Armin Amidžić – Bihać: O aktivizmu, politici i pokušajima mijenjanja iste, te o najvoljenijoj rijeci na svijetu

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.

Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a šesti kojeg imate priliku čuti je Armin Amidžić iz Bihaća sa kojim sam razgovarala o njegovom aktivizmu, odluci da se uključi u politiku, “ABC udruženju” te aktivnostima na promociji i zaštiti rijeke Une.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

U Bihaću sam razgovarala sa momkom koji se zove Armin Amidžić i ja sad ne znam tačno kako da vam ga predstavim pošto on sam u sebi objedinjava nekoliko funkcija a svaka od njih je zanimljiva na svoj način. Armin je jedan od osnivača “ABC udruženja” iz Bihaća koje je postalo prepoznatljivo ne samo u Bihaću nego u cijeloj Bosni i Hercegovini zbog svega onoga što su radili i uradili za ovo godina koliko postoje. Osim toga, Armin je sa svojim drugovima odlučio da se aktivno uključi u lokalnu politiku. Na posljednjim izborima ušlo je njih pet u vijeće i tamo pokušavaju aktivno da utiču na odluke koje se tiču njihovog grada i da promijene politiku onako iznutra.

I to je možda meni ipak najzanimljivija njegova uloga zbog toga što pokazuje na neki konkretan način u kojem pravcu bi aktivizam mogao da se kreće. I treća njegova funkcija, odnosno uloga, jeste u promovisanju rijeke Une. Pošto je privatni poduzetnik i bavi se turizmom i inače je kao i svi Bišćani zaljubljen u tu rijeku i aktivno radi na njenoj promociji i na njenoj zaštiti.

U svakom slučaju bilo mi je jako veliko zadovoljstvo upoznati ga i razgovarati sa njim i vjerujem da će i vama ovaj razgovor biti zanimljiv.

Hajde da te pitam prvo zašto si ušao u politiku?

Armin Amidžić:

Prvo pa najgore pitanje :D Nisam u politiku ušao ni iz kakve želje da budem političar i ništa slično. U politiku sam jednostavno ušao kao rezultat sveg aktivizma koji se dešavao protekle godine i u mojoj glavi i u glavi mojih kolega jer smo osjetili potrebu da je neodgovorno biti i živjeti u ovome društvu, a ne pokušati ništa poduzeti. Upravo to nekako postaje i sebično jer sve više mladih ljudi odlazi i sve više ljudi u državi je svjesno da toliko stvari nije u redu i da ne štima, a ipak odlučimo biti pasivni promatrači i promatrati šta ne valja a da ništa ne poduzmemo po tom pitanju.

Ne kažem da to mora nužno biti politika. Dosta se toga može poduzeti aktivnostima u svojoj zajednici i aktivizmu i priključivanjem nekim udruženjima koji rade neke dobre stvari u vašoj zajednici. Znači mnogo je načina da mijenjate svoju zajednicu ali na kraju krajeva ipak zbog svega onoga što jeste u politici i što ne štima u politici, na kraju se svede da morate ući u politiku čisto da popravimo prosjek normalnih ljudi. Neću reći da je neko nenormalan ili normalan, ali hajmo reći da nam ipak treba više mladih ljudi u politici i više ljudi koji žele da zaista i iskreno rade za dobrobit svoje zajednice i koji neće dopustiti da gledaju kako se nešto ili krade ili nešto loše dešava da oni samo etiketiraju kao da to ne vide u tom trenutku a nekad kasnije kažu “A mi smo to vidjeli, mi smo to znali”.

Znači jednostavno sam smatrao da imamo šta za reći, puno više nego ovi što su do sada imali šta za kazati i tu je sad nas neka skupina ušla koji žele da budu drugačiji, da mijenjaju stvari, onoliko koliko je to moguće. Ko god očekuje promjene preko noći ili kroz jedan kratak period to jednostavno nije realno i neće biti mogućnosti da se tako nešto sprovede. Ali eto, tu smo, djelujemo, vidjećemo kako dalje, ali eto nastojimo biti ta neka pozitivna promjena, barem da drugi ljudi vide u nama da smo ušli sa iskrenim ciljem, što se kaže sa iskrenim nijetom i da nam to niko ne može uzeti, tu našu želju da promijenimo neke stvari.

Hana:
“ABC udruženje” – jedan si od osnivača. Šta ste sve uradili, odnosno nekako ste sinonim aktivizma u Bihaću.

Armin Amidžić:

“ABC udruženje” je nešto što treba u suštini svakom gradu, svakoj lokalnoj zajednici. Ne ABC kao ABC, nego svugdje treba ne jedna skupina mladih ljudi, nego više skupina mladih ljudi, koji će se odlučiti da u svom gradu stvari čine drugačijim. Stvari možete činiti drugačijim na stotine načina, ne mora to nikada biti jedan način niti jedna aktivnost, ali sve ono što vidite da ne funkcionira u vašem društvu ili ono što želite da bude bolje ili čak ako želite da se nešto održi u vašem gradu, budite vi ti koji će održati neku aktivnost, koji će promijeniti neku stvar, okupite svoje ljude, formirajte se oko neke ekipe, pokažite da može drugačije.

Mislim sve drugo, očekivanje da neko drugi nešto uradi jednostavno ne pije vode i nikad neće biti tako. Jednostavno ovo je jedno neuređeno društvo gdje najviše fali inicijative i zato upravo u tom smislu mislim da nešto kao ABC treba u svakom gradu.

Mi smo skupina mladih ljudi koji su imali potrebu da žive u nekom ljepšem društvu i tako smo i krenuli naš rad i radili smo one stvari za koje smo mi mislili da su bolje ili da trebaju biti drugačije. Stotine stvari je koje nismo uradili, jer jednostavno nismo stigli, ali zato pozivamo sve druge da urade ono što oni misle da treba.

Ja se sad ne mogu sjetiti toliko aktivnosti koje smo mi radili ali jednostavno kad god smo osjetili da je u ovome gradu potrebno nešto, jer poznajemo bilo ovoga grada i kad smo vidjeli da nešto fali, da je potrebna neka reakcija mi smo bili tu da to uradimo. Možda toliko puta i nismo bili tu, ali kad god smo mogli mi smo bili tu. Organizirali smo razne humanitarne akcije kad je to nekome bilo potrebno, ali sve smo to mogli uraditi samo zato što su nam se i drugi ljudi odazivali na te akcije poput naših muzičara, poput građana, poput drugih ljudi koji su htjeli biti dio te zajedničke bihaćke priče da nekome pomognu.

Dalje smo organizirali manifestacije, neke društveno odgovorne stvari poput što smo u okviru naše manifestacije “Jesen na gelenderima” okrečili galeriju “Enver Krupić” od grafita, pa smo pokazali da ona treba biti čista, da je treba održavati, da treba voditi brigu o takvim stvarima. Tu je još desetina nekih stvari koje smo uradili. Kad su bile poplave bili smo u Doboju na spašavanju itd. Ja jednostavno slabo i pamtim koliko smo toga uradili ali uvijek sam spreman da reagujem onda kada je to potrebno.

Hana:
Veliki si zaljubljenik i promoter rijeke Une.

Armin Amidžić:

Da, čak u okviru udruženja imamo jedan projekat koji se zove “I love Una”. Tu imamo skoro 40.000 ljudi na Facebooku i svakodnevno stavljamo fotografije rijeke Une, tekstove rijeke Une, organizirali smo i natjecanje za najbolji stih rijeke Une, za najbolju fotografiju rijeke Une, tako da imamo sada preko 200 stihova koji su ostali u arhivi koji govore o našoj ljepotici, koji su sigurno jedna vječna uspomena na nju, koji će tek možda nekada izroniti i pokazati se sva vrijednost tih stihova koji postoje.

Nebrojeno puta smo organizirali akcije čišćenja rijeke Une, kada su htjeli da nam grade hidrocentralu u Nacionalnom parku bili smo tu, pozivali smo naše građane, obavještavali smo ih šta se dešava.

Jednostavno dosta puta informacija je sakrivena, mediji jednostavno nisu danas dovoljno društveno odgovorni i jedini način da se tako nešto promijeni je da se borite za one stvari prema kojima ste strastveni. Tako smo mi jednostavno bili strastveni prema rijeci Uni i obavještavali smo građane da ima neka namjera da se grade te hidrocentrale i puno drugih namjera, pa smo čak uspjeli da promijenimo odluku vijeća koje je htjelo dati odobrenje za gradnju na rijeci Uni. I desetine drugih stvari o rijeci Uni – uvijek smo tu.

Ja se čak lično bavim turizmom, tako da i na taj način nastojim da promoviram rijeku Unu i da drugi ljudi vide da je rijeku Unu moguće i valorizirati na način da oni na jedan način žive od toga ali da se pridržavaju nekih okolišnih normi i stvari koje neće narušavati rijeku Unu.

Rijeka Una je vrijednost jedino u tom smislu ako ćemo je sačuvati ovakvu kakva jeste. Ako ćemo promijeniti njene tokove, ako ćemo praviti hidrocentrale onda jednostavno niko neće htjeti da dolazi na takvu rijeku Unu ali sigurno što je dobro jeste da je na neki način i brend rijeke Une i ljubav građana Bihaća prema toj rijeci. Ovo je kako mi volimo reći najvoljenija rijeka na svijetu i mi želimo da naša ljubav bude isto jedan vid turističkog produkta sa rijeke Une i zato je toliko volimo i toliko pričamo i pjevamo o njoj i slikamo je. Masa je ta velika ljudi koji vole rijeku Unu i mi kroz naše udruženje nastojimo promovirati takve aktivnosti.

A Una? Ko je ne bi volio…

Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?