O braku iz mog ugla – bitna je suština, a ne forma

Dotakosmo se, pored ostalih bitnih, i teme braka. Ona sa priličnim bračnim stažom iza sebe. Ja bez sekunde staža, sa dvije do tri odbijene prosidbe i i Snovima u glavi.

Kažem joj kako skoro nigdje glasno ne izgovaram svoje mišljenje o braku jer se totalno razlikuje od svega što vidim i srećem svakodnevno i od svega što ljudi oko mene pričaju. Opekoh se par puta i suočih sa pričama tipa “Ti tako misliš zato što si mlada, zato što nisi u tome, zato što ne znaš kakav je život…”. I nije da ja povjerujem u te njihove priče nego mi idu na živce. Iz svih progovara njihovo unutrašnje nezadovoljstvo, razočarenje ili nešto treće. I nisam im ja kriva što na tu zajednicu gledaju drugačije od mene.

Nisam idealista, daleko od toga. Znam vrlo dobro da sve u životu što vrijedi treba zaslužiti, ali i da se za sve važne stvari treba boriti. A kako da ta zajednica bude lijepa ako se sklopi iz nekog neiskrenog razloga. Ako na primjer do braka dođe zbog toga što se desila beba, ili zbog toga što neko misli da je vrijeme ili zato što neko ne prepozna šta mu je bitno i u brak uđe sa mišljenjem da je to ono što je bitno. I u sve to kad uđu kao da zatvore vrata za sobom, vrata na kojima piše KRAJ.

A ja sam sanjalica valjda. Još kao malu su me učili da za brak nikad nije kasno i da “Ako je za dobrog nikad nije kasno, a ako je za lošeg – 3 dana pred smrt je dosta”. I te sam priče slušala još od malena. I pored sebe imala mamu koja se udala iz ljubavi, sa 29 godina za mog tatu koji je tad imao 22. Bez ikakvih standardnih procedura, uz more neodobravanja i neshvatanja. Njima je bila bitna samo Ljubav.

Mnogi će reći – evo još jedne što bulazni dok se ne suoči sa stvarnošću. I ja ću im se nasmijati, iskreno i u lice. Imam puno pravo da tako mislim. Pregurah preko leđa već dosta životnog iskustva koje mi daje za pravo da znam šta hoću. I znam vrlo dobro da sve zavisi od nas samih. I da je puno drugačije ako se brak sklapa samo zbog Ljubavi, samo zbog toga što poželiš da sa tom osobom dijeliš sve u životu. I znam da je to početak a ne kraj. Znam da u brak treba ulagati – i vrijeme, i ljubav, i poštovanje i Vjeru. Ništa neće opstati samo od sebe.

Znam isto tako da kad nekog voliš i poštuješ nije problem ni njegovati odnos koji imate. Zar je problem ako nekog voliš da mu to daš do znanja? Zar ima nešto loše u tome da zbog nekog koga voliš uradiš nešto što samo zbog sebe ne bi? Zar nije istina da ako nekog voliš više brineš o njemu (njoj) nego sebi? I šta je tu onda sporno?

Znam. A znate i vi. Sporno je kad u braku ili bilo kakvoj drugoj vezi nema Ljubavi. Onda je sve sporno i onda ti svaka sitnica predstavlja opterećenje. I život polako postaje gorak i težak. A bračni drugovi se pretvore u lica koja za svog životnog saputnika kažu “Onaj moj” ili “Ona moja”. Na što se ja iskreno – naježim.

9 comments

  1. u potpunosti se slazem sto se “ljubavi i braka” tice….ali jedno pitanje….sta ako zavolish pogresnu osobu????
    ljubav je slijepa a brak ti otvori oci!!! zato vjeruj u ljubav ali josh vishe u srecu 
    80% braka cini to koliko si SRETAN u zivotu pa  da zavolish pravu osobu, ostalo je prijateljstvo, postovanje i povjerenje….;)
    neki su rodeni pod sretnom zvijezdom i samo treba da slusaju svoje srce dok neki se oslanjaju na razum ..jer ljubav dode; kad imas uz sebe pravog prijatelja koji te postuje, cijeni, kojem vjerujes i koji je tu kad je najteze..onda nije tesko voljeti…..
    u svakom slucaju nikada, nikada, i nikada ne odustaj…jer sretni brakovi postoje..ustvari ljudi mogu biti sretni u braku…a najmanje je vazno kako se do toga dode….bar ja tako mislim

  2. Pa ti si jos uvjek mlada osoba,ako ti mislis da nisi spremna za brak ili ako mislis da nisi naisla na pravu osobu kojoj bi mogla podariti svoju dusu,srce i zivot podijeliti nemoj da te dushmani nagovore da se udas za bilo koga ili ovaj ima para,te ima ovo,te ono.Samo onda kad ti budes mislila da je to to onda nema razloga da ne uplovis u bracne vode.I zanemari komentare sto ljudi govore kao pa ti imas toliko i toliko godina,vrijeme ti je,kad ti djete bude u srednjoj skoli ti ces biti baba/djeda.Ja kad cujem to dodje mi da se poudaram odmah.I to mi obicno kazu slabichi koji bi jednostavno umrli kao ribice na suhom kad bi ih nekim slucajem zena ostavila.Oni koji nikada nisu bili nigdje ni vidjeli nista i koji u svom zivotu su imali samo jednu zenu tu,bas tu koju su ozenili u ranim dvadesetim,zato sto im je neko reko da to tako mora biti i zato da kad im djeca odrastu oni ce biti jos uvjek mladi.Kao onda ce oni u zivot HaHaHaaaa.Uzivaj svoj zivot i furaj svoj fazon.Nemoj da ti pune glavu srednjovjekovnim razmisljanjima.Pozz od ZI.

  3. Ja mislim da mnogo ljudi sklapa brak iz ljubavi…ali da u brakovima kasnije ne ostaju iz tog razloga.Ljubav se moze potrositi i izlizati kao sapun,kad prodje zaljubljenost,ostanu ti cinjenice za zivot i s tim treba biti sretan.Jako tesko!Zato cesto gledamo ljude koji egzistiraju jedni pored drugih kao stranci,vecinom se slatke djevojke pretvore u frustrirane zene stisnutih vilica i lako prepoznatljivom ironijom prema svemu i svakome ko ne zivi to sto ona zivi.Muskarci odsutno kao da pored njih koraca zrak,a ne njihova “ljubav”,nose pod rukom  listice iz najblize kladionice mastajuci o brdu para kojim bi sebi mogli obezbjediti novi zivot s puno materijalnog dobra,da se “ona njegova”napokon opusti i prestane porediti sa radnom kolegicom.Vrijeme prolazi,djeca rastu,navikne se na njenu “cehru” i njegovu odsutnost.Navikne se na zivot jedno pored drugog,jer jedno s drugim ne ide vise…proslo kao i ljubav.
    Ja mislim da je za ljude ispravno da zive to za sto su se opredijelili.Pa cak i kad ti se neciji  brak cini kmetovskom zajednicom,gdje samo ocekujes da jedno izvadi kandziju i opali onog drugog…mislim da je to ispravno za njih,jer oni to zive i zbog straha od neizvjestnosti ili onog sta ce drugi reci sve vise stiscu usne i sve se manje smiju.Primjera bezbroj!
    Ja zivim preko 25 godina u braku,udala sam se sa 20 godina iz najvece ljubavi na svijetu (tvrdim!),nismo imali ni gaca na d…..,prosli smo sito i reseto,bezbroj uspona i padova,rastajali se i mirili po nekoliko puta dnevno:),pakovali i otpakivali jedan sivi kofer,za koji sam ja uvijek tvrdila da je moj i ide sa mnom… i onda strahovali da taj ko je poceo da pakuje,stvarno ne ode.Sve je bilo podnosljivo,samo ne hvatanje za steku i zatvaranje vrata:)
    Hvala Bogu,naucili smo se i ne pakujemo vise.Sivi kofer je dao sve od sebe i spustio se u podrum.U njemu su pohranjene neke stare knjige.Necu da pricam o idealnom braku,ali objasnicu svoju ljubav ovako:
    Moja kcerka se zabavljala preko 2 godine s jednim momkom i jednog dana me pitala:”Mama,jel’ normalno kad si s nekim zajedno,da ti nije uvijek drago kad ga vidis?”
    Zamislila sam se i odgovorila:”Znas,ja zivim jako dugo s tvojim tatom i nekad bih ga cim ga vidim odmah bacila sa cetvrtog sprata na sred Carsije,ali mi je i tad drago sto ga vidim!”
    I sad dok ovo pisem,a on se glupira iznad mene,drago mi je sto ga vidim i sto ni sa 50 godina nije narastao.I najljepse mi je u ovom “neidealu” koji mi je “ovaj moj”:)) pruzio.

    Veliki pozdrav!

  4. @Adela: desava sei to, vrlo cesto. ali ja nekako mozda i blesavo vjerujem u Sudbinu, i u to da ce mi poslati a ja znati prepoznati onog pravog ;) i da, definitivno cu sutra na onaj mini sajam knjige da pokusam naci tu Twilight sagu :))))
    @Z.I: slazem se sa tobom u potpunosti, zato sam jos uvijek tu gdje jesam. i jos uvijek vjerujem u to da ce sve biti onako kako treba biti. a
    @Mediha: veliki pozdrav i tebi. a na sve ovo stvarno nemam sta da dodam jer bas to sto si napisala je ono sto jeste sustina svega :))

  5. I ja sam se udala iz ljubavi i to velike i zamišljala da će biti otprilike onako kako Mediha piše, a onda na žalost , jako bolno otrežnjenje. Osoba za koju sam mislila da je poslije 14  zajedničkih godina  poznajem bolje nego sebe , postaje stranac i sve se ruši. No ipak vjerujem u sretne brakove, ali i u staru izreku “brak je kao tvrđava, oni koji su van nje htjeli bi da uđu u njene zidine, a oni koji su u utvrdi kopaju da izađu van”. Hana, hrabro i slušaj onu Oliverovu “Vjeruj u ljubav”.poz c

  6. ljubav kao paycheck-radis svakodnevno, nekada teze, nekada lakse da bi na kraju “pokupio dnevnicu”
    jedan moj prijatelj mi je rekao prije 12 godina, nakon jedinog privremenog prekida sa mojim sadasnjim muzem a tada deckom: “trust is overrated, only foolish people say that they trust their partners,every day you need to ask yourself if today you still want to stay, if today you still feel the same…” ljudi se mjenjaju iz dana u dan, svako iskustvo ostavlja posljedicu ma kako malo i ne znacajno
    se cinilo i ljudi cesto “grow apart” a da i ne primjete. moje iskustvo je za sada dobro, kazem za sada
    jer nista u zivotu nema garancije a cini me se da ljudi cesto pogresno shvate ono “sudbonosno da” jer im se valjda cini da dolazi sa dozivotnom garancijom pa se onda osjecaju prevarenim kada se sve srusi. daj
    svoj najbolji pokusaj braku to je ono od cega treba poceti, licno mislim da dvoje ljudi trebaju imati prostora da “rastu” kao osobe odvojeno ali da upotpunjavaju jedno drugo, opet to je moja formula za 10
    godina sretnoga braka, neko drugi ima svoju formulu, a nako treci svoju formulu jos trazi.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X