Autor: Hana Kazazović
Čini mi se da svaki drugi dan naletim na neki tekst o pozitivi i pozitivnom razmišljanju. Neki ga promovišu u onom fazonu “misli pozitivno i takav će ti biti i život”, a neki opet upozoravaju o opasnostima takvog razmišljanja.
I kad god vidim takve tekstove sjetim se razgovora sa Jelenom od prije koji mjesec i načina na koji je ona meni fino objasnila suštinu pozitivnog razmišljanja i osjećanja. Toliko jednostavno da evo moram to podijeliti i sa vama.
Biti srećan i osjećati se srećnim
Kaže ona meni da je uvijek srećna, ali da se ne osjeća uvijek tako.
Kako jbt?, pitam.
Pa fino. Sjedneš i posložiš sebi fino u glavi šta sve imaš u životu, to da si zdrav, koga imaš, ko te voli i koga voliš, šta sve znaš, sanjaš, doživljavaš… ako treba zapišeš sve da ne zaboraviš i da znaš uvijek da si srećan i da imaš milion i jedan razlog za to.
A onda, naravno da ima dana koji su nikakvi, kad ti ništa ne ide od ruke, kad si tužan zbog nekog / nečeg, kad te boli (glava, srce, mozak, noga…) i kad se u suštini ne osjećaš srećno i lepršavo, nego si njanja i zavukao bi se pod dekicu (malu deku, ćebe, ovo uvijek moram zbog naglasiti zbog nesporazuma :D ) i prespavao dan, mjesec i godinu.
Ali svi oni razlozi za sreću koje si napisao na papir ili ih znaš uvijek i osjećaš u srcu su i dalje tu i ti i dalje jesi jedno sretno biće.
I normalno je da imaš loš dan i da ti se jede slatko i da ti se plače i ide od kuće, iz države i sa planete.
Sutra je novi dan i sutra će možda biti bolje i sve dok imaš onu svoju listu sa milion razloga, a svako od nas može napisati za sebe baš puuuuuuuno takvih zbog koji smo sretni – ti si srećan i ti isto, ti si srećna.
Samo se možda trenutno ne osjećaš tako.
Eto.
Meni pomoglo i pomaže :)
A sad odoh pojesti bar kockicu čokolade ;)
