanimljivo slušati njihove bogate životne priče i jesti hranu koja je tipična za ovo područje – spoj najrazličitijih okusa. Meni srce k’o Rusija kad god vidim naše uspješne, divne ljude, ali bih odmah lupila 2-3 šamara BiH kojoj oni ne trebaju.

I tako. Kraj večeri i problem sa internetom u – nema ga u pola hotela. Završila sam na telefonu sa nekom ‘internet help’ službom, očito centralizovanom za cijelu Ameriku jer sam teti morala reći i grad i državu u kojoj nema interneta. Zaključak nakon pola sata drndanja i provjeravanja IP adrese wifija – ne znaju šta je problem, vjerovatno neko održavanje, riješiće čim prije (čitaj ko zna kad). Kontam da mi je ovdje Vera da im riješi problem, resetuje ruter, skonta šta je jer lijevi dio hotela hvata net regularno akad predješ u drugu polovinu gubi se signal. Ali to nije u proceduri i tu Amerika zakaže – kad se pojavi nestandardizovano pitanje ili problem i nemaju u priručniku definisano rješenje.

I jeb’ga.

Napomena sebi: ponovi spelovanje! Ko zna kako je žena iz internet službe zapisala da se zovem kad sam joj ja odspelovala KAZAZOVIC ???

Da, evo i fotki ?

U kancelariji guvernera, odnosno guvernerke sada

Sa sekretarkom države Oregon

Na večeri sa Sanelom
Povratak u fići ?
5 ljudi stane stvarno ?

 


2 comments

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X