Autor: Hana Kazazović
Foto: Aniyor domaći slatkiši
Prije par mjeseci sam pisala tekst o “Anđelima”, kolačima iz Beograda, i u komentarima dobila informaciju da i mi u BiH imamo uspješnu priču blogerke iz Sarajeva. Tu je takođe bio link na Aniyor domaće slatkiše. Naravno, odmah sam lajkala stranicu i počela pratiti šta tu sve ima.
Prvo što mi je “zapelo za oko” jeste da slatkiši imaju prilično neobična imena i neuobičajene sastojke, a pri tom izgledaju simpatično i vidi se da je svaki pažljivo osmišljen. Imala sam želju da ih sve probam, samo se tu pojavio jedan problem – kako odabrati šta naručiti i probati? Mislim – toliko ukusa koje baš i ne poznajem, pa onda još sve puta toliko zanimljivih oblika i izgleda! Ja sam željela probati odjednom sve ako je ikako moguće. Da, znate da često pišem o hrani i da volim slatko.
I tu odlučim da kontaktiram Aniyor. Fino napišem ko sam i šta sam, da volim jesti slatkiše i da imam želju probati njihove ali da ne znam šta da naručim. I oduševim se, odmah, onako na prvu! Zašto? Zato što se iza svega ovog krije jedna jako pozitivna i veoma susretljiva Maja Drnda koja je odmah našla rješenje – napraviće mi komplet manjih pralina sa što više vrsta, da ja to sve fino isprobam.
Nekih 7 dana kasnije sam dobila 2 kutije Aniyor slatkiša i umalo izazvala pravi incident u braku. Naime, otvorila sam kutiju i pošla jesti, a onda je fino sakrila od muža uz komentar: “Tebi se ovo ne bi svidjelo svakako, ti voliš one obične ukuse”. Naravno, njemu sam napravila neke obične bombice, a čitave 2 kutije Aniyor slatkiša pojela sama – za neka 2-3 dana.
Iskreno, ovako nešto nisam do tada jela. Ali sam zaista oduševljena i sve nešto razmišljam o tome da svoj jelovnik obogatim začinima koji se koriste u pripremi ovih slatkiša. Aniyor je dokaz da slatkiš stvarno može biti zdrav, bez svih onih nekih štetnih sastojaka od kojih mi koji vodimo računa o tome šta jedemo bježimo. Osim toga, sve je tako lijepo osmišljeno i upakovano da zaista može predstavljati i super neobičan poklon dragim osobama.
Dok sam razmišljala o tome kako da napišem tekst u kojem ću svim svojim čitaocima predstaviti ove slatkiše, poslala sam Maji nekoliko pitanja. I iskreno, nakon njenih odgovora sam shvatila zbog čega su ovi slatkiši tako fino osmišljeni, dizajnirani i ukusni. Zato sam odlučila da umjesto teksta ovo bude neka vrsta intervjua u kojem ćete se vi najbolje upoznati sa Aniyor slatkišima, ali i sa njihovom autoricom koja sigurno mnogima može biti inspiracija. Ja se uvijek radujem kada vidim ovako pozitivne primjere i upoznam ljude koji imaju snage da iskoče iz uobičajenih normi te odluče u svom životu raditi nešto što ih maksimalno ispunjava i što vole.
Kako je nastao Aniyor, odnosno kako je došlo do toga da pođeš raditi i prodavati domaće slatkiše?
Aniyor je nastao spontano, neplanirano. Već nekoliko godina pišem blog sa vegetarijanskim receptima jer su me prije ljudi često pitali šta jedem, a neki su tražili i recepte. Tako sam počela svoja iskustva i recepte dijeliti sa drugima. Tokom prošle godine prijateljima sam poklanjala sitne kolače koje bih se trudila lijepo upakovati. Jednom sam na blogu objavila sliku takvih jednostavnih bombonjera, željela sam da ljudi vide kako se ti recepti mogu primjeniti na razne načine. Tada mi se javila jedna blogerka i pitala me da li bi mogla od mene naručiti pakovanje takvih slatkiša. Meni je to u prvi mah izgledalo samo kao kompliment, ali ona je bila uporna i uvjerila me da ih stvarno želi. Pomislila sam da možda stvarno mogu praviti te male, zdrave kolače i prodavati ih na neki način. U narednih par dana je iz mene nekako naglo i jednostavno izašla ideja o domaćim bombonjerama. Sve se u dva dana brzo i samo poklopilo – vrste slatkiša, ideja za kutije, oblike, dimenzije, boje… Za jedan vikend sam sve osmislila, napravila logotip, dizajn i kome god sam od najbližih i prijatelja rekla za ideju, svi su me maksimalno podržali. Naravno, toj sam blogerki poklonila prvu kutiju, u znak zahvalnosti što me inspirirala.
Po čemu su Anyior slatkiši posebni i drugačiji od ostalih koje možemo kupiti / pojesti bilo gdje drugdje?
Prije svega, pravim ih sa puno ljubavi i vjerujem da se to osjeti, da je utkano i u kolače i u pakovanja. Mislim da su po mnogo čemu drugačiji – prije svega po okusima jer često kombinujem egzotične začine i recepte. Također, neke ovdašnje, domaće namirnice kao što su npr. kesten, bundeva, mrkva ili jabuka primjenjujem na ovdje neuobičajene načine. Na kraju, Aniyor slatkiši su i zdravi jer ne koristim margarin, jaja, aditive ili vještačke boje, a jedan dio slatkiša je u potpunosti bez masnoća i šećera. Tu su naravno i keksi sa maslacem i zdravi namaz Hurmella. Ukratko, Aniyor okusi su potpuni odmak od uobičajene čokolade i margarina, a vjerujem da su i izgledom, iako vrlo jednostavni, vrlo lijepi i jedinstveni.
Ime Aniyor – šta znači i zašto baš ono?
Tog pomenutog vikenda sam pomislila da bombonjere trebaju imati neko ime, od početka biti mali brend. U nekom cjelodnevnom brainstormingu dolazile su mi razne ideje i jednostavno se nisu uklapale. Uzela sam sa police jednu knjigu koju smo muž i ja kupili na putovanju u Indiju i na Himalaye i nasumično je otvorila. Tu je pisala riječ Aniyor, koja na sanskritu znači: ”Želim još”. Bez puno razmišljanja, jednostavno sam znala da je to pravo ime. Prijatelji mi u šali kažu da sam tim imenom slatkiše jednostavno začarala, jer ih je jako teško prestati jesti, uvijek želite još i još.
Reci nam nešto o sebi – tu posebno mislim na to koliko tvoj dosadašnji život i obrazovanje nije nikad nagovještavalo da ćeš se baviti ovim čime se sada baviš?
Moj dosadašnji život nikada i ničim nije, pa čak ni u šali, nagovještavao da ću se ovim baviti. Završila sam studij arhitekture, diplomirala na temu enterijeri i dizajn, što me uvijek najviše privlačilo. Poslije sam jedno vrijeme radila kao grafički dizajner u odjelu marketinga u jednoj firmi. Nakon toga sam 7 godina bila direktor marketinga u jednoj velikoj domaćoj kompaniji. To je bio jako kreativan i zanimljiv posao koji sam jako voljela, ali kada su došla djeca, bilo je sve teže i teže balansirati neprospavane noći i male bebe sa čestim putovanjima i prekovremenim radom i tako sam s vremenom napustila taj posao i počela da radim honorarno od kuće. U zadnjih 5 godina, moja porodica je moja najvažnija firma u kojoj radim i sretna sam što je tako. Volim što je moj život pun raznih spontanih preokreta i ponekad kažem da se radujem budućnosti kao kinder surpriseu, jer nikad ne znam u kojem će me novom i uzbudljivom pravcu odvesti nove životne okolnosti.
Ideja sa domaćim slatkišima je došla prije nešto više od pola godine i potpuno me zaokupila, pronašla sam se u tome. Volim da kuham, kreiram, dizajniram, koristim stečena znanja iz marketinga, volim internet i susrete sa novim ljudima. Slatkiši usrećuju svakoga, onog ko ih pravi, kupi ili dobije na poklon…a mene usrećuje da radim nešto opipljivo i puno dinamičnije od recimo danonoćnog iscrtavanja arhitektonskih projekata.
Kakvo je interesovanje za tvoje domaće slatkiše, kako ljudi reaguju na njih i za koje prilike ih najčešće naručuju?
Od prvog dana iskustva su nevjerovatno pozitivna. Ispočetka me je podržalo par prijatelja i poznanika koji su te slatkiše i ranije imali priliku probati kod mene. Oni su počeli sa prvim narudžbama, a nerijetko su i oni koji bi slatkiše dobili na poklon zvali da traže još (Aniyor!). Kolače sam slala autobusom u Sloveniju, a stigli su i do Irana, Belgije, Njemačke, Austrije, Srbije, Hrvatske…Nedavno me kontaktirala jedna Sarajka koja živi na Havajima, došla je u posjetu i željela je da proba slatkiše… Kvalitet i predanost koje ulažem u Aniyor slatkiše polako ali sigurno pronalaze svoj put do sve više ljudi.
Često ih naručuju ljudi koji vole probati nešto novo i drugačije, vegetarijanci, alergičari, dijabetičari… Jedan dio slatkiša je pogodan za vegane i alergične na gluten, a ljudi često nose kutije slatkiša bez šećera u posjete u bolnicu. Nekima su zgodne kao jedinstven poklon ili znak zahvalnosti, a često ih uzimaju i za dječije rođendane, tada se trudim da kolači budu zdravi i šareni. Takođe, svake sedmice pravim kekse za jedan vrtić. Aniyor medenjaci se mogu poslužiti uz kafu u kafićima, pojedinačno pakovani kolači se mogu posebno dizajnirati i pokloniti na vjenčanjima i raznim zabavama, mogu raditi i catering…prilike su stvarno neograničene.
Kako je baviti se ovako nečim u BiH – koliko je to teško i da li misliš da bi u nekom određenom periodu mogla živjeti isključivo od proizvodnja slatkiša?
Smatram da dobar proizvod, posvećenost i kvalitetno planiranje mogu uspjeti bilo gdje, pa i u BiH. Mislim da nije nemoguće živjeti isključivo od proizvodnje slatkiša. Uz puno ljubavi i truda vjerujem da je moguće početi od nule i stvoriti nešto vrijedno i kvalitetno bez obzira na to gdje ste.
Smatram da je Aniyor još uvijek samo dobra ideja, koja se jako lijepo razvija. Jednostavno pratim taj tempo razvoja i ne žurim, oprezna sam sa trčanjem u investicije i projekte jer je smrtnost firmi prilično velika. Želim pratiti potražnju i kada osjetim da na ovaj način (radom od kuće) više ne mogu da stižem, razvijati se dalje – uposliti još nekoga, registrovati obrt, iznajmiti prostor… Ne znam kako je u drugim zemljama, ali BiH ne pruža kvalitetan podsticaj malim poduzetnicima – dok osnujete firmu ili obrt, poplaćate sve što treba, ne ostane vam gotovo ništa ili ste u dugovima.
Gdje nalaziš recepte, inspiraciju i kako uopšte nastaju svi ovi divni kolačići, prilično netipični za naše podneblje?
Većina tih slatkiša su moji uobičajeni slatkiši koje lično najviše volim i inače pravim kod kuće. Nakon 17 godina vegetarijanstva, kuhanja, istraživanja – otkrila sam da volim male slatkiše.
Najdraži su mi tradicionalni slatkiši Indije – sandeši, laddui, halve… Sandeši se prave od domaćeg mladog sira (koji sama pravim, sa limunom) i jako su nježni i kremasti, svima se sviđaju. Kada govorimo o Indiji, tu su i prekrasni začini poput šafrana, kardamoma, ružine vodice, mehndi pečati koje koristim za dekoracije, to je čitav jedan svemir boja, okusa, mirisa koji prožimaju moju kuhinju… Pored toga, inspiracija su mi i zdravi kolači, sa maslacem, kerobom (fino mljevenim rogačem) -koji je puno zdraviji od čokolade, slatkiši zaslađeni prirodnim voćnim šećerom, bez ikakve masnoće… Inspiracija mi je i naše podneblje, svi oni slatki okusi koje imamo u okruženju, od jabuka i mrkve do ruže, lavande i metvice, svi se ti okusi mogu interpretirati kroz Aniyor format slatkiša. Nekada me i ljudi koji vole i naručuju Aniyor slatkiše inspiriraju, kroz razgovore ili posebne narudžbe…Mislim da inspiraciji zapravo i nema kraja.
Mislim da sam pravi kulinarski fatalista, jer više volim da me recepti sami pronađu, nego da ih tražim po kuharicama i internetu. Volim osjetiti namirnice, kombinirati ih intuitivno i kuhati srcem. Jedan od takvih trenutaka je bio kada sam halvu od jabuka u trenu odlučila uvaljati u ekspandirani ječam, sa koricom limuna i cimetom i naravno svi su tražili još i još (opet Aniyor!)…
Kako kolači nastaju? Sa radošću, sa puno ljubavi i predanosti. Preko dana sam sa djecom, odvodim ih u školu, radim kućne poslove, primam narudžbe, isporučujem gotove kolače, pravim kutije… Moja sestra kaže da sam multipraktik – jer istovremeno i dizajniram, pravim ambalažu, nabavljam, kuham, fotografišem, isporučujem i sve to oglašavam preko interneta. Naveče odlazim u svoj kancelariju -kuhinju i čarolija počinje. Ujutru rano, dok svi spavaju, kolače pakujem i fotografišem… to je najljepši dio, naravno pored izraza lica ljudi kada ugledaju Aniyor bombonjere i djece u vrtiću kojima je dan za keks postao praznik.
Kakvi su ti planovi za dalje, kako će se Aniyor razvijati u budućnosti?
To ćemo vidjeti kada otvorimo kinder – surprise.
U poslu je dobro imati viziju, a moja vizija je mala prodavnica pralina, negdje u centru grada. To bi trebalo biti neko simpatično mjestašce, koje bi odražavalo duh i filozofiju Aniyor slatkiša, iz kojeg svi izlaze sa osmijehom.
Pošto sam probala slatkiše mogu vam ih preporučiti iskreno i od srca. Jedini što vam ne mogu izdvojiti neku posebnu vrstu jer se meni svidio svaki. Maju možete kontaktirati na Facebook stranicu Aniyor domaći slatkiši-homemade sweets, pa vam i ona može pomoći kod odabira. I javite kako vam se sviđaju!
bas mi je drago da si objavila post o maji!
pozdrav i tebi i njoj. kolacice smo jeli na novogodisnjoj proslavi za djecu uposlenika firme u kojoj radim i odusevila su se i djeca i odrasli
I mene su oduševili.
Ja obožavam ovakve priče i čim si mi napisala komentar i ukazala na njih počela sam da radim na tome da do ovakvog teksta dođe :)
I ja moram da pohvalim Majine proizvode. Djeca u našem vrtiću jedva čekaju utorak zbog Aniyor keksića :) Iskreno se nadam da će se lista vrtića koji naručuju kod Maje uskoro proširiti
Super, drago mi je da je tako i da djeca uživaju u zdravim slatkišima :)
Bravo Majo!!!
Uvijek me tako obraduje kad cujem za ljude sa idejama za buducnost u Sarajevu. Dokaz da posla ima bilo gdje u Svijetu, ukljucujuci Bosnu, samo treba ukljuciti mozak i vrijedno raditi.
Od srca vam zelim blistavu buducnost. Samo naprijed :o)
Moj zaključak: Ne treba se odlučiti na čitanje posta o slatkišima kada ti se zapravo jede slatko. Nimalo ne umanjuje želju.