Autor: Hana Kazazović
U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 91. koje imate priliku čuti su Majda, Ajla, Emir i Mario iz Udruženja “Priroda i društvo” Zenica.
Podcast – audio snimak:
Transcript podcasta:
Hana:
Sve što mi je u zadnjih godinu, dvije, privuklo pažnju u gradu su uradili oni. Najljepši grafit, preko puta kina Central, onaj što se uklapa u šarene i lijepe grafite kakvi me oduševljavaju širom svijeta. Okupljanja biciklista pod nazivom “Kritična masa”, jer iako nisam biciklista nego pješak, godinama pričam o tome kako bi svaki normalan grad, a posebno onaj koji je decenijama poznat po zagađenju, radio na promovisanju biciklizma i bar smanjenju upotrebe automobila. Ulični festival tokom kojeg su radili različite stvari, između ostalog akcije “Hrana, ne oružje” i “Buvljak bez novca” – potpuno neobične za ove terene ali prilično dobro prihvaćene. I na kraju tu je i “Gotiva fest” – festival na Smetovima na kojem nisam lično bila, ali sam pratila reakcije prijatelja i poznanika koji jesu i shvatila da je to nešto potpuno drugačije.
Iskrena da budem, nisam u početku ni shvatala da je to sve djelo iste ekipe dok nisam počela da istražujem i naišla na njihovu web stranicu na kojoj je sve fino posloženo i opisano. A onda sam se našla sa njima, tu su ovaj put bili Majda, Ajla, Emir i Mario, pa su mi objasnili i detalje.
Oni su u stvari udruženje za promociju eko i alternativne kulture u Zenici. Nastali su spontano, iz svojih ličnih druženja i aktivnosti koje su radili i inače, pa su odlučili to i formalizovati da pokušaju malo proširiti djelovanje. Predstavljaju pravu alternativu jer su totalno drugačiji od svega što je danas trend. U vremenu konzumerizma u kojem je sve reklama i u kojem se sve pokušava prodati, oni svojim akcijama pokazuju da može i drugačije.
Na primjer, na “Buvljaku bez novca” možete doći i odnijeti ono što vam se sviđa bez feninga, čak ne morate ostaviti ništa. I ljudima je to zbunjujuće u početku. Čak vrlo često tu akciju miješaju sa humanitarnim aktivnostima misleći da je to mjesto na koje mogu donijeti sve što njima ne treba. Međutim, pravi smisao je da se radi razmjena i da osvijestimo tu činjenicu da previše toga trošimo na stvari i da uvijek postoji alternativa.
Akcija “Hrana, ne oružje” takođe nosi svoju poruku – da hranu ne moramo bacati i da ima puno gladnih u svijetu zbog nepravilne raspodjele i ostalih resursa. Oni naprave veću količinu obroka od hrane koju skupe na pijaci te je zatim dijele javno svima koji su gladni. I tu možete dobiti i ovakav letak sa porukom akcije.
Suština svih njihovih akcija jeste da ljude potaknu da budu svoji i originalni i da im pokažu da se ne moraju uklapati u neki kalup. I nekako sam baš sretna što postoje i rade sve ove stvari jer ovom gradu itekako treba alternativa u svakom smislu.
Majda:
Ja sam Majda Ibraković, jedna od članica udruženja “Priroda i društvo”. U biti jedna od prijateljica iz društva. Jedna od stvari na koju sam najviše fokusirana je “Kritična masa”. Kad je to u pitanju vodimo vožnje koje se održavaju svakog mjeseca i pokušavamo da potaknemo taj urbani biciklizam u Zenici i istovremeno se lijepo družimo. Kroz biciklizam potičemo ekologiju, muziku i razne druge teme tako da svaka “Kritična masa” u mjesecu ima neko svoje značenje i istovremeno je jedno jako lijepo druženje.
Imate li fiksno neki datum kad se održava?
Imamo – svakog zadnjeg petka u mjesecu, eventualno subota. Kako kad, nije baš tako fiksno. Napravimo event na Facebooku, dogovorimo se, nađemo i vozimo.
Je li bude dosta ljudi?
Bude, otprilike 70-80 ljudi koji su tu stalno i bude nam još draže što se još priključe neki ljudi, mlađi, stariji i bude baš interesantno. Nije obična biciklijada i vožnja. U stvari je poteklo od tog što svi u društvu vozimo bicikle i kad izađemo napolje bude nas dosta na biciklima i tako povuče još ljudi za sobom.
Ajla Vrškić:
Ajla Vrškić, isto član udruženja “Priroda i društvo”. Ulični festival koji smo radili ove godine je nešto jako zanimljivo na šta smo prilično ponosni jer smo uspjeli da dosta naših interesovanja i zanimanja spojimo u jedno. Što je specifično za Ulični fest jeste da se 4 dana održavao na ulicama našeg grada i obrađivao različite sadržaje – od aktivizma, različitih vrsta edukacije, muzičkih sadržaja. A ono što je još zanimljivo jeste što smo ostavili trag na ulicama – od grafita po zidovima… radili smo radionice grafiti sa mlađim članovima.
Još nešto jako lijepo – uspjeli smo da jednu zajedničku mandalu – cvijet ocrtamo sa korisnicima ustanove za djecu i odrasle sa poteškoćama u razvoju pa nam je jako bilo lijepo druženje. Malo smo im obojili dvorište, zidove i učinili taj neki prostor ljepšim. U parku je tresla jako lijepa muzika, omladina se družila, plesala…
Imali smo “Buvljak bez novca”, trampa se radila, razmjenjivali smo hranu, odjeću, knjige… svašta je tu nešto bilo. Te aktivnosti je teško sve nabrojati ali otprilike uspjeli smo kroz taj neki Ulični fest da pokažemo da i bez nekih prostorija možemo sve što radimo i čime se bavimo prebaciti na ulice i da učinimo da to sve bude dostupno svima, običnim prolaznicima, omladini… Pa da oni koji su ove godine bili samo neki pasivni posmatrači iduće godine na Uličnom festu budu edukatori i da nam pokažu nešto novo na šta smo ih možda mi inspirisali i da oni nas inspirišu na neke nove stvari.
Emir:
Ja sam Emir i ja ću vam pričati o našoj bebi, prvoj aktivnosti koja nas je zapravo ujedinila i pokazala nam da možemo dosta toga zajedno da napravimo, da smo sposobni i da ima dovoljno ljudi ovdje koji će to sve da podrže i da ima samim tim i dovoljno razloga da se to radi. Dakle – o Gotiva festivalu.
Ove godine se održao po treći put, na Smetovima, lokaciji pored Zenice. To je festival koji nije kao standardni festivali u našoj državi. Možemo reći jedini takve vrste, pošto primarni fokus festivala ne postoji, tako da kažemo. Primarni fokus festivala je druženje ljudi i razmjena nekih kreativnih ideja ali ne kroz neke standardne vidove radionica nego nastojimo da pružimo ljudima neke radionice, aktivnosti i upoznavanja sa ljudima koji inače nemaju priliku u svakodnevnom životu upoznati. Tako su imali priliku ove godine učestvovati na šamanskom bubnjanju, jogama, meditacijama raznim… Kroz prethodne godine naučili su izrađivati razne reciklirane stvari.
Pored svega toga tu je i muzičko aktivistički segment kroz koji se svake godine nastoji predstaviti Sound system kultura na jednom stageu koji je jedan stalni stage, ostali se svi mijenjaju. Tako je muzika na tom dub reggae, bas muzika koja ide iz ručno pravljenih kutija koje su do sada donosili ljudi iz država regiona i iz Švicarske je jedan sound system bio. Pored toga izvođači su iz raznih država, stanovnici planete Zemlje.
Ajla:
To su sve neke aktivnosti koje smo mi pokušali i koje radimo da bi privukli omladinu, da oslobodimo i proširimo i mi vidike drugim ljudima, da budu slobodni, da mogu da se izraze. Da ne budu u tim svojim nametnutim okovima, da budu ono što jesu i da budu slobodni, da postoje, žive, budu sretni, nasmijani.
Emir:
Iako smo primorani da veliki dio svog vremena u životu provedemo u sistemu, makar možemo zajedno svi da odaberemo ovo ostalo vrijeme koje imamo da zajedno provodimo stvarajući neku višu vrijednost a ne samo materijalnu.
Mario:
Ja sam jedan od članova od osnivanja. Počelo je preko organizacije malih partija po kafanama i onda je to preraslo u putovanja. Po drugim gradovima smo pravili partije. I mislim da je to nešto najljepše, to druženje, putovanja, partiji… Da bi kasnije preraslo u Gotive još masovnije okupljanje i druženje. Mislim da je to vrhunac svega. Meni je najljepša stvar bila biti tu i gledati sve kako se pravi i onda doći na sam festival. Mislim da je to ta bit, druženja i svega.
Svi ste ovde – je li planira neko od vas da ide van BiH?
Ajla:
Trenutno ne, barem mene što se tiče nemam neke planove.
Emir:
Što se mene tiče ja ne idem nigdje. Možda odem povremeno i to je to. Ali sad da imam neke planove izvan BiH… nemam čak ni izvan Zenice planove, kamoli BiH.
Svi su mediji puni toga da ljudi idu, šta je to što vas drži ovdje?
Društvo.
Ajla:
Društvo i te neke aktivnosti i to što smo kroz sve ove naše zajedničke aktivnosti pokazali da se ovdje može dosta toga napraviti. Jedna stvar – ja nisam za odlazak iz ove države ukoliko si pokušao sve i ideš odavde. Ali ne pokušati ništa, nijedan mali korak ne napraviti a reći ovdje nema ništa je pogrešno.
Slažem se, svako ide gdje mu je bolje, ali treba pokušati nešto uraditi pa onda otići.
Aktivnosti ove ekipe možete pratiti na Priroda i Društvo, Bajkultura, Gotiva fest, Hrana, ne oružje
