Festival kao i svaki drugi – neka voli ko god koga hoće

Stvarno me zanima ko je prvi podijelio boje na „muške“ i „ženske“? Ko je taj ko je muškarcima dodijelio plavu a nama ženama ostavio crvenu i sve njene podvarijante sa naglaskom na pink? Imam osjećaj da je to nekakav izum modernog doba jer mi ovog momenta na pamet pada da su poznati kraljevi nekad davno nosili plašteve crvene boje i niko im nije govorio da su ženskasti.

Sva odjeća za malu djecu je uglavnom podijeljena na mušku – plavu, žensku – roza i neutralnu – žutu, zelenu, narandžastu i bijelu. Ova neutralna uglavnom služi onim roditeljima koji iščekuju neko nestašno dijete koje doktor ne uspije snimiti na ultrazvuk. Roditelji takvog nestašnog djeteta kupuju ove neutralne varijante da bi izbjegli situacije u kojima će ih poznanici na ulici zaustavljati riječima „Jaaaao, štooo je sladaaaaak, mašala!“, hvaleći na sva usta djevojčicu koja su igrom slučaja izveli u grad u plavoj majici.

I igračke su davno podijelili. Autiće dobijaju dječaci i od malih nogu postaju opčinjeni svim vrstama točkova. Najčešće i kad odrastu zadrže isti model ponašanja – najradije bi svako malo kupovali novi „autić“. Djevojčicama odmah utrpaju razne vrste lutki (sad ih ima takvih da ti pamet stane) i njima ne daju autiće. Vjerovatno zbog toga u kasnijem, odraslom životu, djevojčice znaju sve oko lutki a autići im služe samo da se prevezu sa jednog mjesta na drugo. Dječaci koji ikad u životu pokažu interes za igranje sa lutkicama budu okarakterisani (u najblažem slučaju) kao jako čudni.

Očevi svoje sinove vode na utakmice trudeći se da od njih naprave prave muškarce. Majke su zadužene za kćerke i za to da od njih naprave prave žene. I u tom tako jednostavno uređenom plavo-crvenom svijetu ništa ne bi trebalo biti komplikovano. Djeca treba da završe škole, da se ožene/udaju, da dobiju djecu i tako nastave lozu i da onda ponove sve isto kao i njihovi roditelji.

A šta se desi kad dođe do bilo kakvog „odstupanja u pravilima“?

Ovih dana prilično intenzivno razmišljam o tome kako li je biti gay osoba na prostorima bivše nam države. Prije nekoliko dana je u Beogradu trebala biti održana Parada ponosa. Kažem trebala jer pretpostavljam da svi već znate da je ista otkazana zbog „bezbjedonosnih razloga“. Prije tačno godinu dana u Sarajevu je održan „Queer Sarajevo festival“. U stvari mislim da je glupo reći održan jer je njegovo održavanje izazvalo proteste određenih grupa ljudi u BiH i na kraju je održavanje i prekinuto. Ove godine se isti festival održava na nešto drugačiji način, postavljanjem plakata i oglasa u novinama pod parolom „Festival kao i svaki drugi“.

Lično ne znam niti jednu gay osobu i svoje mišljenje o njima sam stekla čitajući i gledajući TV. U skorije vrijeme se na filmovima i u serijama sve češće pojavljuju gay likovi i ja ih uglavnom nekako zamišljam kao Willa iz Will&Grace. Takođe sam pogledala i film „Milk“ o Harvey Milku, prvom javno deklarisanom homoseksualcu izabranom na javnu funkciju. Ono što me iznenadilo jeste činjenica da se radnja filma odvija tamo nekih sedamdesetih godina, čini mi se da je Harvey izabran 1977. Godine. Tada su se u Americi izborili za prava o kojima se ovdje čak i danas, trideset godina kasnije može samo sanjati. Mislim, zamislite da neka javna osoba kaže da je u stvari gay. Zamislite šta bi bilo sa nekim političarem. Meni se sve čini da bi bio javno linčovan.

Stvarno ne znam niti jedan razlog zbog kojeg bi meni mogla smetati seksualna opredjeljenost neke osobe. Koga će bilo ko voljeti je stvar ličnog izbora i mislim da svako ima pravo sam izabrati. I ja ne vidim zbog čega bi takvi ljudi trebali biti na bilo koji način ugroženi a znam da jesu. Sama činjenica da živim u okruženju u kojem zvanično nema deklarisanih gay osoba dovoljno govori o tome kakva prava imaju.

Kada se povede rasprava o tome, onako uz kafu, najčešće se svi dotaknu tih famoznih parada uz riječi „Šta oni imaju paradirati, nek’ se vole za sebe ako već hoće, je li to hoće da se reklamiraju?!“ Ni meni nije bila baš jasna uloga parada ali sam na neki svoj način zaključila da se u stvari radi o jedinom mogućem načinu borbe za najosnovnija prava. Mislim, kako uopšte doći do situacije da se svaka vrsta ljubavi smatra normalnom ako se gay osobama preporučuje da se vole za sebe iza zatvorenih vrata?

U svjetlu svega toga mislim da je strašno teško biti gay osoba na ovim prostorima. Ovdje i straight muškarac u roza košulji mora dobro pripaziti na sebe, nikad se ne zna kako će ko reagovati na boju njegove košulje.

Još dva dobra teksta na istu temu: Ide Mahlat na Pride Day da viče – Živeli pederi! i Ispovest jednog geja – Čovek van kolone

5 comments

  1. Poznajem dosta gay osoba i to zahvaljujuci tome, sto sam zivjela dugo vrtemena u inostranstvu.Neki su postali moji dobri prijatelji, a moja drugarica(Bosanka, koja zivi u Njemackoj) od prije par godina ima djevojku.To me malo zacudilo, jer je do tada imala samo muske partnere i to mnoooogo njih.Ali dobro, prihvatam njen izbor!!!Ma sta reci za ovo???Mi smo takav narod, tesko prihvatamo razlicitosti, robujemo predrasudama…Tim ljudima je jako tesko.Ima dosta homoseksualaca na visokim pozicijama, ali njihov problem sto svoju opredjeljenost moraju da kriju kao zmije noge.Ne znam sta bih ti rekla o paradi.Stvarno nemam misljenje o tome.Tesko je bilo sta reci o tome ovdje, na nasim prostorima.Valjda treba jos vremene da prodje…ne znam.ALi ne moze kod nas nista jednostavno, nego mnoooogo komplikovano!!!!Cudan smo mi narod, ali bas!!!!!I samo se pitam, zasto nekome smeta gay parada??? To u Njemackoj izgleda fenomenalno, ma svi idu, i ovi sto jesu i sto nisu gejevi.Idu ljudi da se provedu uz dobru muziku, djuskanje, ma haos….

  2. iskreno cesto dodem u sukom sa vlastitim mislima kad razmisljam o gays generalno iako zivim u svijetu gdje kako si sama rekla takvi ljudi imaju skoro sva prava kao i heterosexualci vec godinama. protiv paradiranja nemam iskreno nista jer kako alexandra kaze uglavnom je to jedna velika party sa dosta dobre muzike hrane i mode.ali onda pogledam drugu stranu sad kad imaju skoro sva prava ovdje kao i sto je normalno za ocekivati  trazi se vishe : prvo brak.nemam nista protiv da ozvanice svoju vezu ali zbog cega mora biti isto nazvano kao zajednica izmedu dva hetero, zbog cega ne moze biti drukcije kad je opredjeljenje htijeli ne htijeli priznati odstupajuce od onog sto je “pravilno” jer ja vjerujem da je jedan od glavnih razloga sto smo “tu” da nastavljamo ljudsku rasu. A to onda povlachi drugu stranu:usvajanje djece. zbog chega djetetu od starta dati ideju za tako nesto dok ne izade u svijet i ne pode donositi sam/sama zivotne odluke o sexualnom opredjeljenju. vjeruj u ovoj ovdje slobodi vidim toliko zbunjenih tinedera koji obichno dozive neke traume jer ne mogu da se nadu u “normalnom” ljubavnom zivotu pa se onda okrenu na”gay” stranu jer je to “in” u danasnji vakat i na kraju dok dodu do godina odrasle zrela osobe obicno su na nekakvim antdepresentima ili duboko u alkoholu i drogama.
    Iskreno stvarno nemam nista protiv tih ljudi cak sta vishe imam jako dragog prijatelja koji je pobjegao iz drage nam drzave prije 20godina radi svoje”slobode” al onaj dio balkanskog mentaliteta u menise probudi na ove dvije stavke…eto tu su, nek se vole , druze, rade na bilo kojoj poziciji za koju su skolski edukovani..ali iskreno nelogicno je ocekivati da bude sve prihvaceno kao da je “svakodnevna pojava”..jer ako dodemo na taj nivo s obzirom da zivimo u zemlji gdje vjera koje dozvoljavaju muskarcima da ima vishe od jedne zene..hocemo li onda biti fer i rechi da i je i to za nekoga normalno i da i takvi brakovi imaju ista prava, a da ne daj boze spomenem ljude koje imaju sexualne zelje za “mlade”…ne da su ovi primjeri imalo slichni jedni drugima u mom videnju ..al mozda jesu tim ljudima pa staako se i oni dignu sutra i zatraze svoja prava…
    eto toliko..nadam se da me necete sprziti sad ovdje :)))))..ja i dalje kazem neka nas svakavihali u moderaciji…..

  3. Ja ,sta bih tek rekli za NL,na celu parade koja se odrzava na brodicima koji voze po kanalima Amsterdama stoji ministar za kulturu gosp.Plasterk.Naravno samo pristojno obucen.Zemlja sa najvise tolerancije kako je zovu, je ipak bila zabrinuta kada je popularnost jednog homo politicara koji je velike sanse imao da bude izabran za predsjednika.Sta ce svijet reci.Iako su mnogi bili sretni jer ce biti i tu pioniri kao i u drugim stvarima na koje se konzervatini svijet zgrazava.Na neciju srecu ili nesrecu ubijen je od ruke nekog fanaticnog aktiviste za zastitu drveca.I u Zenici ih ima dosta samo je tu tabu tema.Ja ih poznajem prilicno dosta.Dosta ih se prikriva na nacin da osnuju porodicu i  cak zive i u srecnom braku?!.Danas je to postalo cak i pomodarsto,trend,posebno medju poznatim licnostima.Od kako je seksualna revolucija nastala,prica se o svemu otvoreno,pa oni koji se osjecaju nesigurno ili se boje da nebi dosli na temu ogovaranja,kako mozda nisu bas naj u ljubavnim seansama ,izjave da su homo i niko ih ne dira mada ih niko ne vidi sa partnerima(cama).Tako ispada da ih ima toliko da se sam zabrines.U zadnje vrijeme sve vise ljudi u mojoj okolina rado naglasavaju da su hetero.Mozda u ovoj najezdi  homosa se boje da a na njih neko ne posumnja.Licno mislim da svako ima pravo da uziva u ovom kratkom zivotu na nacin kako mu to odgovara,mada se licno osjecam neugodno kada se moje dvije mlade komsinice javno cestom setaju zaljubljeni iljube se.Mislim da bi te i takve stvari mogli da sakriju.Cak momak i cura ,na ulici, ako se pretjerano zanesu mame kriticne poglede prolaznika.Ovdje ne samo da sklapaju brakove nego i djecu usvajaju.Cak ovdje u malom mjestu na istoku gdje su sami farmeri cak to smatraju sasvim normalno.Ali ne brinite privikavanje na takve i slicne pojave traje ali ipak dodje.
    dr.pozdrav Miro V.

  4. Adela, necemo da te przimo, jer ima negdje istine u onome sto pises.Ja nisam zalazila duboko u temu, samo sam povrsno iznjela svoje misljenje.Pomenula si brak i usvajanje djece.Protiv gay brakova nemam nista, ali o usvajanju djece sam se malo zamislila.Ali onda opet s druge strane…hm…mozda djetetu , koj raste u nekom domu, bi  bilo ljepse ako bi imalo dvije mame ili dva oca.Vjerujem da ti parovi moraju da prodju rigorozne testove i ubjedjene sam da bi oni svom djetetu pruzili bezgranicnu ljubav.Ma ne znam, nisam pametna ovdje, iako sam mnogo razmisljala.S druge strane poznajem hetero parove, gdje otac ima glavnu ulogu u odrastanju svog djeteta, dok majka(emancipovana zena, zaposlena, slobodnih shvatanja….)svoje djete samo na fotografijama drzi u narucju, a i to samo zato da bi imala sta pokazati koleginicama…kako ona ima dijete, a izgleda kao da je upravo sa modne piste skocila.I od ovoga mi je muka, ali je toga sve vise.Naravno da ima porodica, gdje otac ne mari uopste za svoje potomstvo, ali mi to nekako kod majki vise smeta.Vjerovatno opet predrasuda, ali sta cu, majka sam, pa ne mogu da zamislim da stavim bilo sta drugo ispred svojih djecaka.Udaljila sam se malo od teme, ali htjela sam samo da pokazem da ni djeca u “normalnim” brakovima nisu uvijek najsrecnija, ustvari rijetki su danas roditelji , koji se u potpunosti brinu za svoju djecu.Zato bih mozda dala glas jednom gay paru da usvoji dijete. Sto se tice djetetovog seksualnog opredjeljenje nakon odrastanju u jednoj gay zajednici…pa ja licno mislim da bi se priroda pobrinula vec za to.
    zaista teska tema, a ja se trudim da budem sto tolerantnija, da sakupim sto vise argumenata…pojma nemam sta bih jos napisala.Glupo bi bilo da kazem da svako radi sto hoce u svojoj spavacoj sobi, ali to sam toliko puta cula, da mi se vise smucilo.Ne treba zatvarati oci pred svakim problemom, jer ako su ljudi u razvijenim zemljama rijesili ovaj problem, moramo naci nacina , da i kod nas bude rijesen.Jeste da se kosi sa nasim mentalitetom, religijama, ali moramo biti svjesni da homoseksualnost i kod nas postoji i da ti ljudi traze neka svoja prava.Kako Miro rece, moramo da se naviknemo!!! Pozdrav

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X