Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 96. koju imate priliku čuti je Zemina Vehabović iz Kaknja.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Ona je Zemina Vehabović, zvana Nuna. Predsjednica je Udruženja Centar za majke “Nada” Kakanj koje postoji od 2010. godine. Sad je postala i predsjednica Savjeta mjesne zajednice. Ponosna je na to što je Romkinja i što je na tu poziciju došla zahvaljujući narodu koji je izašao na izbore mjesnih zajednica u velikom broju i izabrao je. Prepoznali su posao koji je već do sada uradila pomažući ženama Romkinjama i omladini. Naime, Nuna već godinama kroz udruženje pomaže Romima da dođu do zdravstvenog osiguranja ili nekih drugih prava koja im pripadaju, jer mnogi sami ne znaju na šta sve imaju pravo ili kako do toga.

Šta su najveći problemi romske populacije u Kaknju?

Najveći problemi sad su obrazovanje i zdravstveno osiguranje vezano za djecu koja ne idu u školu. Djeca od 11 godina pa na dalje, koja nisu u obrazovnom sistemu, ne mogu ostvariti zdravstveno osiguranje. Nama je cilj da što više djece uključimo u obrazovni sistem da bi oni stekli to pravo na zdravstveno osiguranje. Pa su djeca malo starija, pa se ne mogu vratiti u prvi razred, sramota ih…

Djeca koja napune 15 godina se moraju javiti na biro da bi ostvarili zdravstveno osiguranje. U tome mi pomažemo vezano za dokumente, radimo da im obezbijedimo lične karte i rodne listove da bi se oni prijavili na biro. Mi to sve sami radimo bez ikakvih sredstava jer ja nemam nikakvih sredstava, ali im izađem u susret da bi mogli sve iskopirati i predati, jer dosta je Roma nepismenih. Ne samo omladine već i roditelji koji nisu išli u školu. Ne znam kako to osvijestiti. Mi to stalno pričamo – da je škola važna i da bez svojih očiju nisi niko i ništa.

A šta je njima najveći problem, zbog čega “izbjegavaju” školu?

Vezano za porodice koje imaju petoro i šestoro djece i nisu zaposleni – kako da školuju djecu? To je najveći problem. Da je jedan bar roditelj zaposlen pa da on obezbijedi djetetu da ide u školu. Zahvaljujući Romalen Kakanj djeca koja idu u školu imaju ruksake i obezbijedi im se jedan obrok. Snašli su se pa zahvaljujući tome to imaju cijelu godinu.

Ja mislim da se mi roditelji moramo potruditi. Nije bitno ako ja nisam bila školovana, zašto da moje dijete ostane bez toga. 

Organizovali ste sa udruženje preglede žena?

Radila sam sa Indirom Bajramović projekat, uzela me u partnerstvo i imali smo 3 mjeseca projekat i bio je jako uspješan sa puno zainteresovanih žena. Pregledali smo 20 Romkinja koje nisu imale zdravstveno osiguranje. Išle su na papa test, ginekološki pregled i ultrazvuk dojki.

Ima još uvijek Romkinja koje nisu išle na te preglede?

Ima njih dosta i stalno traže to.