U videu govorim o knjizi Omara El-Akkada One Day, Everyone Will Have Always Been Against This – važnom djelu koje razotkriva kako zapadni svijet gleda na muslimane, islam i one koje stavlja izvan svojih “vrijednosti”.
Ovo je knjiga koja neće uljepšati stvarnost niti dati lažnu nadu, ali će ponuditi bolno jasne odgovore na pitanja koja možda već dugo nosite u sebi. Ispod videa je transkript, tako da možete i pročitati, ako vam je tako lakše.
Odlučila sam da vam preporučim, na ovaj način, knjigu koja je na mene ostavila veliki utisak i mislim da je možda jednostavnije da ispričam zbog čega mislim da je važna, nego da napišem objavu kao što tu uglavnom radim.
Radi se o knjizi Omara El Akkada One Day, Everyone Will Have Always Been Against This. Knjiga koja je jako važna i koja je već privukla dosta pažnje zbog toga što govori o onome što se u stvarnosti već dešava.
Naime, 22 mjeseca Izrael provodi genocid u Gazi i svih tih 22 mjeseca smo svjedoci koliko je teško dobiti javnu osudu mnogih javnih ličnosti, institucija, ustanova, medija… da ne nabrajam.
Istovremeno, stalno se postavlja ono pitanje, mnogi su ga spominjali: da li bi Holokaust bio zaustavljen da se dešava danas? Odnosno, šta biste vi radili u periodu 1940. i neke, kada se dešava Holokaust?
U suštini, kratki odgovor je – ono što sad radite, to biste radili i tada. Ako ćutite – ćutali biste i tada. Ako reagujete, apelujete, dijelite sadržaje o Gazi, o borbi Palestinaca za slobodu – onda biste to vjerovatno radili i tada.
Omar El-Akkad je rođen u Egiptu, zatim ga je životni put vodio preko Katara i Kanade do Amerike, u kojoj danas živi. On je napisao knjigu koja ne govori isključivo o genocidu u Gazi, nego na jedan suptilan način progovara o cjelokupnom odnosu zapadnog svijeta prema muslimanima, prema islamu i prema onome što se često postavlja kao suprotnost – “zapadne vrijednosti” naspram ostatka svijeta.
On to radi tako što ljušti sloj po sloj predrasuda kroz priču i kroz svoja razmišljanja i shvatanja o svemu što je doživljavao u svom životu.
Konkretno, jedan od primjera je trenutak kada je došao u Kanadu i trebao da uzme neku knjigu u biblioteci koja je imala “sporan” sadržaj. Bio je fasciniran i oduševljen time što može potpuno slobodno čitati tu knjigu – što u Kataru nije mogao. Tada je smatrao da je stigao na najbolje mjesto na svijetu.
A onda, dalje živeći i posmatrajući kako se stvari odvijaju, postaje svjestan da slobode nisu uvijek toliko jasne i da nisu jednake za sve.
To je možda i najglasnija poruka ove knjige. Sve ono što vam je nejasno o odnosu zapadnog svijeta prema ostatku svijeta, sve ono što vas zbunjuje kada se pitate kako je moguće da se skoro dvije godine dešava ovo što se dešava, a da niko ne reaguje… kako je moguće da se još uvijek vrte laži koje je Izrael izrekao (poput one o četrdeset obezglavljenih beba), dok se istovremeno ignorišu desetine hiljada zaista dokumentovanih ubijene djece, Palestinaca…
Kad se zapitate zašto ti životi ne vrijede jednako – ova knjiga to itekako dobro objašnjava.
Nije jednostavno štivo, ali odgovori su u njoj. Neće vam ponuditi nadu, ali nekad je dobro imati i odgovore.
U svakom slučaju, ja sam željela da je imam na papiru – zahvaljujući Maji je došla do mene – ali sasvim je okej i Kindle varijanta.
📖 Moja preporuka: pročitajte.
