Postoji nekoliko pisaca (koji još uvijek pišu) za koje maltene sa sigurnošću znam da će mi se njihove nove knjige dopasti. Jedan od njih je Zoran Žmirić, pisac iz Rijeke o čijim ste knjigama već mogli čitati na mom blogu. Kad kažem da znam da će mi se dopasti, to ne znači da sam pristrasna i da po automatizmu njihovim knjigama dajem visoke ocjene. To samo znači da sam već pročitala dosta njihovih djela i kroz njih sam upoznala način pisanja i senzibilitet i ne znam o čemu bi i kako mogli pisati a da odstupe od onog što jesu i da mi se to ne dopadne.
A opet, kad god uzmem novu knjigu u ruke ne znam šta me čeka. Posebno kad ta knjiga nosi naziv “Hotel Wartburg”, a ja otprilike kao kroz maglu pamtim to Wartburg kao nešto grdno i gadno i ne mogu to nikako povezati s hotelom :)
Elem, “Hotel Wartburg” je Zoranova sedma knjiga koju sam pročitala i opet je drugačija od ostalih. A meni se jako dopada kad se pisci ne ukalupe u neki fazon, nego te novim djelom iznenade.
Ovo je na neki način knjiga o odrastanju i o odnosima u jednoj porodici. Ispričana je kroz kratke crtice, bljeskove sjećanja glavnog junaka, starijeg sina. Porodicu čine još otac i majka i mlađa sestra i automobil Wartburg, karavan, crveni. Morala sam ga guglati kako izgleda i da, baš je grdan :)
Roman je pisan kratkim rečenicama u prvom licu i slažem se sa svima koji kažu da bi se od njega mogla snimiti fantastična serija.
U fokusu je odnos oca i sina. Otac je grub, ne zna uspostaviti s njim normalan odnos i svu ljubav je usmjerio na automobil i na kćerku. Pročitah da je neko napisao kako je on prije svega vlasnik Wartburga, a tek onda roditelj i to je odličan opis. Bez puno riječi, u kratkim rečenicama je kroz ove kratke crtice opisano sinovo nesnalaženje u porodici, njegov osjećaj nepripadanja, ljubav koju osjeća za majku i sestru i strah od oca. I odrastanje, do perioda kad on počinje zarađivati i kada to donekle mijenja način funkcionisanja porodice.
Knjigu sam pročitala bukvalno u cugu zato što je nisam mogla ostaviti na pola. Prosto vas vuče da je završite, jer vam prija to putovanje kroz cca 25 godina jedne porodice. Na momente vam je teško, stisne vam se srce i muka vam je zbog grubosti oca. A na momente vas obuzme toplina i lijepo vam je.
U svakom slučaju, vrijeme koje posvetite ovom romanu je maksimalno dobro iskorišteno vrijeme i preporučujem ga od srca svima koji vole knjige nakon kojih će se osjetiti ispunjeno i o kojima će još dugo razmišljati.
