Autor: Hana Kazazović
Skidam je sa sebe i odlažem na krevet razmišljajući o tome koliko je tačno stara. Jedva da se sjećam perioda kad nije bila uz mene. Ne znam zašto mi se u pamćenje urezao dan kad mi je mama kupila. Razmotala sam je sjedeći na krevetu u svojoj sobi, zaključivši da mi je malo velika ali da me to neće spriječiti da je odmah počnem nositi. Još sam išla u osnovnu školu i veličina L je ostavljala taman mjesta za ono “kad porasteš biće ti taman”.
Ta moja žuta, pamučna pidžama je sa mnom skoro 25 godina. Toliko sam uspjela izračunati na osnovu događaja koje pamtim i za koje znam da je bila uz mene. Završila je sa mnom osnovnu školu, prošla i kroz srednju i kroz fazu izbjeglištva. Studirala je uz mene, naputovala se sa mnom, taman onoliko koliko i ja. Prošla je period kad su o njenoj čistoći brinuli mama i tata, a već nekoliko godina stoički podnosi i moju brigu. Koliko li je samo mojih snova ona obukla? Koliko li je temperatura i iznojavanja preživjela? Koliko sam puta samo uživala u njenoj svježini ukombinovanoj sa čistom posteljinom.
Gledam je i razmišljam o tome koliko vezana uz mene i kako ne mogu zamisliti situaciju u kojoj je odbacujem ili mijenjam nekom drugom. Sve mislim da bi ona svojim pidžama vezama napravila da nakon nje uvijek imam ružne snove ili da ne mogu spavati…
Zato sam sa strahom otvarala paket koji sam prije nekoliko mjeseci dobila iz tvornice Alma Ras. Rekli su mi da će mi poslati neki svoj artikl na poklon, da isprobam i ako osjetim potrebu napišem nekoliko rečenica o njemu. Prilazila sam kesi i u sebi ponavljala “Samo da nije pidžama, samo da nije pidžama, samo da nije pidžama…”
Naravno – bila je pidžama, sa pripadajućim ogrtačem. U bijelo plavoj varijanti, pamučna, bez rukava, baš za ljeto. Veličina taman za mene, baš sve kako treba.
Nosim je već par mjeseci. Nisam htjela pisati odmah dok je ne testiram dobro i operem nekoliko puta. Otkuham, tačnije, jer ja sve svoje pidžame otkuhavam bez obzira na boju. Ova srećom dobro podnosi otkuhavanje, a nije se ni uvrnula. Ista je kao kad sam je tek dobila. I super je za ljeto, baš mi je uljepšala spavanje. Moram priznati da žuta pidžama još uvijek zauzima najvažnije mjesto među mojim pidžamama, samo što je svjesna da ona nije baš najidealniji izbor za ove vrućine, zbog dugih rukava. I valjda zbog toga nije ni intervenisala u mojim snovima – svi su ok i uglavnom normalni.
Prošle godine sam imala priliku posjetiti outlet Alma Ras u Olovu, te vidjeti gdje se nalazi ova tvornica. Za Olovo, taj simpatični mali gradić je ovakva tvornica veoma važna – zbog radnih mjesta ali i zbog imidža grada.
Kad god prođem pored izloga Alma Ras prodavnice u Zenici ja zastanem i uživam. Stvarno imaju modele koji su lijepi, a koliko sam uspjela zaključiti u ovih par mjeseci i solidno kvalitetni. Već neko vrijeme gledam jednu pidžamu u tom izlogu i sama sa sobom diskutujem o tome da li bi bilo očito da je u pitanju pidžama ako bih taj donji dio obukla napolje. Taj karirani donji dio je ljepši od svih hlača koje sam vidjela, a ja baš želim jedne takve šarene. I zato, ako me nekad vidite u kariranim hlačama nemojte ni slučajno glasno izgovoriti da vas podsjećaju na pidžamu :D
Više o Alma Ras možete saznati na njihovoj web stranici http://www.alma-ras.com/
Napomena: *Proizvode sam dobila na poklon, te ih nisam platila, ali zadržavam pravo na objektivno mišljenje te garantujem da su svaka i pohvala i kritika, iskrene i otvorene.
1 thought on “Moja omiljena, žuta pidžama je možda dobila nasljednicu”