Ako bih vam trebala sažeti glavni utisak sa konferencije “Proactive” sa koje sam se juče vratila, onda bi to bilo – moramo se stalno edukovati i raditi na sebi da bismo opstali i ostali konkurentni na tržištu. I moramo kao društvo ići ka tome da budemo humaniji i ljudskiji jer je to jedino što će nas odvajati od tehnologije koja će moći zamijeniti veliki procenat svega onog što radimo. I ta ljudskost će nam nekako ostati jedina konkurentska prednost u odnosu na vještačku inteligenciju i tehnologiju.
Ovo oko ljudskosti je, naravno, u svom predavanju lijepo objasnila Dragana Đermanović. Kažem naravno jer je Gaga uvijek ta koja ide nekoliko koraka ispred svih i u svojim predavanjima nam “otvori vrata” u ono što nas čeka. Na prethodnim “Proactive” konferencijama smo od nje upravo saznavali gdje ćemo biti za koju godinu, mada to često nismo shvatali tada. Onda u nekom momentu postaneš svjestan da se dešava upravo ono što je ona pričala i počneš pažljivije slušati sljedeći put. Zato sam jedva čekala njeno predavanje i iako na prvi pogled budućnost koja nas čeka ne djeluje ružičasto, jer idemo ka vremenu u kojem će nas većinu moći zamijeniti roboti u puno poslova (primjer sa robotima koji peku burgere je samo mrva svega što je potencijalno izvodivo), ohrabruje kraj njenog predavanja koji nam objašnjava da je upravo ljudskost i humanost ono što je naša jačina. I ono što će nas moći odvojiti od tehnologije i biti naš adut u toj budućnosti.
E sad, na nama je kao civilizaciji kako ćemo to iskoristiti. Nažalost, tu nisam preveliki optimista, ali možda je to i samo do mene ili do podneblja u kojem živim.
Ivan Ćosić je takođe pričao o znanju kao osnovi svega što radimo i fino pojasnio koje sve vještine su nam neophodne danas da bismo opstali na tržištu radne snage. Među ostalima su tu “soft vještine” kao nešto što nam je veoma bitno, a što prije nismo učili (mada nisam sigurna koliko i današnji školski program pokriva bilo šta od njih). U te soft vještine spadaju kritičko razmišljanje, rješavanje problema, javni nastup, profesionalno pisanje, timski rad, liderstvo, profesionalnost, radna etika, upravljanje karijerom i multikulturalnost. Malo koji posao danas možemo raditi bez većine njih i uglavnom ih za sada stičemo ili usput ili na nekim kursevima i obukama sa strane.
Još ću izdvojiti i panel diskusiju u kojoj sam lično učestvovala (tu smo na naslovnoj fotografiji), ali ne zbog mene, nego zbog Nejle Đonko i Imrana Šabanca, dvoje mladih ljudi (Nejla je još srednjoškolka) koji imaju preko 60.000 pratilaca na TikToku. Pričali smo o influenserima i kako su danas upravo ovakvi ljudi “veza” između publike i kompanija. Ono što me oduševilo kod njih je velika želja za samousavršavanjem i učenjem. Oboje se rado prijavljuju na sve edukacije i odazivaju na pozive za bilo kakva dešavanja na kojima mogu naučiti nešto o poslu i o tome kako ga mogu raditi bolje. Najvažnije od svega, tako mladi već imaju izgrađenu svijest o svom uticaju na publiku koja ih prati, posebno na djecu i često kreiraju sadržaje koji se bave temama nasilja na internetu, nasilja uopšte, govora mržnje i svega onog što prevladava oko nas danas, a samo rijetki vode o tome računa. I uvijek me raduje kad vidim tako pametne, osviještene mlade ljude od kojih i sama mogu puno naučiti.
“Proactive” je imao još puno korisnih predavanja na različite teme, ali ne bih sad da vas ugnjavim prepričavanjem. A puno toga i meni treba odležati u glavi da bih znala šta dalje sa tim (sa)znanjima.
Beskrajno sam zahvalna što sam imala priliku čuti i vidjeti mnoge ljude koje nisam godinama sretala i tek kad ovo ponovo doživiš shvatiš koliko ti je nedostajalo. Ekipa “Prime Communications” je zaista napravila odličan posao i raduje me najava za sljedeći, samo se nadam i molim da po nekim dalekim zemljama ljudi neće eksperimentisati sa jelovnicima. Za sve ostalo ćemo lakše :)
