Autor: Hana Kazazović

Sjetim se te naše kafe ovih dana. Ona mlada, prelijepa i pametna, taman da sruši sve predrasude o tome kako ljepota i pamet ne idu zajedno. Uz to je izabrala školu i zanimanje od kojeg u startu mnogi bježe jer “nije za žene” i pokazala da ne postoje pravila i da nema toga što jedno pametno stvorenje ne može savladati.

Znam je desetak godina, od kako mi je prvi put ušla u radnju kao djevojčurak koji je tek završio osnovnu školu i tad me osvojila energijom, prirodnošću i stavom koji je pokazivao da zna šta hoće i kako to postići. Tad sam se smijala njenim dječjim „nestašlucima“, a u sebi mislila kako je izreka „Narod koji ima ovakvu omladinu ne treba da brine za svoju budućnost“ sigurno nastala po uzoru na njoj slična bića. I od tog dana sam je pratila i radovala se svakom njenom uspjehu i radosti kao da mi je rod najrođeniji.

I sjedimo na toj kafi nedavno. Ona u dilemama i sa milion pitanja inspirisanih mojim tekstom „Ostati ili otići“. Mislim da sam tog dana, slušajući je, shvatila koliko je duboko naša država u problemu. Znala sam to i prije, ali su mi njene dileme, pitanja i ono „ne znam šta da radim“ bile bolnije od bilo kojeg razočaranja ranije.

Jer, ispred sebe imaš to divno, pametno, sposobno biće koje ima završen odličan fakultet i koje je već dobilo hrpu fantastičnih ponuda za razne poslove u svijetu. I ona ima roditelje ovdje i voljela bi nekako da sve to što zna može iskoristiti ovdje. Probala je, slala biografije širom regiona. I dobila jedan poziv na razgovor sa ponudom za platu minimalac, a na tom radnom mjestu ne bi mogla iskoristiti ni 10-ti dio znanja koje je vrijedno, kao pčelica, skupljala godinama po zapadu.

Sva pitanja i dileme na temu ‘ostati ili otići’ u takvim situacijama padaju u vodu. Sve priče o mladima, a političarima su ih puna usta, padaju u vodu.

Ostati – zbog čega? Da bi te neko procjenjivao na osnovu imena i pripadnosti stranci, a ne na osnovu znanja i sposobnosti koje imaš? Znanja koje je neko tamo, na zapadu, spreman itekako dobro platiti.

Sjetim se te naše kafe često ovih dana, posebno od kako sam vidjela najavu za Jadranski forum mladih. To je konferencija koja će se održati u Sarajevu u petak 23.9. Organizuje je Jadranski Savjet/Adriatic Council i na njoj će se pričati upravo o mladima. Pogledala sam odmah teme i učesnike panela i zainteresovala se. Paneli bi uz različite sagovornike trebali pokušati rasvijetliti probleme mladih u BiH – zašto su nevidljivi i ne uspijevaju doći do izražaja, koji su im najveći problemi u obrazovanju i zapošljavanju itd. Uostalom, evo link pa možete i sami vidjeti detaljno teme i učesnike.

Ja sam dobila priliku da prisustvujem konferenciji i radujem se što ću na licu mjesta čuti sve te razgovore. Među učesnicima ima onih koje pratim odavno i znam da se od njih može puno pametnog čuti. I da, ima i onih od kojih dobijem mučninu pri samoj pomisli na sve što su propustili uraditi. Ne znam kakav će biti njihov panel i šta oni uopšte mogu reći u svoju odbranu, pa baš zbog toga moguće da taj dio bude zanimljiv.

Ne trebam vam ja pisati o tome da sve veći broj mladih odlazi sa ovih prostora u potrazi za boljim životom. Svako od vas zna ili ima u porodici nekog takvog, nekog koga gleda kroz prozor Skypea zamišljajući sve one propuštene zajedničke kafe i kolače. Odlaze visokoobrazovani, najkvalitetniji mladi ljudi i to valjda ne brine samo još političare koji vode ovu državu.

Koliko sam iz najava uspjela vidjeti, cilj ovog foruma je da proba pokrenuti priču o tome, da se na jednom mjestu skupe svi oni koji bi mogli pomoći svojim iskustvima i savjetima.

Ja bih to nekako svojim riječima rekla – cilj ove konferencije jeste da u moru nebitnih i glupih tema kojima nas svakodnevno zasipaju političari, pokuša skrenuti pažnju na ono što je bitno – na ono što uveliko već utiče na našu budućnost.

Jer, ako se ovakav trend odlazaka mladih nastavi, najbolje rješenje za BiH će biti da obučimo malo više medicinskog osoblja jer će ova zemlja vrlo brzo postati k’o starački dom, pa da bar one koji ovdje ostanu ima ko njegovati.

Neće jedan forum učiniti čudo i promijeniti situaciju iz korijena, ali možda pokrene stvari u pravom smijeru. Mene, popriličnog skeptika, su zainteresovali u najavi i zato i idem i pišem o ovome. Po nacionalnosti sam naivac i sanjar i neko ko vjeruje u trud i rad, a to sve skupa stvara čuda. Zato ću se do zadnjeg dana nadati da se stvari mogu promijeniti, samo ako se poslože na jednom mjestu dobre energije i pravi ljudi.

I potrudiću se da vam prenesem što više utisaka sa konferencije jer znam da vas ima mnogo koje ova tema žulja. Za direktna javljanja sa konferencije me možete pratiti na Twitter profilu i Instagramu (Instagram stories), a zbirne utiske ću svakako opisati na blogu nakon svega. N1 televizija je glavni medijski pokrovitelj i mislim da će biti i live prijenos, pa ću vam javiti i link kad sve počne, da i sami možete pratiti direktno ako vas zanima. A za sve dalje informacije o učešću tu je i web adriatic-council.eu i Facebook stranica Jadranski forum mladih.

P.S. Nisam napisala ime djevojke iz teksta jer se u njenoj priči može prepoznati najveći broj mladih u BiH, a i regionu. Ali da, ona je stvarna, meni draga i bliska osoba, i moj glavni poticaj za odlazak na ovu konferenciju. Zašto? Da mogu imati bolje savjete i odgovore na pitanja mladih poput nje kad me pitaju – šta učiniti -ostati ili otići.