Autor: Hana Kazazović

Jedan od meni najdražih dijelova knjige “Buđenje” jeste dio o “etiketama”. Nakon njega sam sve oko sebe, a naročito sebe počela posmatrati drugim očima. O kakvim etiketama je riječ?

Kako sebe opisujete? Šta odgovorite ili pomislite kada se zapitate – ko sam ja?

Anthony De Mello kaže da pod etiketom smatra svaku etiketu na koju pomislite, osim možda one “ljudsko biće”.

Ako kažete da ste uspješna osoba, tada sebe poistovjećujete sa uspjehom. A uspjeh nije dio našeg “ja“. To je nešto što dolazi i prolazi. Ili ako kažete za sebe da ste biznismen ili pjevačica – poistovjetićete se sa tom etiketom, zalijepiti za nju i vjerovatno stalno strahovati da ona ne nestane.

Danas radite kao kuhar. Ali, to nije vaše suštinsko “ja”, jer sutra možete promijeniti posao. To je isto kao da mijenjate odjeću. Ostajete netaknuti jer vi niste vaša odjeća. Vi niste ni vaše zanimanje. Zato se nemojte poistovjećivati sa stvarima koje dolaze i prolaze. I one zavise od kriterija koje određuje društvo, te od uslova i okolnosti kojima smo izloženi.

A onda, sa ovim znanjem o etiketama sad pogledajte svijet i ljude oko sebe. Danas nažalost živimo u vremenu u kojem je svima najvažnije koju etiketu imaju na sebi.

Nacija je etiketa. Toliko je ljudi koji sebe vide i cijene samo po tome kakvu etiketu nacije imaju na sebi. Svađaju se i ubijaju jer misle da je ono što piše na njihovoj mnogo vrjednije od onog što piše na nekoj drugoj. Meni to izgleda kao da se u prodavnici vina posvađaju boce sa vinom:

– Šta ti meni pričaš, ja sam skuplji, samim time i bolji?! Ja sam berba iz 1963. godine!
– Da, ali moje grožđe je uzgojeno na najbogatijoj zemlji. Znaš li ko je sve mene uzgajao?

A onda dođe neko, kupi te 2 boce vina i posluži ih ljudima u čašama, bez etiketa, tako da ne znaju šta piju. Koja će im sve više svidjeti? Ko zna? A i kako to utvrditi? I to već zavisi i od ličnih preferencija onih koji budu pili to vino.

Identična stvar je sa ljudima. Toliko su im bitne te njihove etikete da me neće iznenaditi uskoro ako na čelu budu nosili naljepnice sa oznakom “doktor”, “Bošnjak”, “advokat”, “Srbin”, “glumac”, “Bosanac”… Toliko su se poistovjetili sa njima da osim toga što im piše na njoj ne osjećaju ništa drugo – samo se identifikuju sa tom jednom oznakom.

A ništa od svega toga ne govori o tome kakvi smo. Jer – svaka etiketa se može skinuti i zalijepiti neka druga, zar ne? Pa čak i ta sa nacijom. I koliko onda uopšte ima smisla poistovjećivanje sa etiketom? Koliko ona govori o nama?

Apsolutno ništa.

Mada, puno toga o nekoj osobi možete saznati kad vidite koliko joj je bitna etiketa sa kojom se identifikuje. I ako vi sami spadate u one koji ne žele sebi na čelo zalijepiti ništa, jer ste svjesni da je sve promjenjivo i da ništa od svega toga ne opisuje vas i ono što vi zaista jeste – onda će vam društvo takvih ljudi biti zamorno.

Ja čitav život sa svega što kupim prvo odsiječem etiketu. Sa ljudi ih ne mogu ja lično skidati, pa zato biram one koji ih ni sami na sebe ne lijepe, odnosno one koji se ne identifikuju sa njima. I život je tako mnogo jednostavniji.