Nejra Keljalić – Mislim da osoba koja se ne bavi aktivizmom propušta dosta toga

Autor: Hana Kazazović

Razgovor sa Nejrom možete poslušati u audio formi, a možete ga i pročitati u nastavku :)

Uživam kada upoznam osobu poput Nejre. Dok priča ima topao i smiren glas, a osmjeh joj ne silazi sa lica. I njen stav da bilo koji problem posmatra samo kao prepreku koju treba preći, ne pomišljajući na to da je nešto nemoguće, je upravo ono što bih voljela naučiti sve ljude na ovom svijetu, ne samo mlade sa kojima Nejra najviše radi.

Nejra Keljalić inače ima 21 godinu i radi trenutno kao koordinatorica medijskog projekta Jajce Press pri Udruženju građana “Centar za obrazovanje i druženje Jajce”. Osim toga, radi na projektu Lokalni omladinski aktivizam, takođe pri COD-u. U sklopu njega pokušavaju uvezati mlade ljude i volontere da urade nešto korisno za zajednicu.

Pitala sam Nejru otkud ona uopšte u aktivističkoj priči.

Mene je Centar za obrazovanje i druženje privlačio na neki način – E, tu bih mogla provoditi svoje slobodno vrijeme, bilo volontirajući, bilo uključena u neki od naših programa koje imamo. Prva moja radionica je bila radionica grafita gdje sam došla na nagovor prijatelja otprilike da počnem to. Tada sam došla u kontakt sa tadašnjom voditeljicom programskog dijela našeg u centru koja mi je ponudila mjesto moderatorice kina za djecu i asistentice kreativne radionice za djecu. Tu počinje moj put volonterizma.

Volim raditi sa djecom, baš, tako da me to privuklo. U prvom srednje sam počela, ostala sam do kraja srednje škole.

Nakon završetka srednje škole Nejra odlazi na Elektrotehnički fakultet u Banjaluci i privremeno napušta COD. Nastavlja pratiti njihove aktivnosti i pomaže u skladu s mogućnostima. Sticajem okolnosi morala je prekinuti studije na godinu dana i odmah po povratku u Jajce dolazi ponovo u COD – ne da bi dobila neku pomoć, nego da ne sjedi kod kuće.

Primljena je na mjesto asistentice medijskog projekta Jajce Press. Iako nije ranije imala puno doticaja sa pisanjem članaka, uz pomoć koordinatorice se pronalazi u tome i nedavno je preuzela i glavno uredništvo tog portala. Takođe je preuzela i projekat Lokalnog omladinskog aktivizma.

Nejra Keljalić:

Vjerovatno ste upoznati sa svim što se dogodilo u Jajcu oko borbe protiv podjele škola i mislim da je to bio neki vid, da počnemo od tog da ako srednjoškolci mogu raditi tako nešto, zašto im ne pružiti priliku da urade jođ nešto više. Pa smo se potrudili, koliko ja, toliko i moje kolege da okupimo tu neku grupu mladih ljudi, volontera, i da im pružimo prilike, da jednostavno stanemo iza njih, da imaju oslonac. Gdje god se upute da znaju da mogu računati na Centar za obrazovanje i druženje, kao što sam i ja mogla računati u svojoj srednjoj školi.

U svakoj zajednici postoje oni mladi ljudi kojima nije u interesu neki aktivizam i volontiranje. Ali mislim da Jajce može s pravom reći, baš zbog proteklih događaja, da mi imamo i mlade koji su željni da naprave nešto bolje u svojoj lokalnoj zajednici.

To potvrđuje i ta neka reći ćemo pobjeda nad tim podjelama škola. Baš od te grupe srednjoškolaca je i krenuo ovaj projekat Lokalni omladinski aktivizam koji danas broji 23 aktivna volontera. Znači možemo se pohvaliti s tim. I baš zbog tih priča da mladi više vole otići u kafić i biti na internetu stalno, na mobitelima i ostalom mislim da mladi Jajca pobijaju tu činjenicu.

Ali isto tako i njima treba neka motivacija, treba i ruka da ih vodi, tako da se u Centru mi smjenjujemo u zavisnosti od naših vrlina kako bi im mogli pomoći. Pokušavamo naći dosta stvari za koje oni pokazuju interes. Mi smo imali jedan projekat koji smo radili sa organizacijom “Zdravo da ste” iz Banjaluke. Tu su bili omladinski zagovarački klubovi ali je bio aspekt stavljen na dokumentarne filmove. Tako da smo okupili grupu mladih ljudi koji su usavršili kroz jedan program pravljenje dokumentarnog filma i imali su prikazivanje na festivalu u Banjaluci.

I oni su izrazili veliku želju da isto to prikažu u Jajcu, tako da smo nedavno imali i prvi festival omladinskog zagovaranja gdje su oni to pripremili i realizirali i poslije toga bili su stvarno… Teško je opisati njihovu sreću koja se nalazi na njihovom licu kada oni kažu “E mi smo to uradili, mi smo to uspjeli, mi smo to donijeli u lokalnu zajednicu i na neki svoj način i kroz svoj doprinos smo pomogli da se riješi taj problem naveden u dokumentarnom filmu”.

Centar za obrazovanje i druženje ima i programski dio u kojem rade i sa mladima, odraslima i djecom, kroz kurseve jezika, kreativne radionice, škole crtanja i plesa i uglavnom ima dosta toga u čemu se ljudi mogu pronaći. Takođe imaju i međunarodne projekte, biznis centar predviđen za mlade ljude u kojem se trude da mladima pruže i neku stepenicu više u njihovim interesovanjima.

Pitala sam Nejru i o odlasku mladih ljudi iz BiH.

Zanimljivo što ste to pitali jer je COD baš ovu godinu posvetio radu na tome. Nedavno je grupa naših moderatora završila projekat Socijalne karte mladih Općine Jajce. To je prvi dokument takvog tipa u BiH. Imali smo čak i izlaganje gdje smo pokušali podići svijest ljudi u Jajcu koji zataškavaju da nije sve bajno i krasno i da mladi odlaze.

Nisam bila baš uključena u dešavanja oko projekta, ali smo kroz analize i debate vidjeli da dosta mladih ljudi ipak želi otići odavdje u potrazi za boljom budućnosti, naravno.

Ja sam razmišljala o tome da odem i još uvijek razmišljanja o tome postoje. Jer imam neku misao vodilju “Ako ja mogu dati svojoj državi svoju diplomu, svoj trud, napor i ostalo, zašto ona meni ne može dati našto za uzvrat.

Trudim se da se to promijeni. Mi imamo trenutno projekat koji je u izradi i nadamo se da će biti prihvaćen od strane donatora i organizatora svega toga. Projekat se zove “Let us stay”.

Moje mišljenje o tome još uvijek varira. Prije sam bila 100% ubijeđena u to da ću ići, ono “Moram otići, ovdje neću nikad uspjeti”. Ali mislim, bar dok ja završim fakultet, da će se situacija malo poboljšati u mojoj lokalnoj zajednici. A da sad pucamo na neki veći nivo Bosne i Hercegovine, to je već izvan našeg domašaja za sad. Potrudićemo se da ovi mladi ljudi preuzmu tu palicu borbe, da naprave bolju budućnost za sebe i za generacije poslije.

Kako ti definišeš uspjeh sebi?

Moja definicija uspjeha?

Za mene je uspjeh ostvariti se na polju na kojem se pronalazim. Ja se pronalazim u dva totalno različita svijeta. To su elektrotehnika – mehatronika i aktivizam. Za mene je uspjeh imati neku izgrađenu budućnost. Kada se okreneš i pogledaš svoj životni put da znaš da si ostavio traga, prvo u svojoj lokalnoj zajednici i u svojoj porodici čak, a zatim negdje dalje. Da tvoj život ne bude uzaludan, da ga ne živiš samo iz dana u dan, dosadno, naporno sve… Navikla sam na uspone, navikla sam na padove, tako da mislim da put do uspjeha nije lak, ali da na kraju onom ko baš teži ka tome i ko je uporan da se na kraju ostvari ono što želi.

Trudim se ovim mladim ljudima reći da im je obrazovanje bitno, da im nisu bitna nikakva materijalna dobra, nepotizam i veze, nego da uče, da se trude.  Stvarno trudim da ih pokušam zaštititi od svega toga i da ih usmjerim ka putu obrazovanja, ka putu aktivizma…

Jer aktivizam nije samo – doći ću, izvolontiraću, otići ću. Aktivizam obuhvata dosta stvari. Aktivizam je širenje tog svog intelektualnog spektra, usavršavanje svojih vrlina, pronalazak nekih vrlina za koje nisi znao da imaš. Tako da mislim da osoba koja se ne bavi aktivizmom propušta dosta toga.

 — —