Autor: Hana Kazazović

Mislim da na svijetu ne postoji rasprostranjenija stvar od cigareta i pušenja. Svako od nas se bar nekoliko puta dnevno sretne sa tom pojavom u raznim oblicima. Bilo da ste i sami pušač ili u blizini imate nekoga ko jeste, bilo da se srećete sa cigaretama u kafiću u koji izlazite, ugledate reklamu na plakatu pored ceste, TV reklamu, upozorenje kako je to loše, upozorenje kako skraćuje život, odluku vlasti o zabrani na javnom mjestu i slično. U svakom slučaju mi se čini da se dobar dio planete vrti oko cigareta i duhana.

Sjećam se – vrijeme ratno. Hranimo se uglavnom hljebom i nekim splačinama.Mama i tata radije neće jesti ali će kupiti bar dvije cigarete za taj dan. Sjećam se i moje izjave kako nikad u životu neću početi pušiti jer ne mogu shvatiti toliku ovisnost i toliko žrtvovanje. Tad sam imala 15 godina. Nepunih 4 godine kasnije, na srednjoškolskoj ekskurziji sam zapalila svoju prvu cigaretu. I time svečano označila početak svog dugogodišnjeg pušačkog staža. Da, svakako da sam se sjećala one svoje izjave iz rata, čak i dok sam novac koji sam imala za sendvič davala za cigarete i svjesno se odricala hrane. I ne, nikad sebi nisam htjela priznati da to ne valja. Zaboga, odrasla sam u porodici pušača, čak sam i u stomaku udisala nikotinski dim jer tad nije bilo moderno da trudnice tih devet mjeseci obustave tu svoju zanimaciju.

Trinaest godina nakon te prve cigarete mogu sa olakšanjem reći da sam bivši pušač i da sam jako sretna zbog toga. Ne samo sretna nego i ponosna na sebe. A nije bilo lako. Čak iza sebe imam i jedan slobodno mogu reći „propali pokušaj“ prestanka. Propali zbog toga što sam nakon uspješnog prestanka u trajanju od dvije godine zapalila samo onu jednu koja je dovela do mnogo njih. A tu jednu sam i tako zapalila iz čiste radoznalosti i vođena pogrešnim emocijama. I sada mogu reći – naoružana neznanjem i nekom vrstom sigurnosti u sebe jer sam već jednom uspjela.

Ovaj drugi put je bio uspješan. Oba puta sam se „odvikla“ uz pomoć snage volje i mislila sam da je to najbolja metoda. Međutim, prije nekoliko dana sam naišla na knjigu koja problemu pušenja pristupa na jedan skroz drugačiji način. I nakon što sam je pročitala sa sigurnošću mogu reći da nikad više u životu neću zapaliti niti jednu cigaretu.

Knjiga “Lako je prestati pušiti” Allen Carr

Knjiga o kojoj govorim se zove „Lako je prestati pušiti“ (Easyway to stop smoking) i napisao je Allen Carr. Nakon što je nekih 40 godina proveo kao pušač i prestao posvetio je svoj dalji život pomaganju drugima u tome. Njegov pristup je nešto što sa čim mislim da bi se trebali upoznati svi koji namjeravaju prestati sa pušenjem, kao i oni koje ta problematika zanima.

U svakom slučaju, Allen se u knjizi bavi istraživanjem problema zbog čega je tako teško prestati pušiti? Po prvi put sam se tu srela sa nekim informacijama o nikotinu i pušenju. Ja na primjer nisam znala da je nikotin otrov koji se nekad koristio kao insekticid kao ni to da je količina nikotina koja se nalazi u jednoj cigareti dovoljna da ubije čovjeka ukoliko se ubrizga direktno u venu. Takođe on pušenje naziva ovisnošću a ne navikom. I isto tako „ispiranje mozga“ smatra jednim od glavnih krivaca za početak a i težak prestanak pušenja.

Čitava kultura je dugo godina forsirala pušenje kao naviku koja „pomaže u opuštanju, olakšava stres, čini nas jačim, smiruje, raduje…“. Države uzimaju velike profite od poreza na cigarete i samo ponekad mali dio novca iskoriste za pravljenje kampanja koje ističu štetnosti pušenja. Skoro pa se može reći da je velikim silama (duhanski lobi potpomognut državom) u interesu da imaju što više pušača.

Činjenica je da najveći dio pušača žali zbog tog svog običaja i jedini razlog zbog kojeg nastavljaju sa njim je taj što „ne mogu prestati“. Većina ih ne bi počela pušiti da može vratiti vrijeme na ono prije paljenja te prve cigarete. I ne znam niti jednog roditelja kojem je drago što je njegovo dijete pušač, i svakako niti jednog koji svoje dijete tjera na to.

Po meni je jedna od najvećih prednosti nepušačkog života ta što nisam ovisna o tom malom zamotuljku. Ne moram stajati na hladnoći da bih zapalila cigaretu zbog toga što se negdje ne smije pušiti. Uživam u okusu hrane u potpunosti. Mogu disati punim plućima bez probadanja i pištanja. Mogu se popeti na peti sprat bez da se zadišem. Vjerujte da nisam ništa više nervozna i da mi u stresnim situacija cigareta i ne padne na pamet. Više čak ne grickam zanoktice i puno sam opuštenija. I sa sigurnošću mogu reći da mi je život puno ljepši od kako se ne trujem tim otrovom.

Jedna od najvećih mana nikotina je ta što na organizam djeluje poput AIDS-a – polako uništava imunološki sistem. Znam, svi će se sjetiti nekog rođaka koji je pušio ne znam koliko ali je ipak doživio duboku starost. I ne kažem da nema takvih slučajeva. Samo – da li bi možda isti taj rođak bio zdraviji i potpuniji bez cigareta ne zna niko. Isto kao što niko od nas ne zna od kakvog je materijala napravljen i do kada će ga služiti ambalaža u kojoj se nalazimo? Najbolja stvar koju sam čula jeste da je „Genetika ono što nosimo u sebi, a ono što unosimo u sebe jeste okidač“. Za razne bolesti i teškoće, naravno.

Čuvajte svoje tijelo da bi vas duže služilo i da bi vam život bio ljepši. Isto kao što se trudite da u svoj automobil uvijek sipate dobro gorivo i kvalitetno ulje, tako pazite da u svoje rezervoare sipate samo ispravne stvari.

I za kraj da znate – nikotin iz organizma izvjetri za samo tri sedmice. Krize oko prestanka nisu uopšte teške. Možda mislite da ne možete izdržati ni tri sata bez cigarete. A da li se ikad probudite u noći samo zato da biste zapalili? Ili možete spavati i po deset sati bez njih? U svakom slučaju, najmanje što možete učiniti za sebe jeste pokušati pročitati knjigu o kojoj govorim. Moja mama je počela i ja nekako vjerujem da ću vrlo brzo biti ponosna na nju.


 — —