Autor: Hana Kazazović
Pisala sam već ranije o tome koliko je važno da odmaramo ne radeći ništa. „Dosada“ je neophodna našem mozgu da predahne od gomile informacija kojoj smo izloženi svaki dan. Količina informacija koju danas dobijemo u toku dana jednaka onoj koja je nekad ranije stizala do nas za cijelu godinu. A mozak isti, ništa se nije povećao i nije čudo da vapi za odmorom.
Zbog toga na sve strane imamo preporuke za meditaciju, „aktivnost“ u kojoj ne radimo ništa a koja je meni toliko izazovna da još uvijek slavim kad uspijem „odmeditirati“ 10 minuta.
Jer, meni najteži zadatak na planeti jeste sjediti mirno neko vrijeme fokusirajući se na primjer na disanje. Ili trudeći se da umirim misli, kad one uglavnom u momentu kad želim da odmorim od njih dobiju želju da mi se sve odjednom pojave u glavi.
Zbog toga sam u stalnoj potrazi za alternativnim načinima odmaranja mozga, a ovo je ono što sam do sada prepoznala kao efikasno i što mi pomaže. Dijelim sa vama jer možda ima još neko ko dobije crve u pozadini čim sjedne sa namjerom da ne radi ništa :D
1. Šetnja – hodanje
Da, znam da ste upratili moju strast za hodanjem, ali moram vam otkriti kako se tačno ja najbolje odmorim hodanjem. Ranije sam pravila greške pa slušala muziku ili audio knjige. Međutim, shvatila sam da na taj način propuštam priliku da odmorim mozak. Sada, dok hodam, bez obzira koja je relacija, posmatram okolinu oko sebe. Nekad brojim drveće, nekad zagledam lišće pokušavajući prizvati u pomoć davni čas biologije koji bi mi pomogao da se sjetim koje drvo je u pitanju… Nekad stojim pored rijeke i posmatram patke. Kad su tu kormorani brojim kad zarone kao da sam sudija na njihovom takmičenju. Nekad posmatram oblake.
Shvatili ste, pretpostavljam. Trudim se zabaviti mozak nekim lijepim ili šašavim stvarima i to dođe kao da kroz zapušene cijevi pustite pod pritiskom čistu vodu. Nakon svake takve šetnje se osjećam odmoreno, a mnogi problemi dobiju rješenje.
2. Vožnja – čekanje
Kad se negdje vozim zbog mog problema sa mučninom ne mogu čitati, pa čak ni gledati u telefon. I to je dobro. To je možda najbolje što je proisteklo iz ovog mog problema. Jer, dok se vozim posmatram okolinu i predjele kroz koje prolazim. Ako je ravnica divim joj se, ako je planina bacam poglede u dalj, ako je naseljeno područje zavidim ljudima na dvorištima… Uglavnom uvijek ima nešto zanimljivo. Kad bi moj želudac sad postao normalan mislim da bih radila isto. Vrlo je slično meditaciji samo što nije da ne radiš ništa, nego eto, zabavljaš se.
Kad je u pitanju čekanje, savladala sam tehniku toliko da čak uživam u tome. Još ako čekam negdje gdje je lijepo i nije hladno ili kiša, ih… Dešavalo mi se da se toliko uživim u čekanje i posmatranje okoline da mi čak bude žao kad dočekam to što čekam. Blesavo zvuči, znam :D Ali pomaže ako sebi kažete da u stvari ne čekate nego da je to pauza u danu koju vam je servirao SveMir da malo odmorite od svega za čim inače trčite. I onda stanete i uživate u pauzi. Meni pomogne i ako ima negdje u blizini da se kupi sladoled :D
3. Ispijanje čaja
Veliki sam zaljubljenik u čaj, ali to nije oduvijek bilo tako. Do prije koju godinu sam se nalijevala kafom a čaj pila samo kad sam bolesna. Znate ono, spopadne vas hiljadu bakterija ili virusa, a vi popijete 1 ili 2 šolje čaja i ljuti ste jer nakon njih niste ozdravili? E tako sam i ja, bila ubijeđena da čaj ne radi :D
Dok sam pušila i pila kafu imala sam sigurne pauze u toku dana. Prestankom pušenja, a kasnije i kafenisanja, dešavalo se da se ne zaustavim u toku dana i znala sam bukvalno pasti s nogu. Tad sam odlučila da moram sebi uvesti obavezne pauze u kojima ću uživati i odmoriti od bilo čega što radim u tom momentu. Problem je bio samo šta raditi, a da uz to još nije kalorično. I tako sam se zaljubila u čajeve. Ukusni su, mirišljavi, a ne goje ako ih ne šećerite što ja ne radim.
I tako sam uvela sebi bar 3 čaja u toku dana. Jutro počinjem zelenim, jer je antioksidans i potiče metabolizam. Prijepodne oko 11, kad mi se zamanta od gledanja u ekran, pijem neki od travnatih. Nisam voćni tip nikako :D Na slici ispod je moj trenutni izbor u kojem ne mogu da odlučim koji mi se najviše sviđa, pa onda uvijek gledam da imam sva četiri :D Poslijepodne oko pet pijem crni čaj sa đumbirom i to mi je omiljeni. Bez mlijeka, samo onakav kakav je, a tako i ne goji :D I da, neki izbjegavaju čajeve u filter vrećicama ali ja ih volim jer mi štede vrijeme, a i uništila sam svaku mrežicu za čaj koju sam do sada kupila :D
Poenta je sjesti, napraviti pauzu, piti čaj na miru i ne raditi ništa. Cilj je zaustaviti se i uživati u trenutku, odmoriti mozak. Ako je kafa vaš izbor pijte nju. Ako vam se ne lijepi svaka kalorija na stomak – pojedite sladoled ili čokoladu :D I da znate da vam na tome zavidim, sjetite se toga kad budete jeli :D
4. Igranje sa ljubimcima (ili djecom)
Djecu sam stavila u zagradu jer ih nemam, ali je princip isti. Podjetinjite, zaboravite koliko imate godina i igrajte se. Ja se sa mačkama ganjam po kući, tačnije uzmem pertlu pa je vučem a oni me ganjaju. Ili im bacam loptice. Mačke su specifične, ne možete sa njima u šetnju kao sa psom a primjer, pa često pomaže i da samo njih dvojicu gledam kako se igraju. Ali je suština u tome da ostavite sve probleme i brige na stranu i da se posvetite igri kao da vam je to najvažnija stvar na svijetu.
Jer, ako ćemo pogledati suštinski – i jeste. Šta ima važnije od igranja? ;)
5. Pranje suđa
Zvuči blesavo i mnogi to ne vole, ali ja uživam u pranju suđa. Nemam mašinu za suđe i ne znam hoću li je ikada nabaviti, možda ako kad naučim meditirati pa mi suđe ne bude neophodno za odmaranje. Do tada igranje pjenom i kružni pokreti spužvice po tanjirima meni predstavljaju jednu od omiljenih aktivnosti i obaveznu pauzu tokom koje između ostalog ispravim i leđa.
Meni za sada ovih 5 aktivnosti uspješno mijenjaju meditaciju, a kada i ako ikad naučim meditirati, pisaću vam o tome.
Kako vi odmarate mozak i šta vam najbolje pomaže?
Molitva, obracanje Bogu. Poklonis se i , molitveno, kazes sve sto te tist,muci..Sve. o cemu planiras, mislis. Sve sto planiras, zelis. Molitveno mu se obrats kao svom najboljem pijatelju i iz dubine duse poveris.
Pranje sudova? Ok, ovo mi je teška naučna fantastika :) Ja se resetujem na zumbi. Pola saata šetnje dok odem, još toliko dok se vratim, sat vremena poluokupirana time da uhvatim korak, (polu-baš me briga kako igram). U principu je jako teško isključiti se.
Vidiš, meni baš fali tako nekakva aktivnost. Nije ni da nema u Zenici, nego ne mogu da se natjeram. Recimo, voljela bih da mogu ići na bazen, ali eto to nemamo da valja :/
Hahahaha, i ti se učiš meditirati? :D Baš sam neki dan komentirala na jednom statusu kako meni to ne uspijeva, cilj je obično da se smirimo, opustimo, a ja pokušavala meditirati, pa umjesto smirenja, u glavi nastao pravi kaos. I tako svaki puta. Kaže mi tamo jedna draga žena da ne odustajem, da je to pitanje vježbe. Valjda živci poput mene trebaju malo više vremena ;)
Ja najradije odmaram mozak igrajuć se s djecom i vožnjom bicikla. Volim i šetnje, ali neće nitko sa mnom, a samoj mi se ne šeta.
Hahahaha, znači dobro je, nisam jedina :D
Bicikl je isto super, a djeca posebno. Dok ne naučimo meditirati :D
Ima mnogo definicija meditacije. A, jedna kaže da je svaki svjesni čin ustvari meditacija. Odnosno, sve što obavljamo u SADA i sa potpunim fokusom na to što obavljamo. Tako, Hana, sve što si navela kao svoje načine odmaranja mozga, je ustvari jedna vrsta meditacije. Meditacija kao stanje bez misli kreće ustvari od toga da se naučimo opustiti. Opustiti svaki, ali baš svaki dio tijela. Tada se i um postepeno smiruje. I malo po malo, prostori između dvije misli postaje veći, širi, jasniji … susrećemo se sa svojim istinskim Ja. Mene može odmoriti sve ono što ja hoću da me odmori. Bitna je namjera i fokus. Npr. obožavam peglanje, vožnja automobila, ali i moj posao :) Hvala na prijedlozima i kao i uvijek, na iskrenosti.
Sviđa mi se ta definicija meditacije :) Kad sam prvi put pročitala onu “Život u sadašnjem trenutku” postala sam svjesna koliko često kroz život idem kao na autopilotu. Od tad se trudim da budem pametnija i da što češće mogu budem svjesna dok nešto radim. I to mi je jedan od najvećih izazova u životu :)
Hahahah znači pranje suđa, tog se nikad ne bih sjetila, ali sad nešto kontam, stvarno si u pravu. Slatko se ismijah. Moje šetanje/hodanje sve manje liči na to jer se vječito dernjam za djecom :D Vožnja me opušta ali sve rjeđe se sa nekim/nečim drugim vozim, a ja kad vozim oči mi kao loptica na fliperu (početnica). Ispijanje čaja/kafe ako nije srkanje na brzaka, lijepo mi zalije pločice, tepihe, sto jer i moja djeca vole da zavire u šolju,a igranje sa njima me jako opušta (pusti brata, vrati mu igračku, ne galami na nju ona je mala, e sad kupim sve igračke i dajem djeci koja nemaju …) i tako :D Ma pranje suđa je zakon ;)
Eto, bar nešto može :D
Draga Hana,
Sivi macak je isti moj macak. Presladak, najjaci utisak.