Autor: Hana Kazazović
U nekom od prošlih tekstova sam pisala o humoru i pitala čemu se vi smijete. Neko mi je u komentaru preporučio knjige Jelice Greganović koju nisam do tada čitala. Zato sam u novoj isporuci knjiga iz Lagune tražila upravo nju, a onda vidjela i da je već dugo njena knjiga “Osmeh za svaki dan” među najprodavanijim. Knjiga koju sam ja dobila na sebi nosi oznaku “V izdanje”, što me dodatno zainteresovalo.
I pročitala sam je, nažalost veoma brzo, za par sati, tako da sam sebi uskratila mogućnost da mi bude baš za svaki dan. Ko mi je kriv kad ne znam čuvati – umjesto da sam čitala priču po priču, ja sam to sve odjednom. Doduše, taman sam je i čitala u nekoj minus fazi, pa mi je dobro došla za popravljanje.
Jer upravo jeste takva. Muž me gledao k’o da sam blesava dok sam se glasno smijala odmah na prvoj priči, o dočeku Nove godine na selu. Mislim da se tako glasno uz knjigu nisam smijala još od “Magarećih godina” i “Orlovi rano lete”. A onda se taj smijeh nastavio u još dosta priča.
Jer Jelica piše o svakodnevnim stvarima koje živimo i mi, karikirajući ih i opisujući tako da vam mora zasijati osmjeh na licu. Pa kad se ponovo vi nađete u nekoj sličnoj situaciji, sigurno ćete se sjetiti njenog opisa i nasmijati ponovo. Bar ja hoću, posebno kad budem ponovo gledala neku od brojnih krimi serija koje gledam, a o kojima je napisala priču :D
A i plakala sam, malo. Na priču o “Politikinom Zabavniku”. Ne znam je li pisana tako da nas rasplače ili se to dešava samo nama koji smo sa jednakim oduševljenjem i nestrpljenjem čekali petke u djetinjstvu, pa nas ta priča dira u sjećanja i mladost. Ali nije ni bitno, meni je jedna od najljepših u knjizi.
Uglavnom, ja sad želim da čitam još nešto od iste autorice, a to vam je kod mene najbolja preporuka za knjigu. Kad me neko “kupi” jednim svojim djelom, pa poželim odmah pročitati još nešto, onda to znači da je počela ona nevidjljiva veza između pisca i čitatelja koja će trajati sve dok postoji ijedna napisana a nepročitana rečenica.
Ako ste u minus fazi, preporučujem vam da čitate Jelicu. Čak i one priče koje vas neće nasmijati, ugrijaće vas oko srca. A minus faze hlade baš njega i zato je takva vrsta topline najviše tražena.
Jednu knjigu imam na poklon, pa napišite komentar ispod teksta.
Komentare pišite ispod ovog teksta do četvrtka (31.12.) u 12 sati. Ja ću na osnovu komentara odabrati osobu kojoj ću knjigu poslati (a možda bude sreće i lično uručiti).
Za sve ostale koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs i www.delfi.rs
Bilo bi divno da baš ja ispod svoje jelkice imam i jednu Jelicu. Posebno što minus faze imam tu oko praznika (počnu u novčaniku, pa se kao zaraza šire na raspoloženje) Nisam do sada imala prilike da čitam njena dela (izuzev bloga koji je sjajan, ali to jednostavno nema draž knjige). Sve i da ja ne budem ta kojoj će pripasti ova knjiga, ovo je odlična preporuka za čitanje koju ću svakako morati da realizujem.
Eh definitivno mi treba nesto za podizanje raspolozenja jer se ova godina barem za mene zavrsava nekako depresivno. Voljela bih da dobijem ovu knjigu a i ako je ne dobijem imaju Magarecije godine, Orlovi rano lete, Druzba Pere Kvrzice, Bracikina druzina i broje druge knjige moga djetinjstva kojim cu se rado vratiti
Knjiga uz koju ću se dobro nasmijati je upravo ono što mi treba u ovim hladnim i tmurnim danima. Samo ću je ja ‘razvući’ na nekoliko dana. :)
Ovaj dio godine uvijek me uvuce u “munus fazu” ? pravi naziv za moje stanje. E ako si se toliko smijala i ja bih je voljela procitati da se prebacim u “plus fazu”.
Ja bih htjela knjigu jer sad počinju kolokviji i ispitni rokovi, pa bi mi dobro došla da odmorim oči od suhoparnih informacija. Ugodni praznici svim čitateljima portala ?
Hana ja se tebi divim zaista, kad su ovakve knjige u pitanju ja sam poprilično sebična :) može na posudbu ali vratiti moraš, ili kupim knjigu i poklonim :) kao na primjer Tajnu, pročitala sam je, i uvijek je opet uzimam i čitam dio. Strašno je to kako se vežem za knjige, i stalno se pitam ima li još takvih kao ja :)
Ima, većina je takvih, ne brini :))
Ja volim čitati i uvijek prije uzmem neku novu, nego knjigu koju sam već čitala, tako da zato poklanjam, znajući sebe. A i volim nekom donijeti radost :)
Joj, što mi drago što sam je preporučila :))))
Jelicu poznajem lično, imam skoro sve njene knjige i najozbiljnija sam kad kažem da su njene priče lekovite.
Iskreno, ova knjiga je vrlo ozbiljno pisana, u odnosu na one pređašnje. To sam i njoj rekla. “Sazrela” je skroz :)) Tj.taj njen umetnički izraz je zreo, pa počinje da se uvija u mnoge stilske figure, tako da oni neiskusniji čitaoci mogu da ga dožive kao nerazumljiv.
One pređašnje knjige su malo (ali samo malo) jednostavnije, od srca ih preporučujem svima.
Odoh da prosledim Jelici ovaj tvoj link :)
Imaš pozdrav od nas – ljubitelja Jelice Greganović.
Hvala, pozdrav i svim ljubiteljima Jelice Greganović, mislim da sam kupljena na prvo čitanje pa i sama sad spadam u tu skupinu :))
Pozdravila te Jelica i zahvaljuje se :)
Hvala ti puno :)
Neki dan sam rekla: “Ovaj decembar ja pravi prosinac” U takvoj sam minus fazi da jedva čekam sijećanj da ga zabacim u “samo sjećanja, samo sjećanja..” kako Parni Valjak kaže.. Voljela bih se nasmijati malo :)
I ja bih i da se smijem i da plačem od smijeha :)
Nisam procitala puno njenih knjiga. Ali me je pre par godina muz obradovao za 8. Mart knjigom “Prici nikad kraja”, gde su Jelicine i Goricine svakodnevne pricice.
Jelicine su mi se vise dopale, samo sam ja vristala na sav glas od smeha na plazi, dok sam je citala. Muzu nisam bila bas jasna, dok mu nisam procitala par pasusa iz iste knjige, jer se veoma retko smejem, pa cak i dobrim salama. Od tada je bas ta knjiga bila preporucena prijateljicama i njihovim prijateljicama za podizanje raspolozenja.
I tako sam ja prisvojila njenu imenicu “ŽMU”.
Koliko nas košta da nekome jednim osmijehom uljepšamo i popravimo dan, koliko nam taj osmijeh oduzima vremena,a koliko daje i nama i drugima, koliko? Kako jedan osmijeh može promijeniti nekome i život, znam iz vlastitog iskustva, ali da može rekla bih uvijek potvrdno. Osmijeh mijenja sve, osmijeh se daruje iz srca, iz duše i tada sva ljepota ljudskosti, topline se iskazuje kroz taj jedan izraz lica, koji je ćesto riječima neobjašnjiv. Osmijeh predstavlja nešto skriveno u vidljivom, sadržavajući tu notu tajnovitosti, topline i ljudskosti. Zato osmijeh na lice i uljepšajte drugima dan, a sva dobrota, razumijevanje i empatija će izaći na vidjelo kroz taj neponovljivi i jednistveni osmijeh. Budite sretni i učinite ljude oko sebe sretnima, uljepšajte život i otkrijte magične moći običnog osmijeha. Hvala ti još jednom na predivnom tekstu, i on me motiviše da završim i uobličim svoju prvu knjigu na kojoj uveliko radim. Hvala još jednom. Azra S.
Obavezno pročitajte Jelicinu knjigu “Ljubav i druge sitnice.” S njom sam započinjala dan čitajući je u autobusu na putu do posla i tako lakše podnosila svakodnevni stres. Često sam se toliko glasno smijala da su me drugi putnici pitali šta čitam.
Nekada sam se rado i svakodnevno smijala. Skoro sam razmišljala kako to vrlo rijetko radim. Ophrvali me problemi (“izazovi”) i nekako mi se obrve smrkle. Što je još gore, prorijedila sam čitanje toliko da me je sramota. Stoga bih voljela da je barem 4.u 1 :-D : da je lako, citko štivo, da me nasmije, da me povuče da čitam ponovo.
Hana, sretna ti NG i da stalno postavljas nove rekorde.
Evo da se i ja javim i okušam sreću skoro 5 do 12… a sad odoh da rmbačim kao i svaka emancipovana i moderna žena koja želi porodicu i posao. Veliki pozdrav i srećni predstojeći praznici tebi i ostalim čitateljima bloga.
Ova knjiga metodom slučajnog odabira ide u ruke Meri :)
Nadam se da će popraviti raspoloženje :)
A svima ostalima najava za novu koju objavljujem uskoro.
Pošto se Meri nije nikad javila, birala sam ponovo, i ovaj put knjiga ide – Tonki :)