Fatima Maslić: O Zavičajnom muzeju Travnik, jednom od nosioca kulturnih dešavanja u ovom gradu

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.

Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 31. koju imate priliku čuti je Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Travnik je jedan od onih gradova koji skoro u cjelini mogu ponijeti naziv grad – muzej. Za takve gradove u BiH ja često znam reći kako bi, da su na primjer u Švicarskoj, mogli živjeti samo od turizma. Zato me posebno obradovao razgovor s Fatimom Maslić, direktoricom Zavičajnog muzeja Travnik, inače istoričarkom umjetnosti, jer sam iz njega saznala da ovaj grad čak i nije daleko od toga da to postigne.

Naime, ova ustanova ima preko 80.000 eksponata u svom sastavu raspoređenih u nekoliko postavki i izloženih na više lokacija. A osim što sve to čuvaju i izlažu, rade mnogo aktivnosti i nosilac su kulturnih dešavanja u gradu.

Priča o tome kako su obnovili Stari grad za nekih 15-ak godina zahvaljujući vlastitim angažovanjem i projektima je još jedan dokaz koliko se u stvari puno može uraditi kad se ljudi posvete svom poslu. Predstave koje muzej ima u svojoj ponudi, umjetničke performanse, dokumentarne filmove i još puno zanimljivih i inovativnih aktivnosti ne samo da stalno privlače turiste, nego mogu biti i primjer drugima kako se može i treba raditi.

Onaj osjećaj kad uđete u Travnik pa skoro ne možete hodati od živosti i gužve tako nesvojstvene mnogim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini je sigurno velikim dijelom njihova zasluga.  Zato će mi ova posjeta ostati kao jedna od onih koje su me najviše naučile, te prva u nizu mnogih koje će uslijediti, jer prosto želim pregledati bar veći dio onog što Travnik ima pokazati.

Fatima Maslić:

Zavičajni muzej Travnik je osnovan 1950. godine. Nalazi se od 1975. godine u ovoj zgradi koja je nekada bila Dom narodnog zdravlja i izgrađena je 1929. godine. Zavičajni muzej Travnik ima nekoliko zbirki. Jedan dio je nastao krajem 19. stoljeća kada je počela s radom Nadbiskupska velika Gimnazija u Travniku u čijim kabinetima su formirane prve zbirke – prirodoslovna, arheološka i neke druge. Veoma je značajna ta prirodoslovna zbirka. Pored toga što ima i taj znanstveni karakter ona ima i istorijsku vrijednost zbog toga što je sakupljena prije više od 100 godina. Svi su preparati u veoma dobrom stanju, a značajna je i po tome što ju je sakupio profesor i svećenik Erik Brandis koji je došao u Travnik osnivanjem te gimnazije. On je praktično i vodio njenu izgradnju.

Pored ove prirodoslovne zbirke značajne su arheološka, etnološka, kulturno-povijesna, galerijska zbirka. Imamo i veoma vrijednu naučnu biblioteku od nekih 11.000 jedinica. Isto tako vrijednu fototeku i brojimo nekih 80.000 eksponata iz svih ovih zbirki.

Jedan dio toga je predstavljen na stalnim izložbenim postavkama ovdje u zgradi muzeja, u rodnoj kući Ive Andrića koja isto djeluje kao depadans muzeja i na Starom gradu u obnovljenoj kuli gdje imamo dvije stalne izložbene postavke – kulturno-povijesnu dokumentarnu i etnografsku postavku.

Prije nekih 15-ak, 20 godina tvrđava Stari grad je bila zatvorena. I prije rata su se povremeno dešavale neke aktivnosti na njenoj restauraciji, ali to je sve bilo onako pomalo, sporo, i cjelokupna tvrđava se nije mogla staviti u nekakvu turističku namjenu, nekih 80-tih godina kad sam ja pošla raditi.

Međutim, neposredno poslije rata ona je bila potpuno zatvorena zato što je bila u veoma lošem i ruševnom stanju i onda smo mi pokrenuli neku aktivnost. Prvo je to bilo jedna akcija «Želim spasiTi Stari grad» gdje smo pozvali lokalnu zajednicu. Onda smo počeli aplicirati na sve javne pozive i 2005. godine Stari grad je proglašen nacionalnim spomenikom. Mi smo tada aplicirali na javni poziv Delegacije evropske komisije koji se ticao razvoja turizma. Onda smo upakovali obnovu dva objekta, barutane i kule u program razvoja turističkog i kulturnog info punkta. To je bio pokretač svega onoga što će se kasnije desiti na Starom gradu.

Obnovili smo ta dva objekta, postavili stalne izložbene postavke, nabavili opremu i onda su krenula događanja. I pored toga svake godine smo se javljali na javne pozive federalnih ministarstava i dobivali smo sredstva tako da je evo kroz nekih 10 faza u ovih 15-ak godina Stari grad u potpunosti obnovljen i on predstavlja jednu od značajnijih turističkih atrakcija.

Turistička tura “Travnička hronika” sa kostimiranim kustosom i glumcem

Zadnjih godina razvijamo i druge ponude. Pri rodnoj kući Ive Andrića imamo programe koji promoviraju književni rad Ive Andrića, pogotovo Travničku hroniku. U tom smislu smo uradili jednu turističku turu s kostimiranim kustosom i glumcem koji vode turiste od Plave vode, odnosno Lutvine kahve gdje počinje Travnička hronika, preko nekih lokaliteta do Starog grada, zatim Hafizadića kuće, mjesto gdje je bio vezirski konak, do muzeja i ponovo se vraćaju pored Lutvine kafane uz Plavu vodu gdje se završava Travnička hronika, kroz tumačenja i čitanja nekih inserata iz Travničke hronike. To je vrlo zanimljivo.

Zatim imamo scenski prikaz «Sve moje iz Bosne» gdje se kroz nekoliko dokumentarnih filmova koje je muzej snimio, a koji počinje s jednim dokumentarnim filmom koji smo radili 2010. godine na temu «Staze, lica, predjeli» koji je sniman u okviru foto-safarija koji se odvijao u Travniku, Sarajevu i Višegradu, na mjestima gdje je Andrić proveo djetinjstvo, mladost i gdje se školovao. Napravili smo jedan dokumentarni film i on je u stvari bio začetnik tog performansa koji jedan naš akademski glumac izvodi u nekoliko scenskih kostima. On prezentira kroz dokumentarne filmove i kroz taj scenski prikaz Andrićev odnos prema Bosni i vrlo je gledan i vrlo je zanimljiv. S njim upravo sad idemo na gostovanja u 5 gradova u BiH.

Ono što je isto tako posebno zanimljivo je i predstava koju radimo na Starom gradu, ambijentalna turistička predstava «Nobelovac i Travnik» koja tretira Andrića i kroz njegove kontakte s Travnikom.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Ono što u perspektivi imamo namjeru jeste da se proširimo. Već je donesena odluka i usvojen je i idejni projekat proširenja muzeja na prostor bivšeg vatrogasnog doma. To je susjedna zgrada. U samom prizemnom prostoru će biti galerijska zbirka jer smo prije nekoliko godina dobili jednu krasnu zbirku. Ona se zove  «Travnička zbirka» i legat je Asima Dželilovića, profesora sa Likovne akademije u Sarajevu koji je Travničanin. On nam je poklonio zbirku od 50-ak umjetničkih djela renomiranih bosanskohercegovačkih umjetnika, mahom profesora s akademije. Ta je zbirka praktično u depou. Mi je nemamo gdje izložiti jer nemamo izložbenog prostora.

U perspektivi nam je takođe i veoma nam je važno načiniti adekvatne prostore za depoe jer je to sve praktično sad u jednom prostoru gdje ne možete postići adekvatnu mikroklimu i to je više skladište nego pravi muzejski depo. I još želimo pokrenuti restauratorsku radionicu. Nažalost ni to još nemamo. Nemamo ni kadra, nemamo ni prostora, nemamo ni sredstava. Ali kad bi se pojavio kadar onda bismo mi krenuli sa opremanjem restauratorske radionice.

Šta mislite kako mlade zadržati u BiH?

Morate im probuditi interes za akciju. Prvo da izađu iz tog monotonog svijeta koji ih okružuje i koji ih stalno filuje informacijama o tome kako ovdje nema perspektive, kako svi odlaze itd. Pravilo je da svako pronađe neku svoju malu nišu i neki interes. Tu su i ustanove za kulturu veoma značajne, Centar za edukaciju mladih itd. Oni trebaju jednostavno mlade vezati kroz njima zanimljive teme i pomalo ih uvoditi u neke aktivnosti koje su od značaja i koje mogu postati samoodržive. Znači da mladi osjete da će napraviti napredak na polju socijalnog, na polju kulture i sl.

Svaka društvena ustanova koja se bavi društvenim radom bi trebala što više svoj program usmjeriti na rad sa mladima. Mi to zaista razvijamo iz godine u godinu sve više kroz arheološke radionice na primjer, onda za Dane muzeja organiziramo rad sa mladima, neke kvizove, pa idemo na teren, pa ih upoznajemo sa različitim vrijednostima… Mislim da je edukacija veoma bitna i da vi svojim primjerom pokažete mladima da možete iz ničega stvoriti nešto.

Vuna kao sirovina za turističlke suvenire

Jer zaista na ovim prostorima BiH toliko ima potencijala da je to nevjerovatno. Mi smo nedavno bili na jednom izletu u okolici Travnika, dolina Bile, tamo imate jedno prekrasno jezero, rijeka Jesenica. Onda u njenoj blizini imate opet prekrasan vodopad, rijeka Kozica itd. I kad smo išli na tu Kozicu sreli smo skupinu ljudi iz sela Višnjeva koji peru vunu na nekim prirodnim jezercima na način kako se to nekad radilo sa prakljačama i kuhanjem u kazanu. Onda smo se zapitali jer znamo da sad svi bacaju vunu, vuna nije nešto materijal koji se zna iskoristiti. Onda su oni rekli «A ne, mi više ne bacamo vunu, mi sad peremo vunu, predemo, pravimo priglavke, ćebadi i prodajemo sve na Vlašiću u Fisu» jer je turizam taj koji pokreće i koji donosi napredak.

P.S. Ako je i vas zainteresovala turistička ponuda Travnika, preporučujem da posjetite muzejtravnik.ba za sve ono što oni imaju u ponudi.