Autor: Hana Kazazović
U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 41. koju imate priliku čuti je Branka Janko iz Žepča.
Podcast – audio snimak:
Transcript podcasta:
Hana:
Branka Janko je direktorica Razvojne agencije Žepče od 2010. godine. Dugogodišnja je novinarka i novinarstvo je njena velika ljubav. Radila je u mnogim medijima, pisanim i na radiju, samo nikad nije bila televizijski novinar. Radila je i u nevladinom sektoru, bila prva direktorica u poslovnom inkubatoru, pa agroinkubatoru i ponekad kaže da će napisati knjigu “Svi moji početci”, jer često radi na poslovima dok se ne uhodaju.
Osnivač Razvojne agencije Žepče je općina. Nisu razvojna agencija koja postoji tek tako da bi se reklo da je Žepče ima. Imaju zaista dobre rezultate. Implementirali su više od 50 projekata čija je vrijednost skoro 9 miliona maraka. Rade sa klijentima, te na stvaranju preduzetničke infrastrukture. Pružaju usluge poslovnog informisanja, konsultacija, raznih obuka i poslovnog povezivanja za preko 900 klijenata godišnje. Bitan su dio ruralnog razvoja i poljoprivrede, pa organizuju edukacije i savjetovanja na ove teme, izrađuju projektne prijedloge za domaće i strane donatore, organizuju proizvodnju i promovišu je organizovanjem Dana maline i meda i Zelene tržnice.
U njihovom sastavu je i Centar za investitore čija je svrha pružanje kvalitetne, brze i pouzdane podrške investitorima u Općini Žepče.
Rezultati njihovog rada se definitivno osjete, pa bi sigurno mnogi mogli puno toga naučiti i od ove Razvojne agencije, a i od same općine Žepče.
Branka Janko:
To je baš ono lokalna agencija koja rukovodi, upravlja, kreira razvojem lokalnim u svim njegovim segmentima od izrada strategija, provedbe strategija, praćenje, do projekata, infrastrukturnih i razvojnih, kako za općinu, tako i sa ovakvim javnim ustanovama, institucijama. U sklopu agencije imamo Centar za investitore koji radi za firme iz dijaspore, firme izvana, odnosno domaće kompanije. Tu se pruža spektar usluga od informacija, biznis planova, projekata takođe, sve ono što treba jednoj firmi kad je u pitanju privlačenje finansijskih sredstava za taj dio.
Je li imate, ne znam koliko je moguće sad donijeti procjenu, koliki su efekti vašeg postojanja i svega što radite za razvoj općine?
Možemo mjeriti efekte. Agencija je unazad nekoliko godina sigurno nekih osam miliona maraka do sada donijela kroz različite projekte od 2010. do sada. Možda i više. Mi to možemo pratiti kroz projekte koje smo donijeli u općinu. Na nekim projektima aplicira općina, ali mi radimo za općinu, znači tehnička smo služba.
Je li imate uvid u to koliko je firmi osnovano?
U principu mi ne radimo na osnivanju. Mi radimo na kreiranju povoljnog poslovnog okruženja, ali ovo su bili više infrastrukturni projekti. Projekti gdje smo imali IFAT 4 godine, to je bila izgradnja gradske tržnice velike, mjesta gdje se prodaje. Pa smo imali obnovu škola. Sve faktički škole koje su obnovljene, zgrade, to su iz tih projekata koje smo mi radili. Aplicirali smo na ambasade, onda smo imali putnu infrastrukturu i vodovodnu infrastrukturu. Tako da je 8.000.000 KM uglavnom samo na infrastrukturu.
S tim da tu sad ne ulaze projekti gdje smo mi pomagali mjesnim zajednicama. Unazad 2 godine sigurno u prosjeku nekih 10-ak mjesnih zajednica po nekih recimo oko 100.000 KM je otprilike ušlo u mjesne zajednice. Tako da smo mi jako puno uvukli novca u njih.
Recimo općinu smo uvukli sad u UNDP 3 programa. Uspjeli smo da općina uđe u te projekte, aplicirali, prijavili se i prošli. Ti projekti otprilike traju naredne 4 godine, 5. U sklopu svake godine ćemo imati određena finansijska sredstva koja dobijamo od donatora. U prosjeku je godišnje to nekih 128.000 franaka. To je samo jedan grant. Tako da prosjek kad bi se računao jako puno novaca je došlo od toga. S tim da mi radimo i praćenje tih projekata, radimo na implementaciji.
Što se tiče osnivanja, kad je u pitanju povoljno okruženje možemo mjeriti. Sad trenutno ne znam brojku, ali mislim da je unazad možda godinu i jače dana, da je osnovano nekih 20 kompanija. Imamo u Poslovnoj zoni 3 kompanije koje smo dovukli nove investitore, u pregovoru smo s još jednim investitorom iz Hrvatske tako da je i tu zabilježen dobar trend.
Ja kažem uvijek da ne možemo neke stvari mi na lokalnom nivou baš uticati, utiče kanton, utiče Federacija, ali ono što je u našoj moći mi doista pokušavamo.
Mediji su toliko bitni u razvoju. Koliko ljudi ne prepoznaju, a mediji su ključ razvoja. Zato medije treba educirati da dobre informacije daju o razvoju.
Novinar je izgubio pravo razmišljanja. Postali smo, ja ću evo i sebe staviti, samo prenosnici informacija. Druga stvar – ili imamo novinare koji blate, traže crno, ili imamo novinare… znači nemamo tu neku sredinu. Ja nisam ni za blaćenje, jesam ali sa argumentima. Ali to onda nije blaćenje, to je iznošenje činjenica i to poštujem, tako novinarstvo poštujem i ja ga tako radim. Ali izgubili smo ono – ja volim u svojim tekstovima imati 2 strane. Objektivno novinarstvo smo izgubili. Zato što su novinari dovedeni u situaciju da nemaju para, nemaju plaće nažalost.
Ja uvijek kažem – ne bi trebao novinar da izgubi ono objektivno novinarstvo. Ako si već ušao u te vode, ne moraš biti završeni novinar, moraš prenijeti objektivno. Minimum se mora prenijeti ako već radiš. Jednostavno moraš dati slušatelju sliku toga.
Ja znam da poduzetnik neće da priča. Sad ću vam reći zašto neće da priča, mi smo imali jednu situaciju. Zato što, sad to može biti neopravdano ali ima to, jer postoji zavist. Postoji prijava, odmah se prijavi poduzetnik i onda inspekcija i onda se ljudi boje. Mada ja ne opravdavam to, ako ti već radiš, promocija je nešto što je besplatno.
Mediji bi mogli puno više po meni da urade na povoljnom okruženju kroz pozitivne priče. Puno više.
I žao mi je što urednici to ne vide. Ja sam ljuta i na televizije recimo. Federalna televizija, novinar ne može doći ako to ne odobri urednik. Evo sad na sajam Maline i meda nisu došli. Ja sam imala Eltu. Dođu iz Republike Srpske, a nema ih iz Federalne. Nije mi jasno, kako sajam Maline i meda gdje ima 60 izlagača, i to su došli ljudi iz Zavidovića, iz Tuzle, znači nije samo Žepče. U eri kad je malina top tema, i ti nisi mogao doći. Smiješno. A onda odmah nemaš ni BHT.
