Kad idem na posao uvijek mi se po glavi vrzma hiljadu misli. Moguće da je to zbog toga što navodno mozak najbolje radi dok je tijelo koje ga nosi u pokretu. U svakom slučaju kod mene je tako – čim napravim prvi korak odmah mi nešto padne na pamet i tako sve dok ne stignem na cilj. E sad, da još imam neku mogućnost tako u hodu zapisivati sve te misli moj blog bi imao mnogo više postova. Ovako zapišem tek ono čega se sjetim kad sjednem, a moram priznati da brzo zaboravljam.

Elem, tako sam hodajući danas razmišljala o Twitteru i o tome koliko Bosanci i Hercegovci poznaju i koriste ovu društvenu mrežu. Društvene mreže su vam sad popularne, samo na Facebook-u je mislim bar pola korisnika interneta u BiH (Mark Zuckerberg juče piše da je ukupan broj korisnika Facebook-a narastao na 350 miliona). Za Twitter kažu da je trenutno najbrže rastuća mreža ali ja nemam podatak koji je broj korisnika. Sam Twitter je malo specifičan pa je naročito teško doći do broja korisnika u npr. BiH. Međutim ono što sam kao korisnik sama uočila jeste da je broj Twitteraša iz BiH mnogo manji nego iz na primjer susjednih Hrvatske i Srbije.

Već sam se srela sa onima koji su mi za Twitter rekli „A koji će mi to? Još jedno mjesto za gubljenje vremena, još jedan hit koji će ispuhati, ne treba mi, imam pametnijeg posla i sl“. Ipak za one koje to možda zanima ili za one koji ne znaju o čemu se radi napisaću neka moja lična iskustva sa Twitterom.

Koristim ga od 1. juna, znači već nekih pola godine. Koliko sam uspjela vidjeti iz iskustava drugih korisnika, većinom smo svi imali period u kojem smo se registrovali i samo posmatrali o čemu se radi. Za one koji su novi sam početak možda izgleda konfuzno. Otvorite nečiju Twitter stranicu i vidite da on tu ima neke izjave, neke linkove, u suštini izgleda kao da priča sam sa sobom i u najmanju ruku kao da je prolupao. Pa onda nađete neke tekstove koji pišu o tome kako je to baš popularno, kako se Madonna obratila fanovima preko Twitter naloga svog producenta Guy Osearia, pa kako Ashton Kutcher ima brdo fanova i duplo više od svoje „ljepše“ polovine Demi. Pa vam tek onda ne bude ništa jasno. Iskreno, nije ni meni bilo, samo sam blejala u monitor i čekala da skontam šta se dešava.

A onda sam polako počela da klikćem po raznim linkovima, da „pratim“ neke ljude i da čitam šta pišu. Tako sam shvatila da ću vidjeti šta je neko napisao ako ga pratim (Following), a da će ono što sam ja napisala vidjeti samo oni koji prate mene (Followers). I, kako je vrijeme odmicalo tako sam i ja sve više upoznavala čari Twittera sve do momenta u kojem sam sve naučila taman toliko da se skoro ne mogu odlijepiti od njega.

Twitter vam ne da da odjednom „izgovorite“ više od 140 karaktera. To u početku izleda kao malo ali vremenom uvježbate da sve što želite reći kažete kratko i jasno. Skratite jezik, na neki način. Možda su baš zbog toga najveći broj korisnika Twittera žene? Twitter vam ne da da pravite grupe za podršku, pljuvanje po nečemu niti bilo šta slično. Ne da vam da postavljate brdo slika niti da igrate kvizove. Ono što vam omogućava jeste da komunicirate sa drugima, da razmjenjujete ideje, prijedloge, saznanja. Lično sam najviše o korištenju samog Twittera saznala upravo tamo, čitajući postove blogera koji su tamo, prateći seminare koji se održavaju i istražujući sve ono što ljudi koje pratim linkuju kao zanimljivo. Pretpostavljam da lična interesovanja budu presudna za odluku da li će neko nastaviti koristiti ovaj servis ili ne, ali meni je u svakom slučaju mnogo zanimljivije čitati tekstove ljudi koji se bave nekim poslom profesionalno nego saditi virtuelnu bilje i hraniti virtuelne krave na Farmvillu.

Twitter mi je posebno drag zbog toga što okuplja ljude koji su uvijek spremni pomoći. Ne znam kako da to najbolje objasnim ali to izgleda kao da uvijek imate Jokera u rukavu. Na primjer, kada sam „zapela“ na postavljanju mog avatara postavila sam pitanje kako da to riješim. U roku od nekoliko minuta dobila sam par odgovora koje sam iskoristila i riješila problem. Prije nekoliko dana sam tražila kako da se riješim ovisnosti o USB flash memoriji koju stalno gubim. Opet sam nakon par minuta dobila par uputstava koje sam iskoristila tako da sad sve bitne podatke imam na mjestu na kojem ih ne mogu izgubiti. Vidjela sam juče konkretno situaciju u kojoj jedna korisnica traži pomoć za snalaženje u Beogradu. Vrlo brzo joj se javilo nekoliko ljudi koji su joj pomogli da se snađe. Dakle, u svakom momentu koristeći internet imate na raspolaganju Jokera koji će vam pomoći ako vam to zatreba. Twitter vrvi od profesionalaca, ljudi koji znaju svašta nešto, ljudi iz raznih dijelova svijeta i velika je vjerovatnoća da će se uvijek naći neko ko će imati odgovor na vaše pitanje. A u stvarnom životu se baš često i ne srećem sa takvom situacijom.

Za one koji žele naučiti kako se koristi Twitter osim mnogo online tekstova i tutorijala postoje i seminari koji vas mogu naučiti to isto. Organizuju se u Zagrebu, Tweetokracija je bila jednom a sad ide i drugo izdanje. U BiH imate Twittosferu, Banjaluka juče, Sarajevo danas. Biće ih još a ja se iskreno nadam da će biti i još više korisnika ove mreže u BiH. Sve je popularnija, primjenjiva u različite svrhe, vrlo korisna i ima samo jednu manu – vrlo lako je postati ovisan o njoj.