Autorica: Hana Kazazović, fotografije: Peđa Kazazović
Imam poseban talenat da izaberem najdalji i najkomplikovaniji put. Ako mi to ne uspije, ako nekim slučajem i krenem najboljom varijantom, onda je garantovano bar jedno zalutavanje. Džaba sva čuda moderne tehnologije i Google Mapsi kad moj mozak vodi neku svoju politiku.
Tako mi Edina kaže da pazimo jer postoji nekoliko varijanti puta od starog grada Ostrožac do Sanskog Mosta. Najteži je onaj preko Bosanske Krupe – pun krivina, vodi kroz kanjon i na nos će mi izaći ako krenemo njim.
Naravno da smo odabrali baš njega. Ne namjerno, nego je usud htio da na onom skretanju umjesto desno bratu kažem – lijevo. I koji metar dalje shvatim da je to baš taj “Edinin put” ali hajde sad stisni petlju i reci da si se zeznula.
Napravim se da je sve ok i da mi ne smeta što 38. put cesta prelazi preko pruge i da je baš super što se vozimo uz Unu. Razmišljam dokle li bih tek stigla da sam vozač i da moram voziti dok biram cestu. Nakon 20-ak kilometara popusti pritisak i griža savjesti zbog greške, pa pogledam oko sebe i uspijem se dovesti u stanje da uživam u pogledu na okolinu. Možda cesta od Cazina do Sanskog Mosta preko Bosanske Krupe nije najidealnija, ali je priroda kroz koju prolazi, posebno u ovo vrijeme kad jesen polako izvlači svoje adute iz šteka, predivna.
U Sanskom Mostu nisam nikad bila i ne znam puno o ovom gradu. Za naše blic upoznavanje iščitah sve ono što mi je Google ponudio u pretrazi i zapamtih da je imao burnu istoriju, da je u Osmanlijskom carstvu Kamengrad bio jedno od njihovih glavnih uporišta pa se ponadah da ću možda uspjeti vidjeti i tvrđavu stari grad Donji Kamengrad. Međutim, nije to tvrđava do koje se može lako, pa vam umjesto moje posjete stavljam ovaj video.
Ono čega se ja sjećam iz mog školovanja jeste da je Sanski Most bio mjesto u kojem se održalo 2. zasjedanje ZAVNOBiH-a. Naravno, palo mi je na pamet da bih voljela posjetiti to mjesto. Međutim, zgrada u kojoj se ovo zasjedanje održalo više ne postoji jer je bila jako oronula i ruševna, pa je 1995. ili 1996. ono što je ostalo od nje uklonjeno i sad su tu samo prazni prostori i livada sa natpisnom pločom.
Zanimljivo je da je ta zgrada ipak uvedena kao Nacionalni spomenik BiH i iskrena da budem ne znam šta mislim o tome. Pretpostavljam da je namjera da se ona obnovi, odnosno ponovo izgradi, ali što češće zavirujem u taj spisak Nacionalnih spomenika BiH, sve se više pitam predstavlja li to išta i kome. Nemam osjećaj da u praksi sam taj pojam znači onoliko koliko ja mislim da bi trebao značiti.
I zgrada stare željezničke stanice je na listi Nacionalnih spomenika u BiH. Izgrađena je 1913. godine za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Nije u funkciji već duže vrijeme i u prilično je lošem stanju, a šteta jer bi se mogla sigurno preurediti u neki muzej.
Za Sanski Most kažu da je grad na 9 rijeka. Osim Sane koja je najveća i glavni je ukras ovog grada, tu je još 8 rječica – Sanica, Dabar, Zdena, Bliha, Majdanska Rijeka, Japra, Sasinka i Kozica. Nisam stigla do vodopada Blihe zbog nedostatka vremena, ali se nadam da ću prvi sljedeći put obići i ovaj jedinstveni vodopad.
Upravo priroda i jeste meni najjači utisak ovog kraja i samog Sanskog Mosta. Ne samo zbog rijeke Sane na kojoj odmarate oči pri prelasku mosta. Brežuljci, zelenilo i uređena dvorišta kuća daju topli ugođaj koji vas mami da šetate, lagano nogu pred nogu i da uživate u ovom gradu.
Upravo smo to i napravili. Lagana šetnja, sjedenje u jednoj od bašti, posmatranje prolaznika i uživanje u trenutku.
Dok upijam utiske dajem sebi obećanje da ću se vratiti u Sanski Most na malo duže upoznavanje i to u društvu nekog od lokalaca koji će me provesti i upoznati sa svim onim detaljima koje znaju samo oni koji tu žive i koji vole svoj grad.
Do nekog sljedećeg viđenja, lijepi grade.
— 
— 
