Gradove čine ljudi, a ne zgrade

Razmišljam o tome kako nastaje nečije mišljenje o gradu u kojem nikad nije bio? Kako ja formiram mišljenje o nekim gradovima u kojima nisam bila, i to čak ide dotle da imam skroz pozitivno ili nekad sasvim negativno mišljenje o njima? I otkud uopšte da mislim o mjestima koje nisam posjetila?

Prije svega moram priznati da su za svako moje mišljenje o mjestima ili gradovima u kojima nisam bila „krivi“ ljudi koji dolaze iz tih mjesta. Nekad su to neke zvijezde, nekad političari, često umjetnici i sportisti iz tih gradova a nerijetko su u pitanju robne marke ili brendovi koji potiču iz istih. Mišljenje koje stičem nije čvrsto zacementirano, sa novim informacijama često se mijenja i to je na neki način proces koji traje.

Kad se radi o ljudima koji su zaslužni za mišljenje o gradu iz kojeg dolaze naravno da su veći gradovi u prednosti jer iz njih dolazi mnogo više ljudi koji svi skupa kreiraju u javnosti sliku o svom gradu. Svi manje više znamo za poznate Beograđane, Zagrepčane, Sarajlije i druge. Postoje i oni gradovi koji su zbog svog istorijskog razvoja stekli prepoznatljivost. Tako o Dubrovniku nikome ne treba posebno pričati i često je poznatiji od zemlje u kojoj se nalazi, a i Pula ima Arenu za koju manje više znaju svi. Ne trebam posebno pominjati Eiffelov toranj i njegov značaj za Pariz te krivi toranj u Pizzi.

Što se tiče brendova spomenuću samo neke koji mi ovako na brzinu padaju na pamet. Atlanta u SAD-u mi je konkretno uvijek sinonim za Coca Colu i to zbog velike kampanje koja se vrtila u vrijeme Olimpijskih igara a uz Chicago mi uvijek na pamet padnu Oprah i Chicago Bulls. Što se tiče naših prostora Gornji Milanovac mi nikako ne ide bez Eurokrema (Takovo), Vesele sveske i Malih novina, Osijek me uvijek asocira na Saponiju, Portorož na Drogu a Krško na – nuklearnu elektranu. Voljela bih vidjeti neke fotografije iz običnog Krškog, ja sa svojom asocijacijom uvijek mislim da taj grad liči na one SF filmove u kojima je sve sivo i metalno.

S druge strane postoji nešto što se zove događaj koji skrene pažnju na grad u kojem se dešava. Ne trebam posebno isticati značaj velikih sportskih događanja poput Olimpijskih igara. Da nije njih ne znam kad bih lično čula za Calgary ili Albertville, a i za Sarajevo bi se mnogo manje znalo da nije bilo ZOI ’84. Nisam nikad bila u Zaječaru, znam da je u Srbiji, negdje tamo skroz blizu granice, ali znam za Zaječarsku gitarijadu i od kako sam nekad davno čula za nju ja sve mislim da je to gradić u kojem se sluša samo rock muzika. Da mi dovedete turbo folkera iz Zaječara ja bih bila ubijeđena da je u pitanju neka prevara, toliko mi se ona gitarijada urezala u mozak. Na kreiranju svog imidža putem muzičkih festivala najbolju stvar odrađuje Novi Sad sa EXIT-om, a vrlo dobro to radi i Sarajevo sa Sarajevo Film Festivalom.

A šta je sa ljudima, pojedincima? Evo recimo ja nisam nikad bila u Splitu. Na svim mojim putovanjima Split mi je nekako uvijek izmicao i mišljenje o njemu sam stekla na osnovu Splićana. I to kakvo mišljenje čovjek može steći na osnovu Gorana Ivaniševića, Blanke Vlašić, Radže i Kukoča, obitelji Dvornik, Borisa Dežulovića ili Ante Tomića – vrhunski sportisti koji su pokorili svijet, muzičari te pisci koje lično obožavam? Uvijek sam za Split govorila da je jedan od najboljih gradova, odnosno onih koji mi se najviše sviđaju. Kako i ne bi kad u njemu rastu sami talenti, a i slike koje sam gledala na internetu su me oduševile. Sve dok se nije desio Kerum. Moram priznati – Kerum mi je unio zbrku u mišljenje o Splitu. S druge strane nisam nikad bila ni u Rijeci. Nekoliko poznanika koji su studirali tamo nekad davno mi je pričalo da je to jedan super gostoljubiv grad. Ne bih sad o tome šta sam pomislila o Riječanima slušajući i gledajući Let 3, u najmanju ruku mi se po glavi vrtilo da tamo niko nije ozbiljan. A onda sam na Twitteru nabasala na gradonačelnika Rijeke – Vojka Obersnela te preko njegovog twitter naloga i na web stranicu. Eeee, kakav je to grad u kojem najobičniji čovjek može komunicirati sa svojim načelnikom kad god poželi?! U najmanju ruku – grad koji je kod mene dobio ogroman broj pluseva, ne samo zbog toga što je načelnik dostupan svima nego zbog svih onih koji su izabrali za glavnog u gradu nekog takvog. Iskreno, ja bih voljela imati gradonačelnika koji je tako savremen i pristupačan.

Na kraju moram pomenuti još nekoliko sitnica. Nisam nikad bila u Boru ali znam dosta o tom gradu. Znam da im je zagađen zrak i znam da imaju problema sa grijanjem. Osim toga znam da imaju prelijepo jezero koje mnogo znači svim Boranima. Znam takođe da su okitili lijep bor na trgu. I znam da u tom gradu živi nekoliko pozitivnih ljudi (na čelu sa Dedom) koji su za promociju svog grada uradili mnogo više nego što je uradila ijedna služba ili osoba zadužena za to.

Sve više upoznajem Kovin (www.kovinekspres.com), Kragujevac, Osijek i neka druga mjesta. Upoznajem ih preko ljudi koji su iz tih i mnogih drugih mjesta i koji su najbolji promotori sredina u kojima žive. Moguće da neko stiče mišljenje o Zenici na osnovu mene i mog pisanja te da nakon svega nekom na Zenicu bude asocijacija i nešto drugo osim zatvora i pjesme Zenica Blues. U svakom slučaju, niko od nas prisutnih na internetu to ne radi namjerno niti ima koristi od toga. Ali pitam se – kada će se pojaviti neki Vojko Obersnel u Zenici, Kragujevcu, Boru? Kada će ljudi poput njega postati pravilo a ne izuzetak? I koliko će proći vremena dok razne turističke zajednice ne skontaju na koje sve načine mogu raditi ono što im je posao? Da li će ikad iskoristiti potencijale koji im stoje na dohvat ruke?

9 comments

  1. A ja pamtim Crvenku po jafa biskvitu, šećerani i bazenima koji su “pljunuti” naši zenički (valjda je isti projektant). To je varoš mog djetinjstva i dio mene je jedno dvorište   ulici Save Kovačević br.157, u dvorištu kajsija koju sam samo ja smjela obrat (djed je to uveo kao zakon) i malena kućica sa zelenim kredencom. A u kredencu položene velike tegle sa bombonama koje su se obično punile prije nego što dođu “oni iz Bosne”. Za one koji ne znaju ,Crvenka je varoš sjeverno od Novog Sada, u kojoj je, prije ovog zla što nas je zadesilo,  složno živjelo 26 nacija. U Crvenki nisam bila skoro 30 godina i to jako boli…..
    P.S. Hana , mala ispravka, iz Takova su Dječije novine, a Male novine i Vesela sveska su naš 100% domaći proizvod, Sarajevo. Poz cece

  2. @ceca: ajoj, u pravu si :)) Eto mi asocijacije a pogresna. A jesmo citali Djecije novine izmedju ostalog pa mi se valjda zato pobrkalo. I da, nisi spomenula Munchmallow, takodje proizvod i Crvenke koji obozavam :))

  3. Joj, kako si to lijepo napisala.Gradove cine ljudi…Pa tako je i bilo sve do ovog zla, koje nas je zadesilo.A sta ja sada mogu da ponudim gradu, za koji me nista ne veze?Tu sam igrom slucaja, kao i hiljade drugih ljudi.O ‘mom’ gradu ti znas sve i to ce uvijek biti moj grad.A ovaj u kome zivim…hm…prebivaliste, ma sta ja znam…Tesko je pisati na ovu temu nama, koji nigdje ne pripadamo.Ovdje smo dosljaci, tamo negdje stranci,a u zavicaju “gastarbajteri”.Ja se na svom govornom podrucju osjecam prijatnije, nego tamo gdje sam prije bila, ali daleko je to sve od srca, moja Hana, daleko…
    ali juuuupi…evo raspusta, eto mene
    E, ono sa gradonacelnikom u Rijeci je super.Svaka mu cast, i njemu i Rijecanima…

  4. Super post!!

    Bio sam u SCHENGEN…uvijek sam mislio da je to neki veliki grad, vjerovatno tako misle i mnogi, u kom je sklopljen taj neki Schengenski ugovor…Schengen je  jedno malo mijesto, zvanicno u Luxemburgu sa 400 stanovnika u kojem, kad ulazis iz jedne ulice u drugu tako ulazis i iz jedne drzave u drugu, sad si u Luxemburgu pa u Njemackoj pa odes malo do Francuske i ne treba ti viza!!! :))) (aaa sad znam zasto taj Schengenski ugovor! :)).  Zamisli kako bi to izgledalo, kad ides kod susjede na kafu da moras ponjeti pasos :))) 
    Do te moje posjete Schengen me uvijek asocirao samo na taj Schengenski ugovor a od kad sam bio u njemu me asocira na Schngenski schverc…U svakoj kuci je neka trgovina u kojoj se prodaju produkti koji su specificni po jeftinoci u drzavi u kojoj se nalazis…

  5. Zanimljivo je da su nam asocijacije, koje imena gradova izazivaju u nama, skoro potpuno iste! Samo da dodam, pošto sam tamo bio, Split me asocira na rivu i nekadašnju Jugoplastiku, a Rijeka na luku u kojoj sam leti, davno, čekao brod za seoce Osor na Cresu u kojem sam godinama, kao dete, letovao.
    Hvala ti na pominjanju mog Kovina, baš si me obradovala. Skoro se ko neki ambasador svog grada osećam! :)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X