Nisam očekivala da će se nešto promijeniti nakon jučerašnje akcije “spašavanja” u Nuseirat kampu u Gazi. Ali sam ostala s tupim osjećajem kad sam vidjela koliko malo je reakcija na akciju zbog koje je ubijeno 226 ljudi i ranjeno preko 400, da bi se spasilo 4. Neko je izračunao da po trenutnom kursu, 1 izraelski život vrijedi 50 palestinskih. To je realnost. Kurs određuje Izrael i uopšte nema problem da žrtava bude i više. A s tim nema problem ni većina svijeta.

Ne računam tu ljude koji protestuju. Ali oni nisu ti koji imaju moć. Promjene koje oni donose su spore i ne idu na ruku ljudima u Gazi. Oni su prestravljeni, izmučeni, ubijeni. I bez nade. Čini mi se da je jučerašnjom akcijom i zadnji trag nade u njima zbrisan. Pročitala sam brojna svjedočenja ljudi koji kažu da priželjkuju smrt. Jer ne vide ništa čemu se mogu nadati.

Za one koji ne znaju, juče je IOF izveo akciju u Nuseirat kampu u koji je ušao u kamionu koji je prevozio pomoć. Klasični Trojanski konj iz kojeg su iskočili. Akciju su osiguravali iz zraka. Onda su helikopterom odletjeli sa doka koji je izgrađen zbog “snabdijevanja humanitarnom pomoći”. Mjesecima čitam kritike zbog tog doka jer da hoće, SAD može telefonskim pozivom riješiti i dostavu pomoći zemljanim putem, kao i uvijek što je išla. Ali neće jer im je ok sve što je Izrael do sad uradio.

Juče mi ja pala na pamet djevojka koju sam pratila prvih mjeseci. Završila je fakultet u UK i radila tamo, a porodica joj je u Gazi. Znala je plakati kad se s majkom ne čuje par dana. Onda je otišla kod brata u Egipat da bude bliže. I nema je već dugo na mrežama. Odem na profil kad tamo poruka brata u kojoj obavještava pratioce da nije dobro, da ima problema sa mentalnim zdravljem, da boluje od PTSD-a i da je u bolnici. To je samo jedna sudbina osobe koja čak nije u Gazi, nego van nje, ali sa porodicom unutra. Pomnožite to sa brojem ljudi i možda na trenutak spoznate razmjere tragedije koja se dešava.

Ali po kursu koga određuje Zapad i njegove vrijednosti, život jednog Palestinca ne vrijedi puno. Ni Sudanca, ni ljudi iz Konga… I zato se ovo dešava. U divnom svijetu živimo. I ne znam šta se može desiti da vratim vjeru u to da kao vrsta zaslužujemo opstanak.