Mislim da sam bila šesti ili sedmi razred kad sam se mučila s fizikom pokušavajući naučiti nove lekcije. Uvijek sklonija riječima i knjigama, nije da nisam uspijevala savladati i ostalo gradivo, ali nisam uživala u njemu. Posebno što je moj problem kod učenja to da ne mogu ništa zapamtiti ako ne razumijem ono što učim. Neće u glavu, ma koliko se trudila ili bubala napamet.

I onda mi je tata rekao ovako „Moraš znati fiziku i njene zakone, isto kao i hemiju. Prosto, može ti se desiti da nastradaš ako ne znaš kako neke stvari funkcionišu,  kako se tijela kreću ili kakve reakcije među tvarima nastaju. Nauči to zbog sebe, da bi mogla normalno živjeti”.

Navodio je on meni primjere i pomagao mi da sve ono što učim sagledam iz razumljivijeg i praktičnog ugla. Bar ono što se moglo. Nije mi to gradivo više bilo „suho” i nebitno, nego sam ga počela posmatrati kao osnovu za život i za razumijevanje svega oko sebe.

Ja sam uvijek voljela znati kako funkcioniše svijet oko nas i uvijek sam bila radoznala. Ne znam da li se radoznalost može probuditi ili je to osobina koju prosto imamo, ali znam da su je kod mene poticali još od malena. Tako je jednom tata donio od kolege teleskop da gledamo zvijezde pa smo noć proveli piljeći u nebo, a drugi put aparaturu za razvijanje slika, pa sam razvijala slike i danas čuvam negative koje sam tad napravila. Mama mi je kupovala knjige i prilično sam sigurna da je „Enciklopedija životinja” glavni krivac za moju ljubav prema svim životinjama jer sam odrastala ne ispuštajući je iz ruku. Plus naša preteča Googla – „1000 zašto, 1000 zato”, naravno.

Možda mi je od tad ostala navika da me zanima sve i da pri pogledu na radnike koji utopljavaju zgradu preko puta prvo pomislim “Aaaa, vidi stiropor, a kako on u stvari nastaje i od čega se pravi?!” pa onda guglam i istražujem kao da mi je odgovor na to pitanje odjednom postao životno važan.

Tako je za skoro sve – uvijek me zanima šta je iza scene, kako se nešto pravi i od čega, kako utiče na okolinu i slično. U suštini se ja moram obuzdavati i veliki dio života se borim sa fokusom i sa onim što mi je bitno. Posebno od kako imamo internet. Uvijek mi je fascinantno kako pred sobom na par klikova imamo dostupno znanje o svemu i kako nemam šansu da pročitam i pregledam sve ono što me zanima ni za 20 života.

I zato sebi ograničavam vrijeme i stranice koje pratim, da bih opstala i uopšte stigla završiti sve stvari koje moram. Pažnja je najveći luksuz današnjice i ja sam postala vrlo oprezna s tim kome je poklanjam. Koga pratim i čitam, na koga trošim svoje vrijeme? To su mi veoma bitne stvari i znam da nisam jedina.

A kako u moru svega, ogromne količine informacija, svjesnog plasiranja dezinformacija s ciljem manipulisanja masama naći ono što će ti biti korisno, zanimljivo i pouzdano? Tako što će vam pouzdani ljudi preporučiti kvalitetne sadržaje i ljude kojima možete vjerovati. Meni su tako prije par godina ljudi na Twitteru preporučili blog „Quantum of Science” i postao je adresa koju redovno posjećujem. Kasnije sam čak uradila intervju sa autoricom bloga Jelenom Kalinić (link za taj razgovori imate na Važno je nametnuti da je cool biti pametan i obrazovan). Jelena je u međuvremenu pokrenula i jednu od možda najvažnijih web stranica u BiH – www.vakcine.ba koju isto redovno pratim i ona mi je u stvari jedini izvor informacija o vakcinama i svemu što je bitno ove dvije godine.

Međutim, meni je i dalje favorit blog „Quantum of Science” jer na njemu ima svega – i zabavnih tekstova o nauci i priča o naučnicama i naučnicima, ljudima koji su najzaslužniji za sve korisne i dobre stvari koje imamo danas, i priča o životinjama uz zanimljivosti koje su mi upravo ono što me odmori i nahrani mozak. Ima tu i ozbiljnih sadržaja poput serije tekstova na temu „Nauka i politika” koje redovno pratim i preporučujem i vama (link na sve ovdje – nauka i politika), tekstova o važnosti vakcina, dilemama i teorijama kojima smo pretrpan danas, sve pisano razumljivo i sa naučnom podlogom, što je najvažnije u svemu.

Evo na primjer samo neki od tekstova koji su mi bili zanimljivi u proteklih možda mjesec dana:

Ne jedna, nego četiri vrste žirafa!

Čudnovati kljunaš postaje još čudniji: svijetli fluorescentno

Snom protiv bola

Statističke vratolomije i prikrivanje stvarnih podataka u službi politike

Neutrofili – “spajdermeni” imunog sistema (Neutrofile sam „izučavala” zbog mame jer je ona muku sa njima imala, a kad su niski ne smije primati kemoterapiju. Ovaj tekst mi je pojasnio kako funkcionišu i zašto su važni.)

Virusne infekcije vas mogu posijediti

Mikroplastika i mi: da li u vašem scrubu ima plastike i gdje ona ide?

Zaustaviću se ovdje jer bih mogla do sutra, s obzirom na to da skoro svaki tekst koji se pojavi na Facebook stranici Quantum of Science bar preletim na brzinu u zavisnosti od toga koliko me tema zanima, ako ne pročitam detaljno. Ono što je najvažnije je da je sadržaj šarolik i aktuelan i da mu mogu vjerovati. Jelena stalno prati aktuelnosti i trenutnu situaciju u nauci i istraživanjima, konsultuje se sa strukom i da vam iskreno kažem, meni je važno to što na jednom mjestu mogu saznati sve što je bitno, jer mi štedi i vrijeme i energiju, a to su dva resursa sa kojima sam prilično tanka, a da ne govorim koliko ih je teško ili nemoguće obnoviti.

Pa eto, ako ste poput mene, radoznali ste i/ili volite nauku, ova adresa će vam sigurno biti zanimljiva i korisna. Ako ništa drugo, najbolja je adresa za sve one koji misle da je nauka dosadna i da se o njoj mora pisati na dosadan način. Probajte sa školarcima, pokažite im ovaj blog i YouTube kanal koji ga prati – https://www.youtube.com/c/quantumofscience, pa ćete vidjeti kako se mijenja njihov odnos prema učenju školskih lekcija :)