Autorica: Hana Kazazović
Kako biste vi reagovali kada bi vam neko rekao da provedete nekoliko dana bez svog pametnog telefona? Da li možete sebe danas zamisliti bez te spravice koja nam je skoro srasla sa rukom i bez koje se osjećamo odsječeni od svijeta?
Ja baš i nisam mogla zamisliti tako nešto, a onda sam spletom okolnosti i provela cijelih 19 dana potpuno bez ove sprave. Ono što mi se za to vrijeme dešavalo me navelo da napišem ovo iskustvo i na blogu, jer je ovo na kraju meni djelovalo više kao eksperiment u koji sam upala slučajno, a onda jedva pristala da iz njega izađem.
Kako komunicirati bez pametnog telefona?
Da ste me pitali prije 20-ak dana rekla bih vam – skoro nikako. A onda se desilo da mi je telefonski broj zazvonio jedva nekih 3 puta za sve ove dane. Okej, nisam nešto pretjerano tražena osoba, prvo sam pomislila. Međutim, samo jedan pogled na Viber na računaru i poruke na Facebook Messengeru je bio dovoljan da shvatim kako ipak nije do traženosti, nego do promjene navika.
Da ne bude zabune oko ovog “broj zazvonio” – muž ima telefon sa duplom karticom pa smo moju stavili u njegov telefon, ako bi me ko zvao. Uglavnom nije, eto :)
Koliko često inače razgovarate baš telefonom?
Ja definitivno vrlo rijetko. Prosto više volim tipkati, odnosno komunikacija se svela na to da odgovore šaljemo kad nama odgovara, a ne kad nas neko traži. Samo u rijetkim situacijama sam zaista prinuđena “pustiti glas” i zato mi smartphone i nije previše nedostajao.
Pomoglo je i to što sam u nekoj od akcija kablovskog operatera konačno dobila i fiksni telefon. Da, totalno moderno i u korak sa vremenom :D Osim toga, dušu su mi popili dok mi ga nisu utrpali pa nekad mislim kako sam ga i uzela samo da mi ne nude više tu opciju. Ali se pokazala kao dobra jer mogu sa mamom pričati neograničeno i besplatno i to je inače jedina osoba sa kojom više volim pričati nego se dotipkavati.
Uglavnom – mailovi, poruke, Viber – sve je dostupno na računaru a to je meni osnova i zato sam funkcionisala bez problema.
Zbog čega mi je najviše nedostajao pametni telefon?
Zbog fotografija. Nisam bila ni svjesna koliko često klikam i slikam stalno sve oko sebe. Mačori su za ovih 19 dana ostali bez 150 fotki vjerovatno :D I da, ispatio je i Instagram na kojem sam taman počela onaj projekat “jedna fotka dnevno” pa ukočila na 17. januaru. Međutim, nakon prvih par dana kad sam rukom kretala prema džepu da uhvatim nebo ili neki detalj koji mi je privukao pažnju, taj živac je popustio pa sam prestala. Nakon nekoliko dana se prosto vratiš u ono vrijeme prije koje je meni, srećom, poznato.
Šta sam naučila iz ovog iskustva?
Jer nekako sve ima više smisla kad uspiješ izvući pouku iz toga, zar ne :)
Naučila sam da mogu bez ove spravice. Nekad sam čak strahovala da sam postala ovisna i da sam zaboravila kako je bilo nekad. Međutim, ovo me demantovalo i moram priznati, drago mi je zbog toga.
Naučila sam, odnosno možda bolje reći – podsjetila sam se na ono vrijeme u kojem nisi dostupan nikom nakon što izađeš iz kuće. I možeš hodati i uživati u šetnji a da te niko ne prekine zbog stvari koja nije hitna, ali smo prosto navikli da smo dostupni sad i odmah i da sve nekako želimo riješiti u trenu. I sviđa mi se taj osjećaj. Sviđa mi se da nisam “na tacni” stalno, nego da planiram kad ću biti dostupna. Toliko da mi je čak malo i žao što je ovo iskustvo gotovo i što opet imam pametni telefon.
Naučila sam takođe da mogu bez puno stvari. Nisam instalirala ni sve aplikacije za društvene mreže na telefon. Koristiću ih kad odlučim sjesti za računar. Neću ukidati i brisati profile jer prosto volim biti povezana sa nekim ljudima i volim proviriti šta rade. Ali ne želim da mi to bude dominantna stvar.
Naučila sam, mada i ovdje mogu reći da sam se podsjetila na to, da se ipak mogu snaći u situacijama koje se na prvi pogled čine nezgodne. I mogu ih prilagoditi sebi i izvući iz njih ono najbolje i uživati u njima.
Naravno, moje iskustvo je ovakvo zato što ja imam sreću pa radim od kuće i mogu biti puno uz računar. Osim toga, nisam nigdje išla tako da mi nije nedostajao telefon koji mi je inače i cijela kancelarija.
Međutim, bez obzira na to, sigurna sam da svako može sebi, zbog svog mira, uvesti neko vrijeme offline. Može to za početak biti vrijeme poslije 18 sati ili jedan dan vikendom. Ako to već ne radite, probajte. I vjerujte mi, skroz je dobar osjećaj :)
Sviđaju ti se moji sadržaji i želiš podržati rad Cyber Bosanka bloga? Klikom na baner saznaj kako :)
..i ne radi se samo o dostupnosti, već funkcionisanju sopstvenim ritmom: vraćanje po dva puta u prodavnicu ako treba, koračanje s nekim koga sretneš, imati pogled podešen na scene, a ne kadrove, provesti dan onako kako ga zamisliš, pozvati onoga koga se sjetiš..
I meni bi nedostajao samo fotoaparat. Otkako nemam svoj, telefon je postao ‘to’.
Može se, nego šta..
Pozdrav!
E baš tako :)
ja sam još “gori” :) Imam smartfon jer mi trebaju neke aplikacije koje računalo/ laptop ne podržavaju ali ga koristim samo kući na wifi, nemam ni karticu u njemu :) Mobitel koristim klasičnu nokiu i baterija mi izdrži sve što želim i trebam u nekoliko dana (imam barem 80 minuta razgovora dnevno u fiksne i mobilne mreže ali to dobra opcija nudi za manje od 10eura mjesečno+ poruke i internet promet ako mi nešto baš hitno zatreba a nemam laptop uz sebe) i osobno me strašno smeta vidjeti kako su svi opsjednuti svojim pametnim telefonima, ne razgovaraju uživo ni cura i dečko u kafiću već svatko bulji u svoj ekran. Smatram da ako si sa nekim u društvu, onda koristi to vrijeme za tu osobu ili osobe a ne za neke online poznanike :) Pametni telefoni preuzimaju kontrolu nad našim životima, pogotovo utječu na mlade a ja se trudim taj utjecaj i ovisnost smanjiti što je više moguće :)
Ti si definitivno bolji, ne gori :) Tačno razmišljam o tome koliko je lijepo i koliko u stvari već sada ova tehnologija nepovratno mijenja način na koji živimo. Odnosno, mi joj dozvoljavamo da mijenja :/