Dejan Dević Limun – Teslić: Muzičar koji sebe smatra jednim od rijetkih pripadnika srednje klase

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.

Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 69. kojeg imate priliku čuti je Dejan Dević – Limun iz Teslića.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Nije lako naći zanimljive ljude u mjestima u kojima ne znaš nikoga. Međutim, ja sam za ovo vremena uspjela čak smisliti neke svoje trikove, a jedan od njih je da zanimljive ljude tražim i pomoću YouTubea. Nekad tu nađem reportaže o ljudima, a nekad pjesme. Jedna me dovela do Dejana Devića koji ima zanimljiv nadimak – Limun. Kaže da je nadimak naslijedio od oca i da ga svi tako zovu, osim mame. Dejan takođe Ima jednu malu trgovinu ali muzika je ono što voli i što mu je na prvom mjestu. Ja sam poslušala njegovu pjesmu “Budan” u kojoj Dejan pjeva i o nekim društvenim aktuelnostima i to mi je bilo dovoljno da me zainteresuje i da ga potražim.

Dejan Dević – Limun:

Muzika je ono što volim i sticajem okolnosti većinu love i zaradim svirajući. Godinama se bavim tim i onda sam s vremenom napravio i svoj studio u kojem pravim i komponujem svoje pjesme. Komponujem pjesme od srednje škole i sviram i pjevam, ali sam tek nekad u zadnjih par godina počeo i da snimam i da malo ozbiljnije sve zvuči. Postavljam i na YouTube i tu se to sve može i čuti.

U pjesmama ima i nekih društveno angažovanih tema?

Pa jeste. Ja u principu najviše volim pisati ljubavne pjesme i pjesme koje imaju neku zezalicu u sebi, pošto sam po prirodi veseo i pozitivan lik i ne volim mračne teme. Ali jednostavno ne može da se ne primijeti ovo naše današnje stanje i onda sam tako u par pjesama malo obratio pažnju na današnju situaciju. Pjesma “Ne laži me”, pjesma “Budan”… ima još jedna pjesma koju još nisam objavio.

Kakve su reakcije ljudi, šta više vole da čuju?

Više reaguju na ove politički angažovane pjesme, ali dosta njih čuje tu pjesmu, refren im je simpatičan, pjevuše i ne razmišljaju uopšte o sadržaju i o tome šta je pisac htio da kaže. Par njih je bilo koji su mi prišli i rekli da je ok i da im se sviđa.

Ne možeš da živiš samo od muzike? Radiš još nešto?

To zavisi kojom vrstom muzike se baviš. Ja recimo ne živim od pjevanja svojih pjesama, tu bi umro od gladi kad bih tako radio. Danas sutra možda hoću, ali ja se ne stidim pjevati bilo šta što donosi lovu. Jer ja sam za razliku od većine ljudi, a možda to ima veze sa mojim godinama mada sam ja oduvijek bio takav – meni je bitno da ja ne zavisim puno. Volim da imam zarađenu lovu, da ne moram razmišljati pošto je hljeb, pošto je kila mesa. I zbog toga su mene kritikovali ovi moji kad sam imao dvadesetak godina, 25 – ‘ti ideš pa sviraš krštenja, svadbe, ne znam ni ja’. ‘Šta ima veze, ja dobijem lovu za to i ja onda od te love sebi kupim gitaru kakvu ja hoću, klavijaturu kakvu ja hoću, napravim studio i snimam pjesme koje ja volim’. Ja bih volio da ne moram to raditi i dobrim dijelom i ne pjevam više tu, jako rijetko imam tu vrstu tezgi. A da sam se držao samo svog nekog pravca, slaba smo mi država da bi to uspjelo.

Odlasci iz BiH – ti si još uvijek ovdje. Razmišljaš li o tome da odeš?

Ja sam godinama razmišljao o tome da odem odavde. Kad se tek rat završio tad se i nije nešto moglo otići, bili smo zatvoreni. Poslije, kad su se malo granice otvorile, onda sam ja imao neki svoj život, imao sam neke kredite koje sam morao vraćati, nisam sebi mogao dopustiti taj luksuz da idem, da tražim jer nemaš vremena, moraš da radiš. Sad su došla neka druga vremena, stekao sam neku osnovu.

Ja sebe smatram jednim od rijetkih pripadnika srednje klase koja je prije nekad bila sasvim normalna a sad to više nije.

Mislim da sam se uspio uglaviti u tu neku srednju klasu da mogu sebi priuštiti da tu i tamo negdje otputujem i da ovdje živim solidno. Ne bojim se kad dobijem račune da li ću ih moći platiti. Mogu ali nemam sad nešto puno više od toga, ali za sad je ok. Ako bi došlo još lošije vrijeme da vidim da ne mogu ovdje dovoljno zarađivati za pristojan život sigurno bih i ja otišao.

Šta misliš koji je način da se zaustavi ovaj skoro pa egzodus?

Pojedinac kao pojedinac tu ne može puno učiniti. Maloprije smo pričali u neformalnom razgovoru – mislim da će se takve stvari same od sebe početi rješavati. Sad će doći vrijeme kad će i ovim našim kapitalistima početi faliti radne snage. Već im fali, barem ovdje u Tesliću. I sad će oni morati početi davati veće plate ako misle da im ljudi ostanu ovde, ako misle da sačuvaju svoj profit, inače će ostati bez njega. Ja mislim da će se to vrlo brzo početi dešavati. E sad, trebaju tu još neke stvari. Dosta ljudi ide odavde ne zbog novca, nego zbog kvalitetnijeg života.

Ja sam imao priliku, otišao sam u par zemalja, bio sam. Jeste tamo kvalitetniji život i sve to stoji ali i tamo treba raditi. Nema ništa džaba. E sad da bi se recimo život u Njemačkoj doveo na pristojan nivo, da ti bude fino da živiš ti moraš bar jedno 5 godina da radiš da dođeš u situaciju da priuštiš sebi da ti i tvoja porodica možete zasnovati neki život. Ti trebaš naučiti jezik, treba tu 100 čuda i opet si ti tamo stranac. Ti si u super državi, boljoj nego u Bosni 10 puta ali si stranac gore.

Dejana možete čuti na njegovom YouTube kanalu – ovdje.