Sa Twittera sam otišla prije nešto više od 2 godine. Nakon skoro 14 godina korištenja i puno super ljudi koje sam baš zahvaljujući Twitteru upoznala. I nisam otišla zbog ljudi tamo, jer sam uvijek pazila koga pratim i nisam imala uopšte lošu komunikaciju niti ikakve terete u smislu da me neko gnjavio bilo kako. Otišla sam zbog vlasnika, novog, koji mi se uopšte nije dopadao. Njegova komunikacija, njegove odluke o toj mreži i o bilo čemu – jednostavno mi je bio antipatičan lik i nisam se više vidjela tamo. Nisam željela da budem dio svega toga, čak ni broj u statistici. Obrisala sve tvitove i obrisala profil.
I jutros gledam snimak gdje on naci pozdravom završava govor na nekom skupu i uhvatila me jeza. Zbog toga što je to tako javno – ne zato što me on izenadio. I zbog toga što dosta medija već ima objave u stilu “Je li to stvarno bio naci pozdrav, nije to bio naci pozdrav, to je….” (iz neke opere ili stari neki simbol vjerovatno).
Teška vremena su pred nama (a kao da su ova iza bila lakša, čujem vas). I teško je ostati normalan i u pameti. Znate šta meni pomaže? Ljudi s kojima dijelim uvjerenja. Ljudi koji mi se jave kad nešto napišem i daju mi do znanja da misle isto. Lakše je kad znamo da nismo sami. Bilo šta da je u pitanju.
I pomaže kad znaš da svojim djelovanjem ne pomažeš nešto što ne podržavaš. Otišla bih ja i odavde da imam zamjenu i da mi posao nije vezan za ovu mrežu. I da vas sve mogu povesti sa sobom na neko drugo mjesto. Mada mi i pored toga malo fali, možda još koji pogrešan potez vlasnika. Jer, ni u kafane ne idem tamo gdje mi se gazda ne sviđa, a i kod kupovine biram proizvode u zavisnosti od toga ko ih pravi.
Teška vremena dolaze, ali znam da ćemo se nekako izboriti sa njima. Samo se nadam da ćemo u svemu tome ostati u pameti i dobrog zdravlja. A za svaki slučaj, ako ne želite izgubiti kontakt sa mnom, u slučaju da odem i odavde – adresu bloga znate, a tu je i newsletter – https://cyberbosanka.me/newsletter/
