Autorica: Hana Kazazović, Fotografije: Peđa Kazazović
“Koliko je on samo molio sve žive da mu pomognu, papu, Dubrovčane… Niko nije pritekao ni mrdnuo prstom. I zarobili ga i vezir mu rekao da će mu poštediti život, ali sultan nije htio. I pjesnik koji je pratio sultana uzeo mač i odsjekao kralju glavu. Baš se prepao jadni kralj bio”.
Ovako meni moj brat ispriča o smrti posljednjeg našeg kralja, Stjepana Tomaševića. I ja više ne mogu pomisliti na njega a da mi se ne stegne srce jer mi je on tako živo dočarao njegove posljednje trenutke i dane. A nije davno to bilo, evo nema još ni 600 godina.
Možda je utisak pojačan zato što sam stajala i gledala u kraljeve kosti, izložene u Franjevačkom samostanu u Jajcu. I zagledala tačno tu njegovu odsječenu glavu. Nije imao puno zuba, a umro je sa tek 25 godina.
Taj naš posljednji kralj je jedna od stvari koju možete vidjeti u Jajcu. I neka mi se ne naljute svi ostali gradovi u BiH, ali kad biste me pitali “Koji jedan grad preporučuješ da posjetimo u toj tvojoj zemlji?”, rekla bih – Jajce. A evo i zašto.
Jajce – gradić bogat istorijom
Kao što reče moj brat kad smo već obili noge obilazeći Jajce “Kao da je neko istresao gomilu istorije i rekao – hajde neka sve ovo bude ovdje.”
Bukvalno je tako. Kad krenete u obilazak stanete gledajući oko sebe i pitajući se – na koju ću stranu prvo?
Hram boga Mitre u Jajcu
Jer, tu imate istorije od 4. vijeka pa na dalje. Na primjer, hram boga Mitre je u Jajcu i kažu da to nije baš toliko zanimljivo našim ljudima, ali stranci ga puno obilaze. Ako vas zanima malo više o njemu, pročitajte ovdje.
A slike su “zelenkaste” jer smo fotkali kroz staklo.
Austrougarske zgrade u Jajcu
Pa onda krenete dalje i dođete do zgrada koje su iz perioda Austro Ugarske. Tu su Saračeva kuća u kojoj je 1943. godine osnovan Tanjug, a u njoj je i Antun Augustinčić imao svoj atelje. Tu je i stara zgrada osnovne škole u kojoj je bila smještena prva takva škola u Jajcu. Izgrađena je 1890. godine. A pored je i zgrada finansija.
U jednoj od njih se sad nalazi Etnografski muzej i njega takođe posjetite. Osim stalne postavke koja pokazuje kako se ovdje nekad živjelo, mi smo zadesili i izložbu o Pavlu Anđeliću pa smo se baš zadržali čitajući o njegovom životu i radu.
Crkva sv. Marije – Fethija džamija u Jajcu
Na par koraka od ove tri zgrade je crkva sv. Marije, tačnije njeni ostaci. Sagrađena je u 12. vijeku i u njoj je 1461. godine krunisan kralj Stjepan Tomašević. U crkvi su takođe čuvane mošti svetog Luke evanđeliste, jednog od četvorice biblijskih evanđelista.
Nakon što su Osmanlije osvojile Jajce, crkva je pretvorena u džamiju i nazvana imenom sultana Sulejmana II ili Fethija džamija. U slučajnom požaru je izgorila 1832. nakon čega nikada nije ponovo obnavljana.
Objekat je već 1892. godine, od strane austrougarske uprave proglašen spomenikom kulture. Toranj na njoj je toranj sv. Luke.
Burića kuća u Jajcu
Preko puta te crkve je Burića kuća. U njoj je tokom rata 1943. boravio i drug Tito, odnosno tu je bio štab NOV. Sada su tu njene ruševine jer je stradala u ovom zadnjem ratu. Moguće da će je i obnoviti, odnosno mislim da bi bilo dobro da to naprave jer je zanimljivo sve to imati na jednom mjestu.
Podzemna crkva i katakombe u Jajcu
Par koraka dalje su katakombe, Medvjed kula i podzemna crkva. U Medvjed kulu se ne može ući, samo možete malo proviriti kroz rešetke. Ali zato može u katakombe i podzemnu crkvu i to je baš zanimljivo za vidjeti. Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić u katakombama je sagradio crkvu, a krajem 1943. godine tu je boravio Tito.
Tvrđava u Jajcu
Nakon obilaska katakombi vrijeme je i za penjanje na tvrđavu. Ona se nalazi na nadmorskoj visini od 470. m i sa vrha se pruža predivan pogled na Jajce. Pretpostavlja se da je sama tvrđava postojala u 13. vijeku, ali je Vojvoda Hrvoje Vukčić pretvorio u respektabilnu vlastelinsku rezidenciju. U vrijeme kraljeva Stjepana Tomaša i njegovog sina Stjepana Tomaševića Jajce je bilo kraljevska rezidencija.
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu
Nakon obilaska tvrđave smo krenuli ka nešto novijoj istoriji – u muzej AVNOJ-a. U njemu je 29. i 30. novembra 1943. održano 2. zasjedanje AVNOJ-a na kojem je 142. vijećnika donijelo neke od najvažnijih odluka za nastanak Jugoslavije. Tada je i Tito postao maršal. Ispred muzeja se nalazi parna lokomotiva koja je značajna i zbog toga što je dovezla delegate iz Hrvatske i Slovenije na zasjedanje, a napravljena je inače 1903. godine.
Plivski vodopad u Jajcu
Tek nakon obilaska muzeja AVNOJ-a smo otišli do vodopada. Naravno, vodopad je prvo što ugledate kad ulazite u ovaj gradić i često mislim o tome kako je poseban grad koji te na ulazu dočeka ovakvom ljepotom. Vodopad je u stvari ušće Plive u Vrbas, mada mislim da je bolje reći da je to zagrljaj Plive i Vrbasa. Možete ga pogledati sa različitih pozicija, a vjerujem da je najljepše stajati na onom platou kad je baš vruće.
Srednjovjekovne vodenice – mlinčići u Jajcu
Mi smo još uspjeli otići na kratko do Plivskih jezera, odnosno vodenica na Plivi. One su sagrađene u srednjem vijeku i ima ih 20. Ovaj dio je idealan za odmor i bijeg u prirodu i pruža savršen balans onoj istoriji u samom gradu.
Franjevački samostan – kralj Stjepan Tomašević u Jajcu
Spomenuh na početku kraljeve ostatke koji se čuvaju u Franjevačkom samostanu u Jajcu. Tu je u pripremi takođe i muzej koji će biti zaista impresivan kad bude gotov, a planirano je otvaranje za nekoliko mjeseci. Kraljev grob se nalazi nedaleko od Jajca, odnosno brdo na kojem je sahranjen se vidi iz grada.
Dugo su ljudi tu išli i obilazili grob dok Ćiro Truhelka nije došao i pomjerio stećak, te pronašao i kraljeve ostatke.
Meni je i dalje najveći šok taj da je kralj imao samo 25 godina kad je ubijen. A ono što se često zaboravlja je da je njegova žena, kraljica Mara, odnosno Jelena, u stvari posljednja bosanska kraljica. Katarina Kosača, Stjepanova maćeha, je bila pretposljednja.
U suštini, dva dana su dovoljna da obiđete najveći dio Jajca i da svuda zavirite po malo. I da onda pravite plan za neku novu posjetu, jer ovaj grad – muzej pod vedrim nebom zaista krije puno toga što vrijedi vidjeti. Mislim da trenutno u Jajcu ima više od 30 nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a ono što se meni posebno dopada je što je sve jako blizu, a gdje god se okrenete imate neku novu priču i neku novu sliku.
Mislim da je ovo gradić koji će u neko dogledno vrijeme, uz pametan rad i upravljanje, moći živjeti samo od turizma. Mi smo već tamo sreli puno stranih turista, a takođe moram reći da smo jedva našli smještaj jer je ljeto i sve je bilo zauzeto. I to je jedan od problema – manjak smještajnih kapaciteta. Da sam neki strani investitor, vjerujte da bih investirala upravo u neki mini hotel ili tako neku varijantu u ovom gradu :)
A da odgovorim i na pitanje iz naslova, ako vam već do sada nije jasno :) Zašto treba posjetiti Jajce? Zato što nigdje bolje ne možete shvatiti koliko je sve prolazno. A to je lekcija koju mi na ovim prostorima definitivno trebamo naučiti.
— 
— 
