Amar Imamović – Goražde: “Smeta mi što ne koristimo potencijale i što stvari ne zovemo pravim imenom”

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 63. kojg imate priliku čuti je Amar Imamović iz Goražda.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Amar Imamović je mladi momak iz Goražda koji bez dlake na jeziku govori o stvarima koje mu smetaju i otvoreno ukazuje na one koji ne rade poslove za koje su plaćeni. Kako sam reče, on i skupina ljudi sa kojima radi su nešto poput lokalnog ureda ombudsmana u Goraždu, jer rade na zaštiti ljudskih prava i svi njihovi prijatelji, rodbina i komšije uvijek rado popričaju sa njima o stvarima koje ih muče, a oni se trude da svojim djelovanjem promijene to sivilo.

Amar je takođe i diplomirani politolog. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Zadnju godinu je proveo u Francuskoj, u Evropskom volonterskom servisu koji je jedan dio Erasmusa. Tu je proveo 10 mjeseci radeći u jednoj od organizacija koja radi za kulturu i mlade. Upravo ga je boravak u Francuskoj i potaknuo da po povratku napravi nešto za svoj grad, te je tako i nastao Internacionalni kamp “Murs Murs” koji je ovog jula održan u Goraždu. Blizu stotinjak mladih iz Palestine, Njemačke, Tunisa, Francuske i Belgije su zajedno sa domaćinima iz BiH učestvovali u kampu. Amar je bio koordinator ovog kampa, a spojili su ga zajedno sa Elza festom i tako napravili događaj koji će i učesnici, ali i Goraždani, dugo pamtiti.

Amar Imamović:

U toku tih 10 mjeseci sam u saradnji sa prijateljima iz Goražda napisao projekat, došao iz Francuske, zajedno sa njima radio na kompletnoj organizaciji i napravili smo jedan veliki projekat gdje smo ugostili 80 ljudi iz 6 različitih država sa 3 kontinenta – Palestina, Tunis, Njemačka, Belgija, Francuska, BiH i Srbija, takođe. U Goraždu smo 10 dana radili na definisanju položaja mladih u demokratiji, rušenju zidova u demokratiji i poboljšanju položaja mladih u demokratiji, a sve smo to radili kroz određene radionice muzike, teatra, fotografije, multimedije, gdje smo radili svoje i novine i otprilike neki video materijal i mnogo stvari. Super je bilo.

Kako se zvao kamp?

Kamp se zvao “Murs Murs”. To je internacionalni kamp koji funkcioniše od 2010. To je bio 8. po redu internacionalni kamp, gdje svake godine otprilike radimo. Murs Murs (čita se mjur) na francuskom znači zid, odnosno “zidovi zidovi” tako da je fokus na rušenju zidova, prepreka i svega ostalog.

Jesi sad ovdje u Goraždu, šta su ti planovi?

Sad sam tu još uvijek, odmaram u Goraždu sigurno do početka oktobra. I onda master, da li na Univerzitetu u Sarajevu, da li negdje vani… ima nekih stvari, vrti se puno pa ko zna šta će biti.

Šta je neko tvoje idealno zaposlenje, šta bi volio raditi u budućnosti?

Moje idealno zaposlenje? Ne znam. Sad, s ove tačke gledišta, moja percepcija cijelog ovog sistema – kada bi tražio idealno zaposlenje u ovom sistemu to bi bilo vrlo teško. To bi bilo u suštini ovo trenutno što radim. Jer ono što ja radim nije zaposlenje niti bilo šta. To je samo jedan vid borbe, ne mene nego svih ljudi koji imaju otprilike neku… nije to stvar ni ideje ni vizije. To je samo stvar percepcije da realno gledamo, da nazovemo stvari pravim imenom danas.

Mi smo toliko mali u odnosu na ostale kantone. Imamo samo 3 općine i onda kada pomislimo da bi nam baš trebalo biti najlakše u tim nekim stvarima da regulišemo da li komunalnu politiku, da li nešto u vezi vodosnabdijevanja ili klasične infrastrukture, da li bilo čega, mi se počnemo gubiti, onda imamo neke probleme. I tu sitne duše i sitni interesi preovladavaju i onda gubimo te neke stvari. To bi bilo otprilike.

A ne razmišljaš o tome da odeš vani da živiš?

Ja ne razmišljam o tome da odem vani, u mene roditelji nisu ’92. nisu otišli tako da ja nemam apsolutno izbora da li da ja idem. Ima jedna dobra stvar, to naš gradonačelnik, ali ne pravi nego naš gradonačelnik u Teatru Mladih, Aldin Džananović, jednom je rekao jako dobru stvar: “Treba otići da bi se vratilo. Da bi se znalo gdje se vraćamo, što se vraćamo, čemu se vraćamo”.

Tako da otići na doškolovavanje, izviđanje terena, pokušaj pronalaska boljih ideja ili bilo čega u redu, ali na duže i na ostajanje mislim…

Ovo je naša zemlja i ako mi odemo iz nje onda će doći neki drugi tu, a to nam nije u interesu onda sigurno. Bar tako ja mislim.

Šta ti najviše smeta u Goraždu?

U Goraždu mi smeta… Pa sad, neko bi ti rekao kad bi pitala “Znaš Amara Imamovića, šta ti misliš šta njemu smeta u Goraždu?”, rekli bi “Joj, njemu sve smeta”.

A nije baš da mi sve smeta ali smeta mi 90% stvari. Ne smetaju mi ovi dobri ljudi, pitomi, naši pravi ljudi, domaćini, koji se bore, koji su shvatili gdje smo, šta smo. A smeta mi sve ostalo, pošto je sve ovdje kvazi – kvazielite, kvazikultura, kvazi… sve je kvazi.

Naš se grad sveo na jednu ulicu koja ide na L bukvalno, gdje nije ni uređeno toliko ni lijepo. Toliko je lijep grad, toliko ljudi koji dođu sa strane imam problem da im objasnim da jeste to lijep grad, ali ovaj grad ne postoji tako kako ga oni vide za sat vremena koji provedu tu, dva dana, 5, 7.

Prelijep je to grad ali iskreno mi smeta što imamo rijeku Drinu, što smo puni na sva usta priča o rijeci Drini, a ne koristimo rijeku Drinu apsolutno. Prilaz rijeci Drini toliko je opasan. Mi smo hrabri ljudi pa mi nećemo reći opasan. Ali nije to uređeno onako kako mi zaslužujemo. Imamo taj frtalj Drine koji nam je ostao bukvalno od toga svega što nam je ostalo, gdje možemo nešto da radimo i onda imamo problem. Imamo to splavarenje koje se predstavlja k’o brend, a Drinom češće kuća prođe nego splav.

Nemamo kino. U Rogatici imamo i u Višegradu i u Foči 3D filmove i projekcije – u Goraždu imamo 6D priče za malu djecu. Eto to je ono što imamo. Nemamo aqua parka. Mislim i ne treba nam. Sad će ga neko obećati, evo načelnik će ga obećati za 2020., vjerovatno će se pred prve gradske izbore pojaviti bager i onda će on uzeti novi mandat. A to nije politika, to nije moral, to nije etika. To je nešto drugo. To je samo igra.

Smeta mi u Goraždu što imamo prevelik uticaj Turske, ne vodimo računa o gradu našem kao našem, što ne vrjednujemo neke stvari koje bi trebali vrednovati. Što kulu Herceg Stjepana Kosače koja se ne nalazi u našoj opštini ali nije bitno, blizu je. Što apsolutno nemamo i ne pravimo osnovu na tome za bilo kakav turizam, za historiju, za bilo šta. Da budemo domaćini profesorima, učenicima, studentima arheologije, bilo čega. Toliko je nekropola stećaka – nekropola stećaka Goršić polje sa 320 stećaka, jedina među 3 u BiH koje imaju preko 300 stećaka – niko ne zna u Goraždu za to. I to je loše. To je problem.

Mene ovako krenulo, ovako bih ja svašta nešto rekao ali… Smeta mi što su svi moji jarani u parkiću k’o i lani. I to je jednostavno onaj jedan klasični iz jedne hip hop pjesme koju vjerovatno raja i ne zna toliko… kaže:

“Gdje su svi moji jarani u parkiću k’o i lani.

Zato zbog njih dižem šaku u zrak i ne želim bit’ po strani.”

To je otprilike to. Gdje god mi odemo u Goraždu kao da vrijeme to stoji. Mi bi nešto da mijenjamo a u suštini smo u istoj čorbi svo vrijeme. Baš ličimo na onaj pokus žabe, a ne bi trebali nikako.

Kako bi mogli promijeniti to?

Lako je to promijeniti – samo nazvati stvari pravim imenom. Jest da ljudi imaju malo vjerovatno, ja sam to analizirao, možda mislim da ljudi imaju malo te sujete. Ne malo, malo više, ali eto, ‘ajde, bićemo optimisti, reći ćemo malo sujete. Pa ljudi misle kad priznaju da ih idioti vode i da idioti odlučuju, kad priznaju da su odluke koje su donešene, da li će ne znam evo na državnom nivou put ići preko Počitelja ili da li će ovaj Sarajevo – Beograd se spajati na Goražde ili će ići preko Tuzle, ono nama je to kao “Pa hajde, desilo se”. Prelazimo preko svega, preko tih odluka.

Jednostavno mislimo kad priznamo da sve to što se dešava nije u redu onda da smo sebe kao nešto ponizili. A u suštini baš tada odbacujemo te stvari koje postoje i onda idemo dalje.

Problem znači kako riješiti – samo sujetu riješiti. Kako ćemo se riješiti sujete? E to ne znam. To moraju doktori doći. Ja mogu ovako razgovorom sa prijateljima rješavati svoju i ostalih ljudi ali za drugo ja globalno ne znam.

Video o starom gradu pored Goražda koji Amar spominje, gdje se nalazi i kula. Amar se takođe pojavljuje u filmu.



Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X