Gledala sam sinoć predstavu “Pas matter” u Zenici. Radovala sam joj se baš jer sam prije nešto više od godinu dana pročitala scenarij koji je napisao i režirao Tarik Filipović. Međutim, nisam mogla zamisliti kako će to sve izgledati na sceni, s obzirom na to da se radi o psima – odnosno, priča je ispričana iz njihove perspektive.
Ima tu nekoliko različitih rasa koje pričaju i iznose svoje probleme i s čim se sve suočavaju. Stvarno mi je bilo teško zamisliti kako će dva glumca predstaviti toliko različitih likova, uz to životinjskih.
Međutim, Tarik je za ove uloge odabrao Domagoja Nižića i Farisa Pinju i moram reći da sam više nego zadovoljna kako je sve ispalo. Baš sam uživala u predstavi i jako mi se dopala. Njih dvojica su uspjeli da sve te različite pse dočaraju uz vrlo malo scenografije i sa minimalnom izmjenom kostima. Jer su dobri glumci i sad mi je jasno zašto su izabrani za ove uloge.
Po mom mišljenju, ovo je i aktivistička predstava – na neki način glas pasa koji ne mogu javno reći šta ih sve muči. Govori o odnosu čovjeka prema ovoj životinji koju olako nazivamo čovjekovim najboljim prijateljem, a u suštini je veliki broj ljudi najveći neprijatelj psima. Ja baš volim i cijenim kada umjetnici koriste umjetnost da bi svijet bar mrvu popravili i rekli neke bitne stvari. Zato mislim da je ova predstava važna.
Osim što je zabavna (jer Tarik jako dobro koristi humor da ispriča važne stvari), izazvaće vam različit spektar emocija – ima tu i momenata u kojima vjerovatno nećete moći zadržati suze.
Sve u svemu ovo mi je bilo jako lijepo iskustvo i drago mi je da sam imala priliku da ovo gledam u mom gradu.
I da, beskrajno mi je žao što Dado nije dobio priliku da ovo vidi, jednako kao što mi je žao što nije gledao Tarika u Kotlini. Nekoliko ljudi mi je nakon te serije spomenulo kako su pozitivno iznenađeni Tarikovom glumom, a ja sam samo mislila kako bi Dado uživao da čuje te reakcije. Naime, znam koliko se često s ljudima raspravljao i govorio im kako je Tarik odličan glumac. Mnogi ga, međutim, često doživljavaju samo kroz medij u kojem je najšire dostupan – kroz televiziju, a to ni blizu nije slika svega onog što Tarik može i zna. Tako da meni njegova uloga u Kotlini takođe nije bila iznenađenje, nego samo odlično urađen posao, kako sam i očekivala.
Da, Vule mi je ostavio u amanet da budem njegova navijačica i bezrezervna podrška svim projektima koje radi. I znam da bi bio ponosan na sve, a nekako eto vjerujem da i dalje sve vidi i podržava negdje odozgo.
Svima vam preporučujem da svakako pogledate predstavu “Pas matter”. Ako volite pse, a i ako ih ne volite, ne bi bilo loše da ovo vidite – možda promijenite svoje mišljenje. Jer, psi su važni.
