Koliko mi nije dobro stanje u glavi sam uvijek znala najbolje procijeniti po tome koliko pišem. Kad mi nestane inspiracije i kad čak izbjegavam one jutarnje stranice jer mi ne prija suočavanje sa svojim mislima, znam da je loše. Loše na način “živim na autopilotu” i funkcionišem zato što mora tako.

Dugo, godinama tačnije, ovaj blog i moje pisanje nije bilo previše lično. Tačnije, nisam pisala o sebi, mada su se u svim mojim tekstovima uvijek provlačili djelići mene. Međutim, trenutna situacija je takva da fokus prebacujem malo više na sebe i ispisujem neka razmišljanja i dešavanja. A to radim jer mi pomaže da negdje napravim sebi ventil. Neko to radi na društvenim mrežama, a ja sam se malo povukla s njih. Malo više tvitam i tamo izbacim poneku frustraciju. Blog i duže forme su ipak moja šoljica čaja, da tako kažem. Čak nekad razmišljam da bi mi najviše prijalo da samo ostanem na blogu i u emailu, bez Facebooka i ostalih mreža. Ali mi posao za sada ne dozvoljava takav “luksuz”.

Neki su moje prethodno pisanje okarakterisali kao kukanje. Na neki način i jeste bilo tako, s tim što ne mislim da sam bilo šta slagala. Moram priznati ipak da su me zažuljali pojedini komentari koji su došli od ljudi koji u stvari ne znaju mene ili ne znaju pravu situaciju, a dali su sebi slobodu da procjenjuju da li imam ili nemam pravo kukati i pisati tako.

Pa evo samo napomena – nemojte ljude osuđivati i donositi neke svoje procjene o njihovom stanju tako lako jer nikad ne znate cijelu priču. Nikad ne znate kroz šta je neko prošao u životu i šta ga trenutno žulja i zašto se osjeća tako. Nevezano za mene i ovo što ja pišem, jer ja sam nekako i oguglala. Međutim, mnogi takvi komentari povrijede više nego što možete i zamisliti. A nastanu samo zato što pomislimo da sve znamo najbolje o svemu. 

Šta je ono što mene žulja, kad sam već krenula s ličnijim temama? U međuvremenu smo dobili mamin nalaz i dijagnozu i moja mama ima adenokarcinom pluća G1. U karcinome se ne razumijem (srećom) i sve mi je novo. Mama ima 75 godina i do prije 3 mjeseca je bila skroz zdrava i primjer kakva bih ja u starosti voljela biti. I zato mislim i znam da se vrijedi boriti i da ima šansu da ovo pobijedi. Tako je rekla i doktorica i slijedi nam za koji dan konzilij i plan liječenja. Koliko sam shvatila ići će se na neka 4 ciklusa kemoterapija i to traje neka 4 mjeseca i onda se radi kontrolni CT. Nije za sada operabilno pa je zato ovakav put. 

Koliko sam shvatila sve to pokriva ZZO, osim potencijalnog nekog lijeka koji bi mogao dodatno pomoći, a skup je i plaća se, ako bude on opcija. I ta informacija negdje čuči u meni i žulja i vidjećemo kad dođe do toga šta i kako će biti moguće. 

Ne računam sad ovdje sve one varijante – treba ti pregled kardiologa ali se na njega čeka baš dugo, a tebi je hitno pa plati privatno i sve ostalo što ide u situaciji kad ti bolest uđe u kuću. Ne znam kako ljudi opstaju, zaista i kako se iko liječi ovdje kad su ovakve neke stvari u pitanju :( 

Mamu zeza kašalj, uporni i stalni. I slaba je, nema snage baš i to je i normalno nakon 3 mjeseca borbe sa svim mukama i ganjanjima nalaza i covidom i ostalim što je snašlo. 

Prije godinu dana smo bili na moru u Neumu, brat nas vodio. I sjećam se da nam je to bilo kao neko punjenje baterija nakon izolacija i svega. I da mi je neko pričao da ćemo iduće godine u isto vrijeme voditi borbu za život bukvalno, mislila bih da se zeza. A eto, život to tako posloži pa dođeš u fazu da razmišljaš o tome kako uvijek može gore. 

Kad mene neko pita kako sam, obično po automatizmu odgovorim da sam ok. I jesam, sve dok ne počnem misliti o tome kako sam. Zdrava sam i spremna da budem tu za sve što mogu i trebam i znam da je moja muka u svemu ovome nekih 2% od onog kroz šta prolazi mama i tata najviše uz nju i brat. Ali me ta unutrašnja praznina nekad zaguši i to što kad ustanem ujutro ne znam više šta je smisao svega. Čak sam guglala naivno “kako naći smisao u životu” jer sam negdje u međuvremenu u svemu ovome to pogubila.

A valjda je i to sve normalno? 

Imala sam plan i čak pravu ideju u glavi za pisanje knjige. To je bila moja velika želja i nešto što sam zamišljala kao svoj cilj. Nešto što bi me dovelo do krajnjeg cilja, a on je da živim od pisanja za ljude koji žele čitati ono što pišem.

I ne mogu reći da sam od toga odustala, ali prosto mi stanje u glavi nije najsjajnije za takav proces. A i često me spopadnu misli poput “A ko sve nije već napisao knjigu i ti sad tek na kraju svega o tome misliš, da ti nije malo kasno? I koga uopšte zanima bilo šta što pišeš?” i sve tako neka razmišljanja. 

I sve što radim ide nekako jedva. Za svaki posao mi treba više vremena nego ranije jer me muči i manjak koncentracije. I onda se zbog svega toga nerviram i osuđujem. 

A onda pogledam sa strane i kontam kako bih nekom drugom u istoj situaciji rekla da popusti malo i bude blaži prema sebi jer i bez ovog s mamom, nakon pandemije i svega, nije bilo sjajno ni za koga. I samo tovarenje problema i muka realno utiče na svakoga i ne treba biti tako strog prema sebi.

Zašto smo uvijek najgori i najgrublji prema sebi lično, nikad mi neće biti jasno? Kad nas to nauče i zašto i čemu služi takva osobina? 

Eto tako sam. I zato me nema u onom obliku na koji ste navikli. I znam da su mnogi od vas prošli kroz gore stvari i možda se sa svim nosili na bolji način. Možda ću i ja za neko vrijeme, samo se sad ne snalazim najbolje. Valjda mi je sve ovo novo, a i nisam neki maher za snalaženje u životu inače, da budem potpuno iskrena. 

I možda bi neko od vas želio pomoći. Trenutno bi meni lično najveća pomoć bila da mogu zaraditi dodano novac jer će ga trebati. Pa ako znate da nekom trebaju usluge pisanja – za internet, blogove, web stranice, bilo šta – javite mi. A ovdje je više o tome šta sve znam i mogu raditi – usluge.

A tu je i varijanta za podršku:

Podrška

Ako vam se dopada ono što radim i želite to podržati, za to postoje dva načina

  1. Donacijom u iznosu po želji, na linku ovdje
  2. Prijavom na newsletter koji će vam stizati u inbox (jer možda stvarno odem s društvenih mreža i ostanem samo na emailu i blogu)

Upiši email adresu ispod :)

 
Prethodne newslettere možete pogledati ovdje :)
 
Hvala vam puno svima na ohrabrenju, podršci i svemu ostalom. Ne mogu ni blizu opisati koliko mi to zaista znači <3