Jedna od novogodišnjih odluka mi je bila da počnem vježbati. Trebao mi je neki izazov i nešto čega ću se držati, odnosno nešto što ću “ganjati” pa sam odabrala vježbanje i cilj da za neki period (neodređeni još uvijek) dođem do toga da mogu uraditi 20 sklekova. Ili još bolje onih pull-up bar 5, jer je meni gornji dio tijela skoro “zakržljao” od nekorištenja i nevježbanja.
I tako sam kupila neku knjigu “Bodiweight after 40” i krenula. Ne treba mi ništa od sprava, sve radim kod kuće. Težina tijela koju koristim je više nego dovoljna za ovu početnicu. Radim vježbe 3-4 puta sedmično i bude mi se teško nakaniti, ako ćemo iskreno. Ali odustajanje nije opcija i svak put kad završim dobro se osjećam. Znate ono – E, postigla si nešto! Ne znam da li se vidi na tijelu, ali znam da mi vremenom vježbe postanu lakše.
Mada – postoje nivoi. Kreće se od nivoa “Početnik” i sjećam se da sam nakon prvog dana i nekih bezveznih vježbi skoro puzala po kući kukajući na sav glas. Mogla sam tačno čuti svoje mišiće kako se između sebe došaptavaju “Šta joj je sad, 46 godina nisam morao raditi ništa, a sad me našla maltretirati?!”
I kažem vam – vremenom postane lakše. Pa pređeš na nivo “Srednji” i nakon par dana ne umreš. Preživjela sam i nivo “Intenzivno”, iako u jednoj sedmici nisam bila sigurna da hoću.
A onda je sinoć došao nivo “Expert” i druga sedmica. Svaki nivo ima 3 sedmice i različite cikluse vježbi. Za ovu prvu sam bila u dilemi kakav je to ekspert ako se nisam namučila. Biće da je autor knjige spremao zamku jer – druga sedmica bi kod mene izgleda mogla nositi naziv “nije preživjela”.
A trebala sam znati šta me čeka kad sam u uvodu pročitala da pravim po 2 dana pauze između vježbi, umjesto dosadašnjih jedan. Juče je bilo momenata kad odradim vježbu i onda ležim pola minute naglas sebe pitajući “A što ovo tebi treba u životu – što se mrziš da se ovoliko mučiš?”
I naravno, kad sam došla do kraja i preživjela – valjda je to taj osjećaj koji te ponovo natjera da isto uradiš koji dan kasnije :D
Ne znam da li ste pametniji od mene pa ste ranije počeli sa redovnim vježbanjem. Nadam se da jeste jer je važno – posebno kad se ide u godine i kad mišići trebaju čuvati kosti i omogućiti nam da budemo pokretni i sa 60+. Ja nisam tip za teretanu, ne toliko zbog teretane nego zbog – mrsko mi se nakaniti do tamo. Ali zato uvijek ima bar opcija kod kuće – uz internet, videa ili knjige. Ili bar yoga koja sjajno razgiba tijelo, tih videa ima baš puno. O hodanju da ne govorim – šetnja dnevno je neki minimum koji sebi možete pokloniti, a važno je.
Jer napravljeni smo za kretanje i ne zaboravite – to je jedna od osnova dobrog imuniteta. Glupo je da kažem “Ako mogu ja – može svako” ali ko me malo bolje poznaje (i zna da sam čak od sportova trenirala streljaštvo jer tu nema fizičke aktivnosti), onda zna koliko je istinito ovo što govorim :D
